REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-889/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, Z., OIB …, protiv tuženog O. Ž. iz B. M., OIB …, kojega zastupa punomoćnica M. P. I., odvjetnica u B. M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenom protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P- 523/2022-14 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-523/2022-14 od 16. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1st Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku O. Ž., OIB: …, iz B. M., da tužitelju Zavodu, Z., OIB: …, isplati iznos od 7.841,73 eura / 59.083,51 kn. zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.06.2022. do 31.12.2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju Zavodu, Z., OIB: …, da tuženiku O. Ž., OIB: …, iz B. M., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,40 eura / 7.499,84 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.6.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2nd Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev zanemarivši pri tom odlučnu činjenicu da tuženik iako više i nema formalno prebivalište na predmetnoj adresi, tužitelju nije vratio predmetni stan u posjed, te je stoga i dalje u obvezi prema tužitelju, a za koju odlučnu činjenicu sud nije dao nikakvo obrazloženje. Osporava i odluku o troškovima postupka jer ih nije cijenio u skladu sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku, jer troškove postupka nije cijenio u skladu s navedenom odredbom, pri čemu ističe da tuženik kao korisnik besplatne pravne pomoći, nije ni imao troškove postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, pobijanu odluku preinači sukladno njegovim žalbenim navodima.

3rd Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP).

3rd1st U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se istoj protivi u cijelosti kao neosnovanoj i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu. 4th Žalba tužitelja nije osnovana.

5th Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stana u B. M., na adresi … - radi se o stanu površine 47 m[2] , da mu isplati iznos od 59.083,52 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknada za korištenje stana. Naime, tužitelj tvrdi da tuženik bespravno koristi njegov stan, dok visinu svoga potraživanja temelji na vjerodostojnim ispravama - analitičkim karticama iz kojih proizlazi da mu je tuženiku kroz vremenski period od 10. prosinca 2011. do 2. svibnja 2022. bio u obvezi plaćati iznos od 10,00 kn/m[2] ili 470,00 kn mjesečno, odnosno sveukupno upravo utuženi novčani iznos.

6th Sud prvoga stupnja temeljem provedenih dokaza - kako materijalnih (prvenstveno u Uvjerenje o prebivalištu za tuženika) tako i personalnih (saslušanjem svjedoka i tuženika) koje je ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz čl. 8. ZPP-a, utvrdo je činjenično stanje i to:

- da temeljem izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužitelj suvlasnik u 5/6 dijela na k.č.br. 1278 upisane u zk.ul.br. 203. k.o. B. M., kuća br. …, dvor i oranica od 1135 m[2] – sada … a u 1/6 dijela suvlasnik iste je Grad B. M.;

- da je tuženik sa svojom suprugom sa S. Ž. u spornom stanu živio u razdoblju od 1. rujna 2012. do 18. travnja 2014. (stan je koristio temeljem Ugovora o najmu koji je sklopio sa Gradom B. M. kojem je plaćao najamninu);

- da su isti potom u razdoblju od 2016. pa do 2018. živjeli u stanu D. J.;

- da su u razdoblju od 2018. do 2020. tuženik i njegova supruga živjeli su na adresi u B. M., …, a nakon toga isti imaju prijavljeno prebivalište na adresi u B. V., ...;

- da od 4. rujna 2020. pa nadalje tuženik i njegova supruga imaju prebivalište na adresi B. M., žive u stanu broj … i taj stan korist temeljem Ugovora o najmu sklopljenog s Gradom B. M.;

- da tuženik nakon 18. travnja 2014. više nije živo u predmetnom stanu, ključeve istoga predao je Gradu B. M., a o napuštanju stana tužitelja je obavijestio putem nadležne djelatnice (G. Z.).

6th1st Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja odbio je u cijelosti kao neosnovan, obzirom je zaključio da tuženik nakon 18. travnja 2014. više ne koristi za stanovanje stan na adresi …, ključeve stana predao je u Grad B. M. a o iseljenju je izvijestio nadležnu djelatnicu tužitelja, slijedom čega nije u obvezi tužitelju isplatiti utuženi novčani iznos s osnova stjecanja (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO), posebno i kraj činjenice da je potraživanje tužitelja u razdoblju u kom je tuženik živio u predmetnom stanu (od 9. siječnja 2012. do 18. travnja 2014.) u zastari.

7th Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tom, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, ali iz drugih materijalno pravnih razloga od onih na koje se pozvao prvostupanjski sud.

8th Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik kroz vremenski period od 10. prosinca 2011. do 2. svibnja 2022. koristio njegov stan bez valjane pravne osnove, slijedom čega mu je dužan s osnova naknade za korištenje stana platiti ukupno iznos od 7.841,73 eura / 59.083,51 kn (470,00 kn mjesečno). 8th1st Obzirom na činjenične navode tužbe proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl.164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZV).

8th2nd Odredbom čl. 164. st. 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju odredi, ali je nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok je odredbom čl.165. st. 1. istoga Zakona propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

9th Suprotno zaključku suda prvoga stupnja, tužitelj nije vlasnik stana na adresi u B. M., …, već njegov suvlasnik (isto proizlazi iz dostavljenog zemljišno knjižnog izvatka), a tuženik je nesporno kroz vrijeme od rujna mjeseca 2012. do travnja 2014. isti stan koristio temeljem Ugovora o najmu koji je sklopio sa drugim suvlasnikom istoga i to s Gradom B. M., kom je kako stanje predmeta ukazuje, plaćao najamninu. Tužitelj je sa činjenicom korištenja toga stana od strane tuženika bio upoznat a kako to proizlazi iz sadržaja Zapisnika koji prileži str. 32 spisa (radi se o Zapisniku koji je sačinjen po tužitelju dana 16. listopada 2012.) i tome se očito nije protivio. 9th1st Stoga valja zaključiti da je tuženik bio pošten posjednik spornoga stana kroz vrijeme koje ga je koristio (od rujna mjeseca 2012. do travnja mjeseca 2014.) pa stoga, sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nije u obvezi tužitelju naknaditi utuženi novčani iznos. Zahtjev tužitelja u daljnjem utuženom vremenskom periodu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao da je tuženik nakon travnja mjeseca 2014. koristio sporni stan. Naime, iz stanja predmeta proizlazi utvrđenim da je tuženik napustio sporni stan u travnju mjesecu 2014. i predao ga u posjed pravnoj osobi koja mu ga je dala na korištenje, o čemu je izvijestio i tužitelja. Upravo stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da mu predmetni stan nije predan u posjed. 9th2nd Iako je sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja razmatrao polazeći od sadržaja odredbi čl. 1111. i čl. 1120. ZOO-a - kojima je propisano pravo na povrat stečenog bez osnove odnosno pravo na naknadu koristi u slučaju upotrebe tuđe stvari, valja reći da se te odredbe primjenjuju samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrjebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguća ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili druge stvari. Kada je moguće vraćanje, tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 165. ZV-a, ali samo u koliko vlasnik stvari traži predaju u posjed. Dakle, u predmetnom slučaju ne primjenjuju se gore navedene odredbe ZOO-a, već odredbe ZV koje reguliraju plaćanje postignute koristi upotrebom tuđe stvari.

10th Obzirom na navedeno, žalbu tužitelja na odluku o glavnoj stvari (toč. I. izreke) valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

11th Suprotno žalbenim navodima tužitelja, i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, po osnovu pravilno je odmjerena sukladno odredbi čl. 145. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a, a po visini sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. - dalje: Tarifa), sve to obzirom na vrijednost predmeta spora. Sud prvoga stupnja pravilno je tuženiku priznao trošak sastava podneska od dana 24.11.2022. i 26.9.2022., obzirom se radi o podnescima koji su bili nužni za vođenje postupka, njima se tuženik očitovao na navode njegova odgovora na tužbu odnosno na predložene dokaze, pa se radi o podnescima koji su pravilno cijenjeni u skladu sa odredbom Tbr. 8.toč. 1. Tarife, pa je stoga i žalbu na odluku o troškovima postupka valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

12th Tuženiku ne pripada trošak odgovora na žalbu tužitelja, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi tužitelja (čl. 155. ZPP-a).

U Puli-Pola, 4. rujna 2023.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić, v.r.