REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-765/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z.-Z. d.o.o. za gradnju u stečaju (OIB:…) iz D. M., zastupanog po punomoćniku R. Z., odvjetniku u O., protiv tuženika-protutužitelja G. V. (OIB:…) V., zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Povrv- 268/2022-5 od 11. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 04. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Povrv-268/2022-5 od 11. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika (u st. I.) kojim je isti zahtijevao da se naloži tuženiku-protutužitelju da mu isplati iznos od ukupno 16.727,45 eura/120.032,94 kune sa zateznim kamatama počev od 9. lipnja 2019. do isplate te da mu isplati zateznu kamatu na iznos od 33.765,00 kuna počev od 9. lipnja 2019. pa do 5. ožujka 2020. U toč.II. smatra se povučenim platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz V. broj Ovrv-739/2019 od 2. srpnja 2019., te se za iznos od 4.481,39 eura /33.765,03 kuna platni nalog ukida. U toč. III. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz V. broj Ovrv-739/2019 od 2. srpnja 2019., za predvidive troškove ovrhe u iznosu od 72,17 eura/ 543,76 kuna. U toč. IV. odbijen je tuženik s protutužbenim zahtjevom kojim traži da se naloži tužitelju – protutuženiku da mu isplati iznos od 730,56 eura/5.504,40 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku počev od 17. siječnja 2020. pa do isplate te zahtjev za naknadom parničnih troškova. U toč. V. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 7.280,91 eura/54.858,02 kuna, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova u iznosu od 622,14 eura/ 4.687,51 kuna.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik- protutužitelj (dalje tuženik) iz svih žalbenih razloga. Navodi da sud prvog stupnja unatoč uputi suda drugog stupnja nije proveo niti jedan dokaz te je donio dijametralno suprotnu odluku od prvotno ukinute presude. Navodi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je protutužba podnesena nakon završetka prethodnog postupka jer je nakon ukidne odluke predmet ponovno vraćen u pripremno ročište te je rasprava počela teći iznova. Sud prvog stupnja ne uzima u obzir dokaze dostavljene od tuženika posebno Dodatak ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi od 15. siječnja 2019., odnosno članak 2. Ugovora koji definira da podizvođače treba platiti izravno tuženik što je ovaj i učinio. Navodi da nije jasno iz čega je sud zaključio da je tražio isplatu od 730,56 eura kada je tužbenim zahtjevom tražio 5.504,40 kuna. S obzirom da je podizvođačima E. A. platio iznos od 33.765,00 kuna, a E. d.o.o. 67.380,50 kuna, utuženo potraživanje tužitelja- protutuženika (dalje tužitelja) prema tuženiku neosnovano je za 101.145,50 kuna te ne može dva puta platiti istu stvar.

2.1. Navodi da se tužitelj obvezao u jamstvenom roku deponirati kod tuženika radi otklanjanja eventualnih nedostataka na građevini iznos od 10% vrijednosti utvrđenih radova, odnosno 45.441,05 kuna što je vidljivo iz dopisa tužitelja prema tuženiku i zapisnika o primopredaji od 16. siječnja 2020. Iz navedenog zapisnika je vidljivo je tužitelj kasnio s radovima 39 dana zbog čega ugovorna kazna iznosi od 17.720,01 kuna. Kada se svi ti iznosi oduzmu od ukupnog potraživanja tužitelja prema tuženiku proizlazi da tužitelj duguje tuženiku iznos od 4.510,32 kune. Smatra da je protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima da bi netko bio u obvezi dva puta platiti istu obvezu ako postoje dokazi da se te obveze oslobodio. Navodi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Osporava i trošak postupka s obzirom da je došlo do povlačenja dijela tužbenog zahtjeva pa i tuženik ima pravo na dio troška.

2.2. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presuda preinači, odnosno da se ukine i predmet vrati drugom sucu na ponovno raspravljanje i odlučivanje odnosno da se preinači na način da odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti i usvoji protutužbeni zahtjev.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 126.032,94 kuna s zateznim kamatama od 9. lipnja 2019. do isplate kao i za isplatom zateznih kamata na iznos od 33.765,00 kuna za razdoblje od 9. lipnja 2019. do 5. ožujka 2020. (za povučeni dio zahtjeva od 33.765,00 kuna kojega je tuženik uplatio za radove izvedene po podugovaratelju E. A. vlasnik D. A. obrt za elektro radove). Tuženik je podnio protutužbu uz tvrdnju da je sve izvedene radove platio, odnosno pretplatio pa mu tužitelj duguje još iznos od 4.510,62 kuna te upravo navedeni iznos predstavlja njegov zahtjev iz protutužbe s zateznim kamatama od 17. siječnja 2020. do isplate. Tužitelj je na ročištu 13. prosinca 2022. povećao protutužbeni zahtjev na 730,56 eura, a tužitelj se tako postavljenom zahtjevu nije usprotivio.

7. Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Povrv-441/2019 od 11. lipnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja dok je u cijelosti usvojen protutužbeni zahtjev tuženika.

7.1. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Gž-887/2021 od 25. listopada 2021. prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja-protutuženika, ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Povrv-441/2019. od 11. lipnja 2021. te vratio predmet na ponovan postupak.

8. Sud prvog stupnja je u ponovnom postupku u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrdio da njegova osnovanost proizlazi iz okončane situacije potpisane i ovjerene od strane tužitelja, tuženika i nadzornog inženjera. Sud prvog stupnja je stajališta da svi naknadni dokumenti koji su sačinjeni od strane tuženika, a nisu usuglašeni s tužiteljem ne predstavljaju za tužitelja vjerodostojnu dokumentaciju, posebno kada se uzme u obzir činjenica da su sačinjeni 16. siječnja 2020., nakon podnošenja tužbe u ovom postupku (29. srpnja 2019.) pa smatra da se njima pokušava opravdati nezakonito ponašanje tuženika kao dužnika.

8.1. Sud prvog stupnja nije prihvatio navode tuženika da bi uplata iznosa od 67.380,50 kuna koju je tuženik izvršio prema društvu E. d.o.o. O. trebala biti uračunata u namirenje dijela tražbine tužitelja, jer je na ročištu održanom 27. veljače 2020. tužitelj obavijestio tuženika i sud o činjenici da je tvrtka E. d.o.o. kao podugovaratelj naplatio tražbinu u tom iznosu od tužitelja. Stoga, sud prvog stupnja smatra, da od tog trenutka obveza naplate spornog iznosa prelazi isključivo na tužitelja prema odredbi čl. 223. st. 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16,114/22- dalje u tekstu ZJN) pa je uplata tuženika u iznosu od 67.380,50 kuna izvršena u korist podugovaratelja E. d.o.o. izvršena bez ikakvog pravnog osnova i ne može se tretirati kao uplata dijela utuženog iznosa. Sud prvog stupnja utvrđuje da u okončanoj situaciji tuženik nije evidentirao, opravdao ili usuglasio s ostalim sudionicima u gradnji eventualne tražbine s osnova ugovorne kazne i jamstva te svako kasnije potraživanje predstavlja paušalno potraživanje koje nema zakonske osnove.

8.2. Protutužbeni zahtjev tuženika sud je ocijenio neosnovanim i to iz razloga što je 10. rujna 2020. (list spisa 98) raspravnim rješenjem zaključen prethodni postupak, a tuženik je 2. travnja 2021. podnio protutužbeni zahtjev u iznosu 4.510,62 kuna odnosno 730,56 eura povećavajući prethodni protutužbeni zahtjev. S obzirom je mogućnost podnošenja protutužbe ograničena odredbom čl. 189. ZPP-a do procesnog stadija okončanja prethodnog postupka, podnošenje protutužbe nije moguće nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, sud prvog stupnja zaključuje da budući da se u ovom predmetu radi o postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga u kojem se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva na način da sud odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično država na snazi ili se ukida, ne može se raspravljati o protutužbenom zahtjevu tuženika već isključivo o prijedlogu tužitelja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 159.797,94 kuna.

9. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocjena je ovoga suda, da je sud prvog stupnja (djelomično) pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje, a pritom nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni one na koje ukazuje žalitelj.

10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer odluka sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni te odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Tužitelj ne prihvaća izraženo pravno stajalište suda prvog stupnja, međutim to ne znači da je počinjena navedena bitna povreda. Upravo suprotno sud prvog stupnja je dovoljno detaljno i valjano obrazložio sve bitne činjenice, te pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a.

11. Iz prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi:

- da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi 5. studenog 2018. radi energetske obnove zgrade Vatrogasnog doma Š.;

- da je među parničnim strankama sklopljen I. Dodatak ugovora o izvođenju radova u kojemu je ugovoreno da će naručitelj za izvedene radove koje je izveo podugovaratelj neposredno platiti troškove podugovaratelju na temelju ispostavljenih situacija u roku od 30 dana od privremene mjesečne situacije;

- da je iz okončane situacije br.114/1/1 od 10. svibnja 2019. koju su potpisali i ovjerili tužitelj, tuženik i nadzorni inženjer utvrđeno da je vrijednost izvedenih radova 159.797,94 kuna te će tuženik izvršiti plaćanje tužitelju u iznosu od 58.652,44 kune (36,70%), E. A. u iznosu od 33.765,00 kuna (21,13%) te E. d.o.o. u iznosu od 67.380,50 kuna (42,17%);

- da se E. d.o.o. u postupku izravne naplate naplatio od tužitelja iznos od 67.380,50 kuna te da je tužitelj o tome obavijestio tuženika na ročištu održanom 27. veljače 2020.;

- da je tuženik 5. ožujka 2020. uplatio E. A. iznos od 33.765,00 kuna te E. d.o.o. iznos od 67.380,50 kuna;

- da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 33.765,00 kuna te za taj iznos potražuje zatezne kamate od podnošenja tužbe 9. lipnja 2019. do isplate 5. ožujka 2020.;

- da iz zapisnika o primopredaji radova i okončanog obračuna od 16. siječnja 2020. koji su potpisali tuženik i nadzorni inženjer S. B. proizlazi da je za garanciju za otklanjanje nedostataka u trajanju od 180 mjeseci, ugovaratelj u dopisu od 6. prosinca 2019. izjavio da mu se iz iznosa okončane situacije 114/1/1 za izvedene radove sustegne iznos od 45.441,05 kuna na ime novčanog pologa umjesto bankarske garancije koju trenutno nije u mogućnosti ishoditi kod banke;

- da iz zapisnika o primopredaji radova i okončanog obračuna od 16. siječnja 2020. proizlazi da je rok završetka radova bio 7. travnja 2019., a da su radovi dovršeni 16. svibnja 2019. pa je došlo do 39 dana zakašnjenja te je za zakašnjenje obračunat iznos od 17.722,01 kune (bez PDV-a);

- da je u članku 17. Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi 5. studenog 2018. propisano da ukoliko ugovaratelj ugovorne obveze ne izvršava u roku i na način kako je to ugovoreno, naručitelj imao pravo na naplatu ugovorne kazne u visini od 1,0% po svakom danu zakašnjenja;

- da je u članku 18. Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi 5. studenog 2018. propisano da je ugovaratelj dužan nakon primitka potpisanog ugovora, a najkasnije u roku od 10 dana naručitelju predati jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora u vrijednosti od 10% ugovorenog iznosa u obliku bankarske garancije "bez prigovora" i "na prvi poziv" s jamstvenim rokom do roka za ispunjenje ugovornih obveza, a neiskorišteno jamstvo naručitelj će vratiti ugovaratelju nakon primopredaje objekta i dostave jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku;

- da iz završnih izvješća glavnog nadzornog inženjera nad rekonstrukcijom i energetskom obnovom Vatrogasnog doma Š., br. izvješća 12/2017, S. B., dipl.ing.arh., nadzornog inženjera N. D., dipl. ing. strojarstva, br. 5/19 nad izvedbom strojarskog dijela projekta, te završnog izvješća nadzornog inženjera za elektrotehničke radove S. P., dipl.ing.el., eV-226/17-3-EN od svibnja 2019. proizlazi da je rekonstrukcija i energetska obnova vatrogasnog doma Š. na k.č.br. 364 k.o. Š. napravljena prema glavnom projektu u skladu sa zakonima, pravilnicima i pravilima struke te je spremna za korištenje.

12. Sud prvog stupnja je na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, međutim nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o protutužbenom zahtjevu jer je o njemu morao meritorno odlučiti, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo donijeti istu odluku.

13. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno ocijenio dokaze i isprave dostavljene od tužitelja te pravilno utvrdio da tuženik tužitelju duguje iznos od 16.727,45 eura/120.032,94 kune. Tužitelj je priloženim ispravama posebno dostavljanjem okončane situacije broj 114/1-1 od 10. svibnja 2019. (stranica 29 spisa) dokazao osnovanost tražbine u navedenom iznosu kako to ispravno obrazlaže i zaključuje sud prvog stupnja. Neovisno što iz navedene isprave proizlazi da je tuženik iznos od 67.380,00 kuna bio dužan platiti izravno podugovaratelju E. d.o.o. u roku od 30 dana od ovjere privremene mjesečne situacije (do 10. lipnja 2019.) što nije učinio već je taj iznos uplatio 5. ožujka 2020., osnovano je tužitelj podnio tužbu za naplatu navedenog iznosa.

13.1. Nadalje, tužitelj je u tijeku ovoga postupka obavijestio tuženika da se E. d.o.o. od njega naplatio u postupku izravne naplate, stoga je tuženik bio obvezan taj iznos podmiriti tužitelju, a ne podugovaratelju i to prema odredbi čl. 223. st. 1. ZJN, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Protivno žalbi, sud prvog stupnja je i pravilno zaključio da se uplata tuženika u iznosu od 67.380,05 kuna u korist podugovaratelja E. d.o.o. ne može tretirati kao uplata dijela utuženog iznosa, jer je tužitelj dokazao da su obveze prema E. d.o.o. za taj dio već podmirene.

13.2. Iako tuženik tijekom postupka navodi da su postojale nepravilnosti i nedostaci u izvedenim radovima (čak i predlaže građevinsko vještačenje od kojeg je kasnije odustao) te se poziva na odredbe čl. 5. st. 3. Ugovora, takve navode nije dokazao. Prema odredbi čl. 5. st. 2. Ugovora tuženik je imao pravo prigovora na privremenu i okončanu situaciju ukoliko utvrdi nepravilnosti te pozvati ugovaratelja da uočene nepravilnosti otkloni i objasni. Međutim, tuženik nije dokazao da je postupio na navedeni način niti da su nadzorom uočeni nedostaci ili nepravilnosti u izvođenju radova, odnosno takvi navodi nemaju uporište niti u jednom dokazu koji je priložen u ovome predmetu pa da bi zbog toga bila sporna vrijednost tih radova. Da tuženik priznaje osnovanost troškova navedenih u okončanoj situaciji broj 114/1-1 od 10. svibnja 2019. govori u prilog i činjenica da je podugovarateljima te troškove izravno uplatio.

14. Nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da se o protutužbi u ovom predmetu ne može raspravljati. Ukoliko je sud prvog stupnja smatrao da protutužba nije dopuštena jer je podnijeta nakon završetka prethodnog postupka, onda ju je trebao izdvojiti u novi parnični predmet, a s obzirom da je to propustio učiniti, a o protutužbi se raspravljalo u ovome postupku, trebalo je o njoj i meritorno odlučiti.

14.1. Žalitelj neosnovano u žalbi ističe da je nejasno odakle je sud odlučio o protutužbenom zahtjevu u iznosu od 730,56 eura kada je protutužbeni zahtjev bio na isplatu iznosa od 4.510,62 kune. Naime, upravo je tuženik na ročištu za glavnu raspravu 13. prosinca 2022. povećao protutužbeni zahtjev na iznos od 730,56 eura, a kako se tužitelj tome nije protivio, sud prvog stupnja je dopustio raspravljanje po tako postavljenom zahtjevu. S obzirom da je na taj način zapravo udovoljeno zahtjevu tuženika, on niti nema interesa za podnošenje žalbe u tom dijelu.

15. U pravu je tuženik kada tvrdi da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja propustio utvrditi sve bitne činjenice u ovom postupku u odnosu na protutužbeni zahtjev, ali budući da te činjenice može utvrditi i ovaj sud na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, o pravilnosti i zakonitosti presude u dijelu u koji se odnosi na protutužbeni zahtjev odlučeno je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a.

16. Tuženik svoj protutužbeni zahtjev temelji na činjenici da je podizvođačima E. A. platio iznos od 33.765,00 kuna, a E. d.o.o. 67.380,50 kuna, pa da je utuženo potraživanje tužitelja prema tuženiku neosnovano za 101.145,50 kuna jer "ne može dva puta platiti istu stvar". Navodi i da se tužitelj obvezao u jamstvenom roku deponirati kod tuženika radi otklanjanja eventualnih nedostataka na građevini iznos od 10% vrijednosti utvrđenih radova odnosno 45.441,05 kuna što je vidljivo iz dopisa tužitelja prema tuženiku i zapisnika o primopredaji od 16. siječnja 2020. Smatra da je iz zapisnika od 16. siječnja 2020. vidljivo da je tužitelj kasnio s radovima 39 dana, za koji je ugovorena kazna u iznosu od 17.720,01 kuna, pa kada se svi ti iznosi oduzmu od ukupnog potraživanja tužitelja prema tuženiku proizlazi da tužitelj duguje tuženiku iznos od 4.510,32 kune.

16.1. Člankom 17. Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi grupe II., zgrade DVD Š. od 5. studenog 2018. propisana je ugovorna kazna po danu zakašnjenja. Iz zapisnika o primopredaji radova i okončanom obračunu od 16. siječnja 2020. proizlazi da je rok završetka radova bio 7. travnja 2019., a da su radovi dovršeni 16. svibnja 2019. (što proizlazi iz građevinskom dnevnika), da je došlo do 39 dana zakašnjenja te je za zakašnjenje obračunat iznos od 17.722,01 kune (bez PDV- a). Iz okončane situacije od 10. svibnja 2019. na osnovi koje tužitelj potražuje navedeni iznos proizlazi da neto vrijednost po okončanoj situaciji zaključno s mjesecom travnjem 2019. iznosi 159.797,94 kuna.

16.2. Iako i sam tužitelj u postupku navodi da je primopredaja zgrade izvršena 23. svibnja 2019., to ne znači da su i radovi na zgradi tada okončani, s obzirom da iz okončane situacije br.114/1/1 od 10. svibnja 2019. proizlazi da se dugovani iznos odnosi na radove okončane u travnju 2019. Nadalje u zapisniku od 16. siječnja 2020. (koji je sastavio i potpisao samo tuženik) je navedeno da dovršetak radova proizlazi iz građevinskog dnevnika koji tuženik uopće nije dostavio da bi u tom dijelu dokazao svoje navode. S obzirom da se iz dostavljenih isprava, a ni drugih dokaza provedenih u postupku ne može utvrditi dan završetka radova, proizlazi da tuženik nije dokazao da bi tužitelj s izvršenjem radova kasnio 39 dana pa su neosnovani i njegovi navodi da mu s te osnove tužitelj duguje iznos od 17.722,01 kuna.

16.3. Člankom 19. Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi grupe II., zgrade DVD Š. od 5. studenog 2018. propisana je obveza tužitelja na izdavanje bankarske garancije. Nadalje, u zapisniku od 16. siječnja 2020. je konstatirano da je tužitelj u dopisu od 6. prosinca 2019. pristao da mu se iz iznosa okončane situacije br.114/1/1 za izvedene radove sustegne iznos od 45.441,05 kuna na ime novčanog pologa umjesto bankarske garancije koju trenutno nije u mogućnosti ishoditi kod banke, međutim takav dopis tuženik nije dostavio, a tužitelj je takve navode u cijelosti osporio.

16.4. Stoga iz čl. 19. Ugovora, proizlazilo bi „samo“ ovlaštenje tuženika da pozove tužitelja da mu dostavi bankarku garanciju, a tuženik nije dostavio dokaz da ga je uopće pozvao na dostavljanje takve garancije. Kako tuženik nije dostavio dopis iz kojeg bi proizlazila osnovanost njegovih navoda (da se taj iznos sustegne od iznosa konstatiranog u okončanoj situaciji) neosnovano u protutužbi potražuje i taj iznos. Ukoliko tuženik smatra da mu je tužitelj ostao u obvezi izdati bankarsku garanciju, tada ju može zatražiti sudskim putem, međutim to mu ne daje za pravo jednostrano umanjivati obvezu koju je dužan platiti.

17. Slijedom navedenog, iako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, pravilno je odbio protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan pa je prema odredbi čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu. U preostalom dijelu valjalo je presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je, budući da sa žalbom nije uspio, sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli - Pola 04. rujna 2023.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus, v.r.