Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 47 Gž-3210/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik iz R., protiv tuženika P. l. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. P., odvjetnica u S., K., B. i P. odvjetničko društvo d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-269/2022-5 od 13. srpnja 2022., 4. rujna 2023.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja M. K., preinačuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-269/2022-5 od 13. srpnja 2022. i rješava:

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Rijeci.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak za sastav žalbe u iznosu od 66,36 eura[1] / 500,00 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim u ovom predmetu.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda odnosno podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 500,00 kn.

3. Na temelju utvrđenja da tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, da je Ugovorom o kreditu sklopljenom između stranaka u ovom postupku ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, prvostupanjski sud je ocijenio da ugovorna odredba koja sadrži sporazum u mjesnoj nadležnosti ništetna i da nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZPP i čl. 48. st. 1. ZPP prihvatio prigovor mjesne nadležnosti budući da u tužbi nisu navedene okolnosti koje bi ukazivale na možebitnu elektivnu nadležnost suda kojemu je tužba podnesena.

3.1. Osim toga, po ocjeni prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju budući da se ta odredba primjenjuje isključivo na sporove iz čl. 19.j. tog zakona, a što u ovoj parnici nije slučaj.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate navodeći da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 9.studenoga 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) u iznosu od 23.023,71 CHF koji ugovor sadrži odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovornih obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da se o navedenim ugovornim odredbama nije posebno pregovaralo, a tuženik je jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu pa tužitelj smatra da je time oštećen i predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi ništetnom odredbe Ugovora o kreditu sadržane u točki III. te u toč.

4.4., 6.2. i. 9. 1. Uvjeta Ugovora o kreditu i obveže tuženika na isplatu preplaćene kamate i valutne klauzule.

6. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP budući da se u konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je ta odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi, budući živi u Rijeci, uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana.

6.1. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

7. Međutim, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da nadležnost u ovom postupku valja ocijeniti primjenom odredbe čl. 48.st. 1. ZPP kojim je određena općemjesna nadležnost u sporovima protiv pravnih osoba, čime prvostupanjski sud otklanja primjenu odredbe čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK).

8. Naime, u ovom postupku tužitelj iz Rijeke je podnio tužbu 24. veljače 2022. Općinskom sudu u Rijeci, kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je dodana odredba čl. 19.l. st. 1. koja glasi:

(1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

9. Prema odredbi čl. 1. ZPK koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.

10. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

10.1. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.

11. Polazeći od sadržaja citirane odredbe čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.

11.1. Međutim, citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.

11.2. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.

12. Obzirom na to da je ocijenjeno da je ništetna ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu, tužitelj koji ima prebivalište u Rijeci je pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti u ovom sporu nastalom u vezi potrošačkog ugovora o kreditu je iscrpio podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Rijeci, kao mjesno nadležnom prema njegovom prebivalištu, a sukladno čl.19.l. st. 1. ZPK.

13. Stoga je iz navedenih razloga na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti prvostupanjsko rješenje i tuženikov prigovor mjesne nadležnosti odbiti (točka I. izreke).

14. Tužitelj je u cijelosti uspio sa žalbom te mu je dosuđen trošak za sastav žalbe u okviru postavljenog zahtjeva u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kn na temelju čl. 166. st.2. i čl. 154. st.1. ZPP te Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

U Zagrebu, 4. rujna 2023.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković, v.r.