REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-2336/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. P., radi prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/23- 5/21423, Urbroj: 511-02-05-23-1. od 4.8.2023., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 4.8.2023., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. (NN 107/07), dana 4. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI D. P., O.:..., sin V. i M., r. M., rođen .... u K., s prebivalištem u

V. T., ulica M. G. 26., radnik, nezaposlen, izvanbračna zajednica, 5 djece (4 maloljetno), državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 4. kolovoza 2023., u 10:30 sati, u V. T., šumski predio zvani R. K. ponovno se nasilnički ponašao u obitelji na način da je svog maloljetnog sina M. P., rođenog ...., otvorenim dlanom udario u predjelu glave, time da je već kažnjavan za nasilje u obitelji ovosudnom pravomoćnom presudom broj: Pp-3231/2021., pravomoćno 15. veljače 2022.,

dakle, fizičkim nasrtajem na maloljetno dijete, ponovno se nasilnički ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i članka 37. stavka 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (dvadeset) DANA.

II Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 1 dan.

III Na temelju članka 152. stavka 1. Prekršajnog zakona na izdržavanje izrečene kazne zatvora okrivljenik će stupiti po pravomoćnosti ove presude kod Zatvora u Bjelovaru, a po prethodnom pozivu ovog Suda.

IV Na temelju članka 17. stavka 1. i 2. u vezi članka 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se i z r i č e zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u V. T., ulica M. G. ..., u trajanju od 6 (šest ) mjeseci, po kojoj je dužan postupiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

Na temelju odredbe članka 2. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije, provedba ove zaštitne mjere povjerava se Policijskoj postaji Bjelovar, na čijem području prebiva počinitelj nasilja, ali i drugim nadležnim Policijskim postajama, ovisno o mjestu boravka žrtve nasilja.

Ako okrivljenik ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri na temelju članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu koji ne može biti manji od 390,00 eura odnosno 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

Na temelju članka 182. točke. 3. Prekršajnog zakona

OKRIVLJENI D. P., O.:.., sin V. i M., r. M., rođen .... u K., s prebivalištem u V.

T., ulica M. G. ....,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

V. da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, ponovno se nasilnički ponašao u obitelji na način da je svom ocu V. P. uputio pogrdne riječi: "jebem ti mater, pička ti materina, majmune jedan", što je kod njega izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, nakon čega ga je odgurnuo objema rukama u predjelu leđa, pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

VI Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) / 150,69 kuna (sto pedeset kuna i šezdeset devet lipa), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog 211-07/23-5/21423, Urbroj: 511-02-05-23-1. od 4.8.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani D. P. navodi da od njegove strane nije bilo ispoljavanja nasilja u obitelji u odnosu na oca V. P. te maloljetnog sina M. P.. Ističe da je sa ocem i navedenim maloljetnim sinom predmetnog dopodneva bio u šumi na području V. T. gdje su trebali izvoziti prema kući drva za ogrjev koja su odradili. Navedeni posao kao i mnogo drugih poslova obavlja u dogovoru i uz pomoć oca i svoje djece i nikada nije bilo problema i nesuglasica. On je iznenađen sadržajem optužnog akta, jer činjenice koje su navedene u njemu ne odgovaraju istini. Nije započeo verbalnu prepirku sa ocem niti mu upućivao ikakve pogrdne i ružne riječi uvredljivog sadržaja kako se ističe u optužnom aktu za to nije postojao razlog, a još manje je bilo razloga da oca kao osobu starije životne dobi tjelesno napadne te ga odguruje rukama ili da maloljetnog sina M. šamara po licu. Na inicijativu oca je došlo do kraće verbalne prepirke između njih, jer je otac započeo sa negodovanjem iako nije shvatio razlog uslijed čega je on nezadovoljan dok su obavljali ovaj posao. Odjednom je otac počeo iskazivati psovke iako ne zna kome, i rekao mu je riječi : "majstore, zašto psuješ pred djecom, nema smisla da to činiš". Dok mu je to govorio stavio je ruke na ramena od oca kako bi ga umirio i pokazao da se ništa nije događalo i da nema potrebe biti uzbuđen i nezadovoljan. Nikakav razlog nije postojao da maloljetnog sina M. udari rukom po licu, jer to nije nikada ranije činio i ne smatra da je to način kako se djeca odgajaju. Stoga nema govora o tome da bi na opisani način vršio i time ponovio nasilje u obitelji te prekršaj poriče.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenog V. P., kao oca okrivljenika te M. P., kao sina okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenika te ovosudnu pravomoćnu presudu broj: Pp-3231/2021.

5. Ispitani V. P. iskazuje da se današnjeg dopodneva nalazio sa okrivljenikom kao sinom i unukom M. kao maloljetnom osobom u jednoj šumi na području V. T. gdje su trebali traktorom s prikolicom izvoziti preostala drva za ogrjev i to su htjeli obaviti prije nego počne nevrijeme koje je prognozirano za današnji dan. Svi četvorica su drva utrpavali u prikolice time da nije želio prilaziti prikolici na koju je iz daljine drva ubacivao okrivljenik bojeći se kako ga ne bi eventualno omaškom pogodio drvetom i povrijedio ga u predjelu nogu s kojima ima zdravstvenih problema. Stoga je prišao do unuka da mu pomogne pri utovaru drva, a u nekom trenutku mu je s leđa prišao sin i s obje ga ruke primio oko ramena i tako držao kraće vrijeme. Nije znao zašto to čini i što se događa, ali zna da je unuk M. rekao da treba prestati s takvim ponašanjem. Ne sjeća se što mu je sin iskazivao u tim trenucima iako mu je nešto govorio, ali se ne može prisjetiti njegovih riječi, posebno da li se radilo o nekim psovkama odnosno uvredama. Nakon što ga je sin pustio iz stiska otputio se iz šume na predio odakle je mogao dobiti signal na mobilnom aparatu i pozvao policiju. Nešto kasnije u razgovoru sa unukom M. primio je od njega informaciju da je njega okrivljenik kao otac jedanput ošamario po licu, iako to on nije vidio. Međutim, obzirom da je okrivljenik kao sin i ranije prema njemu vršio nasilje i očito se ne mogu dobro slagati unutar kuće pri obavljanju poslova, ne želi da on više živi sa njim u obiteljskoj kući te predlaže da ga se udalji iz nekretnine u kojoj trenutno živi i boravi.

6. Ispitani M. P. iskazuje da bio prisutan kada je otac D. pri izradi drva odnosno izvozu drva iz šume u V. T. imao neki verbalni sukob odnosno raspravu sa djedom odnosno svojim ocem V. P., koji događaj je prerastao i u fizički nasrtaj oca na njega. Naime, njih trojica su se zatekli u šumi u namjeri da izvezu drva za ogrjev trpajući ih u prikolicu, time da djed V. nije htio istrpavati drva sa ocem, jer bi ga mogao drvetom pogoditi u tijelo. Stoga je on prišao prikolici gdje je utrpavao drva sa stražnje strane i otac je svog oca V. primio rukom za rame te ga je njegov otac V. odgurnuo od sebe. Nije znao zbog čega je do toga došlo u kojoj si su situaciji razmjenjivali neke riječi, kojih se više sada ne sjeća. U svakom slučaju, rekao je obojici da prestanu s takvim ponašanjem i djed V. se tada udaljio s mjesta gdje su radili ovaj posao. Kada je ostao sam s ocem on mu je počeo prigovarati što je bio na strani djeda umjesto da brani njega, a kada je krenuo dohvatiti cjepanicu da je utovari u prikolicu otac mu je prišao te ga otvorenim dlanom ruke ošamario po licu. Nakon toga je otac uzeo cjepanicu u ruku te njome zamahnuo prema njemu kao da će ga njome udariti, ali to nije učinio, već je istu cjepanicu bacio u prikolicu. Nije zadobio povredu uslijed udarca po licu od strane oca, ali je bio iznenađen jer ga otac nije nikada ranije fizički napao i udarao niti je to očekivao da će to učiniti ove zgode, posebno kada za to nije postojao razlog, jer nije bio s njim u sukobu bilo koje vrste.

7. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik predmetne zgode nalazio na navedenoj lokaciji te bio u razgovoru sa ocem i maloljetnim sinom.

8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je tom prilikom okrivljenik ispoljavao nasilni čin prema svom ocu iskazivanjem pogrdnih riječi i odguravanjem, te prema maloljetnom sinu također fizičkim nasrtajem, što bi predstavljalo nasilje u obitelji.

9. Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik ovom prilikom ponašao na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj kako je to opisano pod točkom I i to u odnosu na maloljetno dijete, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je u odnosu na prekršaj pod točkom V koji se odnosi na nasilni čin prema ocu, uslijed nedostatka dokaza oslobođen optužbe. 10 Naime, okrivljenik se prvotno izjasnio da se ne smatra krivim za spomenutu inkriminaciju, kod čega je iznoseći obranu istakao da je sa ocem i maloljetnim sinom M. navedene zgode bio u šumi gdje su trebali izvoziti drva za ogrjev za obiteljsku kuću. S njima nikada nije imao nesuglasica i ove zgode prema njima nije bio nasilan verbalnim i fizičkim putem. Ocu nije upućivao pogrdne riječi uvredljivog sadržaja, a još manje je bilo razloga da ga fizički napadne kao osobu starije životne dobi niti da maloljetnog sina ošamari po licu. dapače, otac je počeo iskazivati neke psovke iako ne zna kome se obraćao te mu je jedino prigovorio da ne bi trebao psovati pred djecom. U tom mu je smislu samo stavio ruke na ramena da ga umiri. Time svojim ponašanjem nije počinio bilo kakvo nasilje u obitelji.

11. Međutim, suprotno navodima okrivljenike može se razabrati i zaključiti prema navodima ispitanih svjedoka odnosno oštećenika, posebno maloljetnog M. P. kao sina okrivljenika čiji je iskaz posebno uvjerljiv i smislen. Prvotno što se tiče iskaza oca okrivljenika V. P. kao osobe starije životne dobi potvrđuje se jedan dio obrane okrivljenika gdje ističe da su se te zgode doista on te okrivljenik kao njegov sin te unuk M. zatekli u šumi radi prijevoza ogrjevnog drveta za obiteljsku kuću. Obzirom da je okrivljenik neoprezno bacao drvene klade, on se udaljio od njega smatrajući da bi ga mogao povrijediti, posebno kada ima inače problema sa nogama, zbog čega je prišao unuku M. i s njim tovario drva u traktorsku prikolicu. Prišao m je okrivljenik te ga primio rukama za ramena, pa nije znao zbog čega je to napravio. Okrivljenik mu se u tim trenucima i verbalno obraćao, sli se ne može prisjetiti njegovih riječi, a posebno da li mu je upućivao psovke ili uvrede. Na kraju je indikativan dio iskaza predmetnog oštećenog kako mu je unuk M. naknadno napomenuo da ga je otac po njegovim odlasku iz šume jedanput ošamario po licu, iako to on osobno nije vidio. Također je napomenuo da se okrivljenik ranije znao nasilno ponašati prema njemu i stoga želi da se udalji iz nekretnine u kojoj zajedno žive.

12. Nadalje, ispitani svjedok M. P. kao sin okrivljenika zbog svoje dobi u potpunosti je shvatio pružena upozorenja kada se ispituje u svojstvu svjedoka te je iznimno suvislo i koncentrirao odgovarao na pitanja i vrlo jasno te precizno opisao cjelokupan događaj te postupke svog oca. Upravo zbog svega toga iskaz ovog oštećenog ima posebnu težinu u smislu njegove valjanosti, jer je dijete bilo potpuno iskreno, tim više što je iskaz pružen bez prisutnosti okrivljenika koji je u tim trenucima ometao rad suda i onemogućavao svjedoka da se izjašnjavao o događaju. Iz njegovog iskaza nalazimo da je on doista sa okrivljenikom kao ocem i djedom V. P. bio u šumi radi utovara drva za ogrjev i potvrđuje kako je njegov djed odbio utrpavati drva sa okrivljenikom jer bi ga mogao pogoditi drvetom u tijelo. Stoga je djed prišao prikolici gdje je upravo on utrpavao drva, da bi mu potom prišao okrivljenik i primao ga rukama za rame, zbog čega je djed njegovog oca odnosno okrivljenika odgurnuo od sebe. Iako su si njih dvojica razmjenjivali neke riječi ne sjeća se sadržaja, ali uje od obojice zatražio da prestanu s takvim ponašanjem, nakon čega se djed udaljio s tog mjesta. Dalje ističe da je on ostao sam s ocem koji mu je počeo prigovarati što je u ovoj situaciji bio na strani djeda, a ne njega samog, pa mu je prišao i otvorenim dlanom ruke ga ošamario po licu. pri tome oštećeni dodaje da je otac potom u ruke uzeo cjepanicu i njome zamahnuo prema njemu kao da ga želi udariti, ali to nije učinio već je drvo bacio u prikolicu. Na kraju oštećeni ističe da ga otac nije nikada prije fizički napadao ili udarao niti je to očekivao ove zgode, posebno kada za to nije bilo razloga obzirom da nije bio s njim u sukobu.

13. Uvidom u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti na ime okrivljenika nalazimo da je on tempore criminis bio u trijeznom stanju, jer u njegovom organizmu odmah po događaju nije zatečena bilo koja koncentracija alkohola, što znači da su sve radnje koje je poduzimao prema ocu i maloljetnom sinu bile potpuno svjesne.

14. I na kraju, uvidom u ovosudnu pravomoćnu presudu broj: Pp-3231/2021. nalazimo da je okrivljenik već sankcioniran za nasilničko ponašanje u obitelji, koje se nasilje odnosilo na oca V. P., a radilo se o psihičkom i nasilju, gdje mu je izrečena kazna zatvora. To znači da se ovdje nije radilo o izoliranom događaju već je očito okrivljenik sklon asocijalnom i neprimjerenom ponašanju prema bliskim osobama.

15. Dakle, očito je neuvjerljiva obrana okrivljenika u kojoj ističe da njegovo ponašanje niti u jednom trenutku nije bilo asocijalno i protupravno na način kako ga se tereti i to vezano za tjelesni nasrtaj na maloljetnog sina. Osim što je maloljetno dijete kao oštećenik u svom slobodnom iskazu bez prisutnosti okrivljenika izrijekom naznačio da ga je otac jedanput ošamario rukom po licu, ujedno je za to pružio životno prihvatljiv razlog tvrdeći da je to otac učinio upravo stoga što je on "stao" na stranu djeda V. koji je trenutak prije toga bio u nekom verbalnom i tjelesnom sukobu sa njegovim ocem. To znači da je okrivljenika očito smetalo što njegovo dijete drži stranu djeda , a ne njegovu, a o bi opet značilo da je okrivljenik kao njegov otac bespotrebno izazvao neki sukob sa svojim ocem V. P.. S druge strane, valja napomenuti da je i oštećeni V. P. kao posredni svjedok ubrzo nakon ovog događaja od unuka M. P. primio informaciju da ga je otac nakon njegovog odlaska iz šume kada se udaljio zbog sukoba sa okrivljenikom doista jedanput ošamario po licu. sasvim je jasno i neupitno da je tu informaciju svjedok V. P. mogao primiti isključivo od unuka M. P., pa kada se uzme u obzir da doista maloljetnik M. P. nije bio ni u kakvom sukobu s ocem u ovoj situaciji, onda je potpuno izlišno i neprihvatljivo da bi on izmislio takav događaj i djedu ispričao za fizičko nasilje prema njemu od strane oca za slučaj da se to faktično nije dogodilo.

16. Inače, okrivljenik sadržajem svoje obrane pokušava prikazati sebe kao potpuno mirnu i staloženu osobu koja nije imala nikakav povod i razlog da verbalno ili fizički napadne sina i oca u navedenoj situaciji, uz tvrdnju da i inače sa ocem i djecom nije nikada imao problema i nesuglasice. No, naprijed spomenuta pravomoćna presuda ipak ukazuje na to da okrivljenik nije dostatno tolerantna osoba, jer je već verbalno nasrtao na svog oca kao osobu starije životne dobi, što znači da mu nije potreban poseban razlog da bi izražavao neku vrstu neprihvatljivog i nedopuštenog ponašanja.

17. Prema tome, obzirom na sve izneseno proizlazi da je okrivljenik činom fizičkog nasilja prema bliskom članu obitelji i to maloljetnom djetetu u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim za prekršaj pod točkom I i izrečena mu je teža vrsta sankcije i to kazna zatvora u trajanju od 20 dana.

18. Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje potpuno bezrazložno i ikakvog povoda prema maloljetniku koji je zbog svoje dobi svakako doživio izvjesne traume te mu je svakako nanesena i bol te neke druge negativne emocije, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost okrivljenika i pogrešan pristup odgoju djeteta i komunikaciji sa njim. Međutim, kao olakotno se na njegovoj strani cijeni činjenica kako nije zaposlen te uzdržava čak četvoro maloljetne djece. Također treba uzeti u obzir da je okrivljenik već sankcioniran za nasilni čin prema bliskom članu obitelji te kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje i okolnosti navedene situacije, tada je svakako bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora koja će utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

19. U trajanje izrečene kazne zatvora svakako se uračunava vrijeme provedeno na zadržavanju od strane policije u trajanju od 1 dan.

20. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz obiteljske kuće, koja mjera će trajati šest mjeseci, jer iz provedenog postupka jasno proizlazi da je oštećeni V. P. kao osoba starije životne dobi zbog navedenog ponašanja od njegove strane doveden u stanje straha i uznemirenosti, obzirom da ga je sin unazad izvjesno vrijeme već psihički zlostavljao i svakako nisu u dobrim i bliskim odnosima, pa je i u ovoj situaciji samo zbog svoje tolerancije i prisutnosti maloljetnog djeteta izbjegnuto novo nasilje prema njemu. Stoga je krajnje uputno i svrsishodno radi zaštite žrtve da se prema njemu izrekne ova vrsta zaštitne mjere gdje će biti udaljen iz obiteljske kuće na izvjesno vrijeme, tako da nadalje neće biti u mogućnosti na bilo koji način prilaziti oštećenom V. P. i prema njemu djelovati nasilno. Navedena mjera traje od pravomoćnosti odluke suda.

22. Okrivljenik je svakako dužan postupiti u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom, jer će u protivnom biti kažnjen novčanom kaznom ili propisanom kaznom zatvora.

23. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštite mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, jer će zbog udaljenja iz obiteljske kuće biti onemogućen u tome da se približava žrtvi nasilja i da direktno ugrožava njegov integritet i stoga nije uputno da se prema njemu izriču dvije istovrsne zaštitne mjere.

24. Također, sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio niti na izricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, jer je sasvim očito da više neće trajati zajednica života između okrivljenika i oštećenika V. P. dok maloljetni oštećeni M. P. ionako ne živi na istoj adresi i u istoj nekretnini sa okrivljenikom kao ocem već živi s drugim roditeljem, pa je u tom smislu krajnje nesvrsishodno provođenje takve zaštitne mjere.

25. I na kraju, što se tiče navodnog protupravnog postupanja okrivljenika u odnosu na oca oštećenog V. P., kao osobe starije životne dobi, prema činjeničnom opisu proizlazi da je on oca vrijeđao pogrdnim riječima psujući mu mater na razne načine i nazivajući ga majmunom, pa da ga je nakon toga odgurnuo s obje ruke u predjelu leđa. Međutim, niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je okrivljeni prema ocu postupao na opisani način i time izvršio verbalno i fizičko nasilje prema osobi starije životne dobi. Osim činjenice da je okrivljenik porekao takvu vrstu protupravnog ponašanja prema ocu, valja istaknuti da je i sam oštećeni V. P. opisujući sporni događaj jasno istakao da mu je sin prišao s leđa te mu ruke stavio na ramena i tako iz zadržao kraće vrijeme. dalje je naznačio da mu je sin nešto govorio u tim trenucima, ali se njegovih riječi uopće ne sjeća i svakako ne zna da li se moglo raditi o psovkama odnosno uvredama. Na vrlo sličan način o tom djelu događaja se izjašnjavao i maloljetni oštećeni M. P. tvrdeći da je okrivljenik kao njegov otac prišao svom ocu Vinku i primio rukom za rame, u kojem ga je trenutku otac odgurnuo od sebe. Također tvrdi da su si u tim trenucima njih dvojica izmjenjivali neke riječi, ali se niti on tih riječi ne sjeća. Dakle, nitko od aktera spornog događaja ne spominju da je okrivljenik eventualno s obje ruke u leđa odguravao oca V. P., a još manje da bi mu psovao materi i nazivao majmunom. To jasno znači da se ni na koji način nije moglo utvrditi da bi okrivljenik prema ocu kao osobi starije životne dobi izvršio opisano nasilje, jer stavljanje ruke na ramena oštećenom ne predstavlja radnju fizičkog nasilja koja se ističe u činjeničnom opisu optužnog akta niti nužno stavljanje ruke na ramena mora predstavljati fizičko nasilje. Zbog naprijed navedenih razloga okrivljenik je u odnosu na točku V izrijeke presude u nedostatku dokaza oslobođen optužbe.

26. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je radno sposobna osoba i može platiti navedeni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 4. rujna 2023.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

3. Oštećenicima V. P. i M. P.

4. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK