REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-982/20-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. B. M. iz Z., OIB: … i 2. T. M. iz Z., OIB: …, koje zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: …, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Z., OIB: …, Z., radi građevinske dozvole, 5. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/19-02/527, URBROJ: 531-09-2-20-6 od 7. veljače 2020. i građevinske dozvole G. Z., G. ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, O. za graditeljstvo, S. odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/17-001/590, URBROJ: 251-13-22-1/029-18-13 od 17. travnja 2018. te odbijanje zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/19-02/527, URBROJ: 531-09-2-20-6 od 7. veljače 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole G. Z., G. ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, O. za graditeljstvo, S. odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/17-001/590, URBROJ: 251-13-22-1/029-18-13 od 17. travnja 2018., kojom je dozvoljeno G. Z. rekonstruirati i prenamijeniti zgradu stare škole izgrađene na k.č.br. 2523/1 k.o. O., u dječji vrtić (područni objekt), u skladu s glavnim projektom ZOP OD-07-16 iz ožujka 2017. godine, koji je ovjerio glavni projektant G. N., dipl.ing.arh, a koji je ovjeren kao sastavni dio građevinske dozvole.
2. Tužitelji u bitnom navode da drugostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi Upravnog suda, da je rješenje protivno samo sebi, da je G. Z. već izvršio prenamjenu i da je pri tom smanjen vanjski prostor za oba objekta vrtića. Predlaže poništiti rješenje tuženika i građevinsku dozvolu te odbiti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je G. Z. kao investitor 21. travnja 2017. podnio zahtjev za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade stare škole izgrađene na k.č.br. 2523/1 k.o. O., u dječji vrtić (područni objekt) prema glavnom projektu, zajedničke oznake ZOP OD-07-16 od ožujka 2017;
- da je investitor zahtjevu priložio tri primjerka glavnog projekta, izjavu projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima u skladu s kojima mora biti izrađen, valjane potvrde javnopravnih tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisima, odnosno posebnim uvjetima te dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole;
- da je dokaz pravnog interesa priložen izvadak iz zemljišne knjige O. suda u N. Z. od 4. prosinca 2017. za z.k.ul. 3 k.o. O. iz kojeg je vidljivo da je G. Z. vlasnik k.č. 455/1 k.o. O., koja prema identifikaciji odgovara predmetnoj k.č.br. 2523/1 k.o. O.;
- da je tužiteljima putem punomoćnice omogućen uvid u spis predmeta, nakon dopune glavnog projekta (koji je sastavni dio pobijane građevinske dozvole) i to dana 4. travnja 2018., o čemu spisu prileži zapisnik iz kojeg je vidljivo da joj je na njeno traženje odobren rok od osam dana za očitovanje te da je preuzele preslike dijela projekta, ali se nije očitovala;
- da je površina k.č.br. 2523/1 k.o. O. 8838 m[2] , a što odgovara površini čestice upisanoj u izvadak iz zemljišne knjige O. suda u N. Z. od 4. prosinca 2017.;
- da je predmetna katastarska čestica u obuhvatu P. plana G. Z. i to prema kartografskom prikazu „Korištenje i namjena prostora“-1A Površine za razvoj i uređenje - unutar izgrađenog dijela građevinskog područja, a prema kartografskom prikazu Građevinska područja naselja-dopune 2015. unutar izgrađenog dijela građevinskog područja;
- da je predmetna zgrada (stara škola) postojeća građevina te da se na toj katastarskoj čestici nalaze još dvije zgrade (dječji vrtić i osnovna škola);
- da se rekonstrukcijom i prenamjenom ne mijenja oblik i veličina građevne čestice niti tlocrtna površina zgrade koja je predmet rekonstrukcije;
- da je G. projektom predviđeno da se predmetna rekonstrukcija odnosi na prenamjenu zgrade škole u dječji vrtić sa jednom grupom za 13 djece, kao rasterećenje postojećeg dječjeg vrtića izgrađenog na istoj građevnoj čestici sa 38-ero djece, koji će se kapaciteti postojećeg vrtića rasteretiti za navedeni broj od 13-ero djece, pa kapacitet djece vrtićke dobi na građevnoj čestici ostaje nepromijenjen i iznosi 38-ero djece;
- da je G. projektom predviđeno da postojeća zgrada dječjeg vrtića i prenamijenjena zgrada stare škole koriste zajednički vanjski prostor površine 594 m[2] te da je dio parcele gdje su smještene navedene zgrade ograđen metalnom ogradom od prostora školskog dvorišta.
8. Na temelju tih činjenica te primjenom Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13. i 20/17.), Prostornoga plana G. Z. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 8/01., 16/02., 11/03., 2/06., 1/09., 8/09., 21/14., 23/14., 26/15. i 3/16.; u daljnjem tekstu PPGZ) i Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe (Narodne novine, broj 63/08. i 90/10., u daljnjem tekstu Državnog pedagoškog standarda) utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole.
9. Ovaj Sud je na temelju članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) uzeo u obzir pravno relevantne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja.
10. Osporavano rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude U. suda u Z., poslovni broj UsI-4070/18-13 od 27. studenoga 2019., kojom je poništeno prethodno rješenje tuženika od 1. listopada 2018. te je naloženo tuženiku u roku od 60 dana donijeti novo rješenje po žalbi tužitelja.
11. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je Sud izvršio uvid u G. projekt ZOP OD-07-16 iz ožujka 2017. godine, koji je priložen zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i prenamjenu zgradu stare škole u dječji vrtić te je utvrdio da iz njega nije razvidno je li taj projekt izrađen u skladu sa prostornim planom, odnosno člankom 7. točke 2.3.1.9. PPGZ-a te člankom 48. Državnog pedagoškog standarda pri čemu je Sud smatrao da je u G. projektu potrebno odrediti dijelove površine građevne čestice koje će se koristiti za potrebe svake od tri građevine posebno te naznačiti površinu zemljišta namijenjenog za potrebe građevine kojoj se mijenja namjena ili navesti razloge zašto to nije relevantno.
12. Prema ocjeni ovog Suda tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja iznio razloge zbog čega prilikom utvrđivanja je li G. projekt izrađen u skladu člankom 7. točka 2.3.1.9. PPZG-a nije potrebno G. projektom definirati i odrediti dijelove površine građevne čestice koje će se koristiti za potrebe svake od tri građevine posebno.
13. Odredbom članka 110. stavak 1. točka 4. Zakona o gradnji propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da je, između ostalog, glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom.
14. Člankom 7. točka 2.3.1.9. PPGZ-a definirane su društvene djelatnosti i ostali sadržaji javnog interesa te se kao građevine za društvene djelatnosti definiraju predškolske ustanove (dječji vrtići i jaslice), a za koje se propisuje da površina zemljišta za građevinu visine jedne nadzemne etaže treba biti, u pravilu, 40 m[2] po djetetu, odnosno najmanje 25 m[2] po djetetu ako se radi o građevini visine dvije nadzemne etaže, s time da građevina ne može biti smještena na površini manjoj od 2.000 m[2] . Za građevine kapaciteta većeg od 100 mjesta dovoljno je, u pravilu, 35 m po djetetu.
15. Člankom 48. Državnog pedagoškog standarda propisano je da vanjski prostori namijenjeni djeci moraju biti ograđeni i sigurni za djecu te sadržavati zelene površine, osunčane i hladovite prostore za igru. Igrališta moraju imati površinu najmanje 15 m[2] po djetetu i biti odgovarajuće opremljena spravama primjerenim dobi djece, pitkom vodom i vodom za igru.
16. Sud ponavlja kako citirane odredbe nisu u suprotnosti, već se njima reguliraju potpuno različite pretpostavke koje mora zadovoljiti prilikom gradnje dječjih vrtića. Naime, navedenom odredbom prostornog plana utvrđena je potrebna površina zemljišta za građevinu koja je po svojoj namjeni predškolska ustanova (dječji vrtić i jaslice), dok se navedenog odredbom Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe određuju mjerila za vanjski prostor namijenjen djeci (neovisno o površini građevne čestice na kojoj je zgrada namijenjena za vrtić ili jaslice izgrađena).
17. Ovaj Sud ne nalazi da su osporavano rješenje i građevinska dozvola proturječne same sebi. Naime, potrebna površina zemljišta za građevinu koja je po svojoj namjeni predškolska ustanova predstavlja ukupnu površinu građevne čestice. S druge strane, vanjski prostor vrtića namijenjen djeci po prirodi stvari može predstavljati samo dio građevne čestice (u najmanju ruku zbog toga što ne može obuhvatiti tlocrtnu površinu zgrade) te taj prostor mora biti ograđen. Zbog toga prilikom utvrđivanja je li projekt izrađen u skladu sa člankom 7. točke 2.3.1.9. PPGZ- a ne utvrđuje koji dio čestice otpada na vrtić, već se polazi od ukupne površine građevne čestice uzimajući u obzir činjenicu da se na toj čestici nalaze tri postojeće građevine i da se zahtjev odnosi na prenamjenu jedne od te tri građevine pri čemu se ne mijenja oblik i veličina građevne čestice niti se mijenja tlocrtna površina zgrade koja je predmet rekonstrukcije, odnosno ne mijenja se izgrađenost građevne čestice. S druge strane, prilikom utvrđivanja usklađenosti projekta sa Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe važno je utvrditi površinu dijela građevne čestice koji predstavlja vanjski prostor vrtića.
18. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik navodi da je predmet ovog postupka izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade stare škole izgrađene na k.č.br. 2523/1 k.o. O., u dječji vrtić (područni objekt), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP OD-07-16 od ožujka 2017., a istom se rekonstrukcijom i prenamjenom ne mijenja oblik i veličina građevne čestice (koja je građevna čestica formirana lokacijskom dozvolom od 2. studenog 2017.), kao niti tlocrtna površina zgrade koja je predmet rekonstrukcije, što znači da se ne mijenja niti izgrađenost građevinske čestice. S obzirom na navedeno tuženik smatra da nema mjesta utvrđivanju (ili naznačavanju u glavnom projektu) dijela površine parcele koji otpada za korištenje svake građevine zasebno, već se u postupku utvrđuje ima li građevna čestica površinu propisanu prostornim planom. Tuženik je zaključio da površina građevne čestice u skladu sa citiranom odredbom članka 7. točka 2.3.1.9. PPGZ-a.
19. Uvidom u tehnički opis glavnog projekta (list 28/96 i 29/96) utvrđeno da je u njemu navedeno da površina parcele k.č. 2523/1 k.o. O. iznosi 8838,0 m[2] ; tlocrtna površina postojeće građevine S. škola O., iznosi i zadržava se: S. škola 204,0 m[2] ; tlocrtne površine ostalih postojećih građevina na parceli koje nisu predmet ove dokumentacije iznose i zadržavaju se: Š., O., 1393,0 m[2] Zgrada, dječji vrtić, O., Đ. ulica 1 144,0 m[2] , ukupna tlocrta površina svih građevine iznosi i zadržava se: 1714,0 m[2] ; ukupna površina dvorišta iznosi i zadržava se 7097,0 m ; izgrađenost građevinske čestice se ne mijenja i iznosi: 19,6% (<30%); površina parcele odnosno površina zemljišta za građenje iznosi 8838,0 m[2] i dostatna je za sve tri građevine; za provjeru potrebne veličine parcele primijenjen je sljedeći kriterij: prema građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-02/2015-001/30 od 19. svibnja 2015., školu pohađa 385 učenika u dvije smjene, prema Odluci o utvrđivanju normativa prostora i opreme građevina škola, građevina školskih sportskih dvorana i školskih vanjskih igrališta normativ za određivanje zemljišta iznosi 30-40 m[2] za jednog učenika, uzevši u obzir samo jednu smjenu; broj učenika u jednoj smjeni iznosi 193, 193 x 35 m[2] = 6755 m ; postojeća zgrada dječjeg vrtića i prenamijenjena zgrada stare škole su područni objekti istog vrtića, postojeći dječji vrtić pohađa 38 djece u dvije grupe, prenamjenom zgrade stare škole u dječji vrtić formira se jedna grupa za 13 djece i predstavlja rasterećenje postojećeg dječjeg vrtića u kojem ostaje 25 djece, tako da broj djece nakon zahvata rekonstrukcije ostaje nepromijenjen odnosno 38 djece; prema Odluci o donošenju prostornog plana G. Z. za predškolske ustanove površina zemljišta za građevine visine jedne etaže treba biti 40 m[2] ; 38x40 m = 1520 m ; ukupna potrebna površina zemljišta iznosi 8275 m[2] što je manje od ukupne površine parcele.
20. S obzirom da površina zemljišta za građevinu treba biti 40 m[2] po djetetu, odnosno najmanje 25 m[2] te da građevina ne može biti smještena na površini manjoj od 2.000 m[2] , ovaj Sud se slaže sa zaključkom tuženika da je površina građevne čestice u skladu sa odredbom članka 7. točka 2.3.1.9. PPGZ-a.
21. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da zaključak tuženika da je iz G. projekta, odnosno tehničkog opisa glavnog projekta (list 28/96 i 29/96) te grafičkog priloga tog G. projekta naziva S. na izvodu iz katastra, broj lista 02, vanjski prostor sukladan članku 48. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.
22. Uvidom u tehnički opis glavnog projekta (list 28/96 i 29/96) i grafički prilog (Situacija na izvodu iz katastra, broj lista 02) utvrđeno je da je u njemu navedeno da su postojeća zgrada dječjeg vrtića i prenamijenjena zgrada stare škole područni objekti istog vrtića te da koriste zajednički vanjski prostor površine 594 m[2] , da je dio parcele gdje je smještena zgrada dječjeg vrtića i zgrada stare škole odijeljen metalnog ogradom od prostora školskog dvorišta, da se prenamjenom zgrade stare škole u dječji vrtić formira jedna grupa za 13 djece i predstavlja rasterećenje postojećeg dječjeg vrtića u kojem ostaje 25 djece, tako da broj djece nakon zahvata rekonstrukcije ostaje nepromijenjen odnosno 38 djece. Konačno je navedeno da 594 m[2] vanjskog prostora podijeljeno sa brojem djece (38) čini više od 15,7 m .
23. Uvidom u grafički prilog (Situacija na izvodu iz katastra, broj lista 02) utvrđeno je da je u njemu označen vanjski prostor dječjeg vrtića.
24. S obzirom na navedeno, ovaj Sud se slaže sa zaključkom tuženika kako vanjski prostor namijenjen djeci ima površinu najmanje 15 m[2] po djetetu iz čega proizlazi da je G. projekt u skladu sa člankom 48. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.
25. Pitanje je li G. Z. pristupio građenju prije pravomoćnosti građevinske dozvole nije relevantno u ovom upravnom sporu. Relevantno može biti pitanje izvršne građevinske dozvole, ali u nekom drugom postupku (npr. postojanja
inspekcijski nadzor) s obzirom da postoje iznimke od pravila po kojem se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole (članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji) pa tako i iznimka da investitor može pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole (članak 106. stavak 2. Zakona o gradnji).
26. Odstupanje od građevinske dozvole tijekom građenja (npr. tužitelji tvrde da je smanjen vanjski prostor vrtića) nije relevantno u ovom upravnom sporu, već može biti relevantno u nekom drugom postupku (npr. inspekcijski nadzor).
27. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje i građevinsku dozvolu ocijenio zakonitim.
28. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.
29. Tužitelji su izgubili spor u cijelosti pa nemaju pravo na naknadu troškova u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 5. rujna 2023.
Sudac
Ante Drezga,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.