1              Poslovni broj: Gž-114/2024-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-114/2024-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja H. P. C. S. P. G. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici Z. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. L. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku N. S., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-6298/21-13 od 13. listopada 2023., 5. veljače 2024., 

 

presudio je

 

Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-6298/21-13 od 13. listopada 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos iz Zagreba broj Ovrv-408/2021 od 27. rujna 2021. u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 531,39 EUR/4.003,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je to precizirano pod toč. I. izreke, a ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu 107,84 EUR/812,50 kn (toč. II. izreke). Također, naloženo je  tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 897,53 EUR/6.762,50 kn ( toč. III. izreke).

 

2. Protiv ove presude, u dijelu pod toč. I. i III. izreke, pravovremeno se žali tuženik zbog žalbenih razloga koje predviđa odredba čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22, 11/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika u cijelosti osporio žalbene navode i predložio da se ista odbije.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. i čl. 460. ZPP-a), pa se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2.,4.,5.,6.,8.,9,10,11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naplate sredstava zajedničke pričuve iz čl. 85. st. 2., u svezi sa čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) za stan br. 5-4-10 s pripadajućom ostavom broj 6, s garažom broj 5-4G-2, ..., u Z., za ožujak 2021., svibanj 2021., lipanj 2021., srpanj 2021. i kolovoz 2021.

 

7. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je kako su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti prema godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok je odredbom čl. 380. st. 4. ZV-a propisano kako su sredstva iz čl. 1. ovog članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

 

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj, sukladno čl. 10. Međuvlasničkog ugovora od 1. srpnja 2012. i čl. 1. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. srpnja 2012. upravitelj stambene zgrade u Z., ..., i da je većina suvlasnika isti potpisala,

- da tuženik nije potpisao Međuvlasnički ugovor i da se njegov potpis ne nalazi uz naznaku njegova imena i prezimena na popisu suvlasnika,

- da je tuženik predmjevani vlasnik predmetnog stana na kojeg se odnosi utuženi iznos pričuve temeljem Anexa Ugovora o trajnom rješenju stambene potrebe člana uprava P. d.d.,

- da je u tijeku postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za navedenu nekretninu,

- da tuženik, prema Izvodu iz poslovnih knjiga, nije podmirio utuženu pričuvu.

 

9. Prvostupanjski je sud na temelju gornjih utvrđenja te pravilno otklonivši prigovor zastare, obvezao tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos pričuve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s obrazloženjem da je tuženik jedan od suvlasnika u zgradi i temeljem citiranih odredbi ZV-a obveznik je plaćanja pričuve.

 

10. U žalbi tuženik ističe da je pobijana presuda nezakonita jer je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario da su pravni poslovi na kojima je utemeljen tužbeni zahtjev ništetni i da tužitelj nije aktivno legitimiran voditi ovaj postupak, a nije ni dokazano suvlasništvo osoba u čije ime ga vodi jer da iz javnih isprava (zemljišnoknjižnog izvatka i posjedovnog lista za Zgradu) proizlazi da su u njima kao suvlasnici navedene potpuno druge osobe od onih navedenih u dokumentu pod nazivom „Popis suvlasnika". Ponavlja prigovor aktivne legitimacije budući isti postupak vodi u svoje ime i za svoj račun, a ne u ime i za račun suvlasnika.

 

11. Tuženik nije žalbom doveo u sumnju valjanost pobijane presude jer je za svoja utvrđenja i zaključke, prvostupanjski sud dao uvjerljive i logične razloge. Naime, aktivna legitimacija tužitelja nije dovedena u sumnju jer je upravitelj (po punomoći zastupan po odvjetnicima) suprotno žalbenim navodima ovlašten na pokretanje postupka. U ovoj parnici kao tužitelj pojavljuje se pravna osoba H. P. C. S. P. G. d.o.o., koja je prema mišljenju ovog žalbenog suda, u ime i za račun suvlasnika zgrade ovlaštena voditi parnice radi naplate zajedničke pričuve. Takvo tumačenje daje i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. godine, objavljenoj u "Narodnim novinama", broj 87/06.

 

12. Naime, sve i u slučaju da postupak, kao tužitelji, vode suvlasnici,  te da su kao tužitelji navedeni neki suvlasnici koji to više nisu, ili da su neki izostavljeni, to ne bi bilo odlučno za pravilnost prvostupanjske presude. U parnicama radi naplate pričuve dovoljno da kao tužitelj bude ili upravitelj, ili samo jedan od suvlasnika predmetne zgrade i aktivna legitimacija neće biti dovedena u sumnju jer sredstava pričuve zajednička su sredstva suvlasnika koja se uplaćuju na posebni račun zajedničke pričuve, a ne račun upravitelja.

 

13. Nadalje, budući je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik stana u predmetnoj zgradi njegova je zakonska obveza da doprinosi sredstvima zajedničke pričuve. Naime, obveza svakog suvlasnika na plaćanje pričuve proizlazi iz njegovog vlasništva te je dužan postupati po zakonskim obvezama propisanim u čl. 85. ZV-a.

 

14. Odredbama čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV) propisano je kako doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je odredbama čl. 90. st. 2. ZV propisano kako zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

 

15. Odredbama čl. 86. st. 5. ZV propisano je kako u poslove redovite uprave cijelom nekretninom pripada i imenovanje i opoziv zajedničkog upravitelja koji, sukladno čl. 93. st. 1. ZV, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom.

 

16. Nadalje, odredbama čl. 375. st. 1. ZV propisano je kako se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je odredbama čl. 375. st. 3. ZV propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

 

17. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio citirano materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom, na ime pričuve, koja obveza proizlazi iz izvedenih dokaza i citiranih materijalno-pravnih odredbi. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao valjano obrazloženje pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na razloge pobijane presude.

 

18. U odnosu na žalbene navode kojima se  prigovara ocjeni dokaza prvostupanjskog suda glede ovlaštenja upravitelja na upravljanje predmetnom zgradom, kao i navoda da međuvlasnički ugovor ništetan, a čime se upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja istaknuti da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, u kojem se odluka, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz navedenih razloga, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije razmatrao.

 

19. Odluka o troškovima parničnog postupka valjana je, kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenih troškova (čl. 155. ZPP), imajući u vidu kako žalitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna, broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, slijedom čega je valjalo, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi i ovaj dio pobijane odluke.

 

20. Slijedom navedenog,  žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, te je na temelju odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Split, 5. veljače 2024.