REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-316/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Š., B., OIB…, kojeg zastupaju punomoćnici iz Z. odvjetničkog ureda M. & M., odvjetnici u Š., protiv tuženog M. B. iz Z., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-97/2020 od 9. siječnja 2023., 5. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-97/2020 od 9. siječnja 2023. te se navedena presuda:
- potvrđuje u pogledu odluke o glavnoj stvari sadržane u točki I. izreke i odluke o visini parničnih troškova sadržane u točki II. izreke,
- preinačuje u dijelu točke II. izreke koji se odnosi na tijek i visinu stope zateznih kamata na način da se tužitelju na iznos parničnih troškova dosuđuju zatezne kamate od 9. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:
„I. Nalaže se tuženiku M. B., Z., OIB: … da isplati tužitelju Z. P., Š., OIB: … iznos od 970,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.031,25 kuna / 1.065,93 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 09. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da smatra kako je ispravama dostavljenim tijekom postupka dokazao da je tužbeni zahtjev neosnovan. Iz tih isprava da proizlazi kako gđa. V. B. nije bila njegov poslovni partner. Iz bankovnih ispisa od 2010. da je vidljivo kako je uredno primao uplate u svrhu akontacija za apartmane, što da je predstavljalo proviziju koju je s tužiteljem dogovorio za sve rezervacije koje su ostvarene njegovim posredstvom pa da mu je po toj osnovi i V. B. uplatila proviziju u iznosu od 210,00 eura. Ostatak od 6 000,00 kuna, što je tek malo više od 760,00 eura, da je uplatio na račun svoje tadašnje supruge, a tužiteljeve kćeri S. P. B., jer nije uspio ostvariti kontakt s tužiteljem. Osporava da bi taj iznos bio uplaćen u svrhu opremanja djece za školu. Smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti da je svjedokinja S. P. B., zbog rodbinske i poslovne veze s tužiteljem, pristrana. Prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, jer da je izreka pobijane presude u suprotnosti s razlozima odnosno izvedenim dokazima, kao i iz razloga što u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, već je sud naveo da je poklonio vjeru tužitelju unatoč tome što je tuženik u više navrata pisanim dokazima dokazao da su svi navodi tužitelja neutemeljeni. Žalbeni je prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik (bivši zet) isplati iznos od 970,00 eura kojega je stekao bez osnove zadržavši za sebe dio najamnine koju su gosti tužiteljevih apartmana na adresi P. 52 (V. C. I.), V. V. B. i dr., uplatili za boravak u razdoblju od 7. do 14. kolovoza 2019.
7. Tuženik osporava tužbeni zahtjev tvrdnjom da je od utuženog iznosa 210,00 eura naplatio kao proviziju (10% od ugovorene cijene koja je iznosila 2.170,00 eura) na temelju usmenog dogovora s tužiteljem, a ostatak u iznosu od 6.000,00 kuna, što odgovara protuvrijednosti 760,00 eura, da je uplatio svojoj tadašnjoj supruzi, tužiteljevoj kćeri S. P. B. zbog nemogućnosti stupanja u kontakt s tužiteljem koji je na njega bio ljut zbog toga što je napustio njegovu kćer.
8. Prvostupanjski sud prihvatio je navode tužitelja da između stranaka nije ugovorena provizija za iznajmljivanje predmetnih apartmana, jer tuženik nije dokazao ugovorenu proviziju, čime je de facto u tom dijelu primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, iako se na njega nije pozvao. U pogledu ostatka naknade prvostupanjski je sud prihvatio iskaz svjedokinje S. P. B. da joj je iznos od 6.000,00 kuna tuženik uplatio na ime potrepština za zajedničku djecu, što da potvrđuje i činjenica da je u međuvremenu izbrisao sms poruku koja upućuje na takav zaključak. Posljedično tome, prvostupanjski je sud obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama od 7. kolovoza 2019. po pravilima o stjecanju bez osnove.
9. Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.
10. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama zakonom dopuštenih razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je pobija presuda u pogledu odluke o glavnoj stvari u bitnome pravilna i zakonita, dok je u dijelu odluke o parničnim troškovima pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu tijeka i stope zateznim kamata.
11. Pobijana presuda sadrži pogrešku u pisanju datuma odnosno godine odluke (9. siječnja 2022.), jer je iz prvostupanjskog spisa razvidno da je odluka donesena i objavljena 9. siječnja 2023., ali se radi o propustu kojega prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti, prema članku 342. stavku 1. i 2. ZPP-a.
12. U prvostupanjskoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer izreka presude ne proturječi razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tuženik pod ovu zakonsku odredbu neosnovano podvodi nezadovoljstvo ocjenom izvedenih dokaza, što bi predstavljalo povredu iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a, a zbog kojeg razloga žalba u sporovima male vrijednosti nije dopuštena.
13. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
14. Žalbeni navodi tuženika suštinski se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se žalba u sporu male vrijednosti ne može podnositi.
15. U pobijanoj presudi nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
16. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da je tuženik bio dužan dokazati postignuti usmeni sporazum o naplaćivanju provizije za posredovanje u iznajmljivanju predmetnih apartmana pa, kako tuženik to nije dokazao, osnovano je tuženika obvezao na vraćanje po toj osnovi zadržanog iznosa od 210,00 eura.
17. Kada je pak u pitanju ostatak naknade od 760,00 eura, osnovanost toga dijela zahtjeva proizlazi već iz činjenice što tuženik nije ni tvrdio da ga je tužitelj ovlastio da obvezu prema tužitelju ispuni njegovoj kćeri, a tuženikovoj tadašnjoj supruzi pa su stoga i neodlučna ostala utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za namjenu uplate iznosa od 6.000,00 kuna kojega je tuženik nesporno isplatio S. P. B..
18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući da je tužitelj uspio u parnici. Tuženik nije određeno naveo u kojem je dijelu prvostupanjski sud eventualno pogrešno primijenio materijalno pravo kada je riječ o visini dosuđenih troškova postupka.
19. Međutim, prvostupanjski je sud tužitelju pogrešno dosudio zatezne kamate na parnične troškove od 9. siječnja 2022., jer je presuda donesena 9. siječnja 2023. Pogrešno je sud odlučio i o visini stope zateznih kamata, jer je u tom dijelu propustio primijeniti odredbu članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) kojima je počevši od 1. siječnja 2023. izmijenjena stopa zateznih kamata iz članka 29. stavka 2. ZOO-a na način da se na odnose kakav je predmetni primjenjuje stopa koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
20. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u pogledu odluke o parničnim troškovima na temelju članka 380. točka 3. u vezi s člankom 373. točka 3. i člankom 381. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
21. Prvostupanjskom sudu preostaje donijeti rješenje o ispravku presude u pogledu datuma donošenja odluke (točka 11. obrazloženja ove odluke).
U Puli 5. rujna 2023.
Sutkinja
Iva Kancijanić,v.r.