REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1848/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 D. J. iz S., O.:

… i tužitelja ad. 2 D. B. iz S., O.: …, oboje zastupani po pun. D. K., odvjetnici u S., protiv tuženika ad. 1 M. R. P. iz Z., O.:

… i tuženika ad. 2 T. R. iz Z., O.: …, oboje zastupani po pun. I. H. M., odvjetnici u S., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. travnja 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 1. rujna 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, SS u I. broj Ovr-

113/2016 od 28. rujna 2016. godine.

II. Nalaže se tuženicima ad. 1 i ad. 2 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužiteljima ad. 1 i ad. 2 ukupan trošak postupka u iznosu od 3.360,57 eura / 25.320,19 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja

koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 5. prosinca 2018. godine zaprimljena je tužba protiv tuženika Z. R., M. R. P. i T. R. radi

proglašenja osiguranja nedopuštenim, u tužbi se navodi da je Općinski sud u Splitu, SS u I. u postupku osiguranja broj Ovr-113/16 dana 28. rujna 2018. godine donio rješenje kojim je, na temelju presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8114/13 od 3. veljače 2015. godine djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda OGS u Zagrebu broj P-

4686/12 od 21. svibnja 2013. godine, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava za tražbinu u iznosu od 130.608,00 kn, u korist predlagatelja osiguranja Z. R., M. R. P. i T. R., tuženika, na nekretnini

protivnice osiguranja T. J., sada pokojne, na odgovarajućem suvlasničkom dijelu čest. zgr. 5465 k. o. S., pobliže označenoj nekretnini odnosno etažnom dijelu te zgrade, stana. Tim rješenjem da je određeno da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine, te da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Protivnica osiguranja T. J. da je preminula tijekom postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, SS u I. broj Ovr-113/16, slijedom čega su tužitelji kao njeni nasljednici preuzeli postupak osiguranja i stupili na mjesto protivnika osiguranja umjesto svoje pok. majke T. J.. Protivnica osiguranja T. J., sada tužitelji kao njeni nasljednici, da su rješenjem u citiranom predmetu broj Ovr-113/16 od 24. travnja 2018. godine upućeni da u roku od 15 dana od pravomoćnosti istog pokrenu parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem tog suda od 28. rujna 2016. godine koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž Ovr-497/18 od 19. srpnja 2018. godine. Predmetno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini temeljem citiranog rješenja da je nedopušteno iz više razloga. Protivnica osiguranja odnosno prednica tužitelja da je u tom postupku osiguranja priložila sve potrebne javne isprave kojima je dokazala svoju tražbinu prema tuženiku ad. 1 Z. R., kao i svoju izjavu o prijeboju,

iz čega da nedvojbeno proizlazi kako je izvršen prijeboj tražbine tuženika sa tražbinom protivnice osiguranja – prednice tužitelja koju ista ima prema tuženiku ad. 1 Z. R.. Tražbina protivnice osiguranja prema Z. R. da

proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-9837/00 od 27. studenog 2003. godine odnosno drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2174/06 od 7. studenog 2006. godine i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-1318/09 od 30. listopada 2009. godine. Vjerovnik po tim citiranim presudama da je V. J., suprug T. J., koji je preminuo i kojeg je naslijedila upravo T. J., sada pok. prednica tužitelja. Tražbina protivnice osiguranja prema tuženiku Z. R. da je iznosila 133.802,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 1997. godine pa do isplate te iznos od 16.006,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2003. godine do isplate; dok je tražbina svih tuženika prema prednici tužitelja iznosila 130.608,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. svibnja 2013. godine do isplate. S obzirom da je glavnica tražbine protivnice osiguranja veća od glavnice tražbine svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika, s obzirom na pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prednici tužitelja, da je očito kako je tražbina protivnice osiguranja znatno veća od tražbine svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika, da je jasno kako je predmetnim prijebojem tražbina predlagatelja osiguranja odnosno tuženika prema protivnici osiguranja prestala u cijelosti. Do izjave o prijeboju odnosno do prijeboja 10. rujna 2015. godine u korist T. J. da je naplaćeno 56.222,00 kn,

a do danas ukupno cca 107.000,00 kn. S obzirom na tijek kamate od 1. siječnja 1997. godine taj iznos sa kamatom da je već na dan donošenja rješenja o ovrsi 30. listopada 2009. godine iznosio cca 500.000,00 kn, a na dan dospijeća tražbine svih predlagatelja osiguranja prema protivnici osiguranja 21. svibnja 2003. godine da je taj iznos sa kamatom iznosio preko 550.000,00 kn. Bez obzira kada je dana izjava o prijeboju, prijeboj da je nastao onog dana kada je dospjela kasnija tražbina, 21. svibnja 2013. godine kada je dospjela tražbina svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika prema T. J.. Protivnica osiguranja ističe da je prestala tražbina svih predlagatelja osiguranja iz razloga što se u ovom slučaju radi o solidarnim vjerovnicima odnosno solidarnosti vjerovnika, temeljem presude OGS u Zagrebu broj P-4686/12 od 21. svibnja 2013. godine. Dakle,

protivnica osiguranja da može cijelu tražbinu predlagatelja osiguranja podmiriti jednome od njih čime ta tražbina prestaje u cijelosti, a sada pok. T. J. da je upravo to i učinila predmetnim prijebojem kojim je prebila svoju tražbinu prema predlagatelju osiguranja odnosno tuženiku Z. R. sa tražbinom svih predlagatelja osiguranja prema njoj. Time da je T. J. tuženiku ad. 1 Z.

R. namirila u cijelosti tražbinu svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika pa da je jasno kako je prestala u cijelosti tražbina svih predlagatelja osiguranja odnosno tuženika prema T. J., tuženici ad. 2 i ad. 3 da imaju pravo regresa prema predlagatelju osiguranja odnosno tuženiku ad. 1 Z. R.. Predmetno osiguranje da je nedopušteno i zbog toga što je rješenje o određivanju osiguranja doneseno na temelju odluke suda drugog stupnja, a ne na temelju presude prvog stupnja. Radi navedenog predlažu da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, SS u I. broj Ovr-113/16 od 28. rujna 2016. godine. Tužitelji potražuju i naknadu parničnog troška od tuženika.

U svom odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu, prvenstveno predlažu da sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da im naknadi parnični trošak. Tuženici ističu kako je tužba u cijelosti paušalna jer navodi tužitelja nemaju uporišta u predloženim dokazima i ne mogu predstavljati valjani činjenični osnov postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelji da nisu dokazali postojanje opozicijskog razloga na kojem je utemeljena njihova tužba, da nisu dokazali da je u konkretnom slučaju došlo do realizacije potestativnog prava koje pretpostavlja prestanak tražbine tuženika za koju je određeno predmetno osiguranje. Tuženici prigovaraju aktivnoj legitimaciji tužitelja i navode da nisu ispunjene procesnopravne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe. Predmetno osiguranje da je određeno na temelju valjane ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne sudske odluke za koju postoji neoboriva presumkcija o postojanju u njoj sadržane tražbine. U konkretnom slučaju da su ispunjene sve ovršnih zakonom propisane pretpostavke za osiguranje novčane tražbine prisilnom zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

Tužitelji podneskom od 4. svibnja 2020. godine obavještavaju sud kako je tuženik ad. 1 Z. R. preminuo 21. studenog 2019. godine, dostavljaju rješenje o nasljeđivanju iza njegove smrti donesenog od strane OGS u Zagrebu broj O-8236/19 od 18. ožujka 2020. godine, njegovim

nasljednikom proglašen je tuženik ad. 3 T. R., a D. R. i tužena

ad. 2 M. R. P. su se u okviru danih nasljedničkih izjava odrekle

nasljedstva. Sud je donio rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, pozvan je T. R. da kao nasljednik tuženika ad. 1 preuzme

postupak, rješenjem je postupak nastavljen.

Tuženici navode kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za prestanak obveze prijebojem, s obzirom da tražbina tuženika i dalje egzistira, tuženici da su zakonito ishodili njeno osiguranje osnivanjem predmetnog založnog prava. Tuženik ad. 2 T. R. da odgovara za dugove ostavitelja Z. R. do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-258/20, predmeta Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom Pu Ovr-1461/19 (ranije Ovr-113/16); predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2373/20; rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-8236/19 od 18. ožujka 2020. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu za čest. zgr. 5465 k. o. S. od 3. veljače 2021. godine; Izjave o prijeboju T. J. od 10. rujna 2015. godine; podataka

E.&S. B. d.d. od 24. listopada 2022. godine; P. d.d. od 24.

listopada 2022. godine; Z. d.d. od 28. listopada 2022. godine; H., P.S. u Z. od 9. siječnja 2023. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, SS u I. broj Ovr-113/16 od 28. rujna 2016. godine.

Pregledom tog predmeta utvrđeno je kako su tuženici i raniji tuženik Z. R.,

sada pokojni, kao predlagatelji osiguranja protiv prednice tužitelja T. J. kao protivnice osiguranja podnijeli prijedlog radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja suvlasničkog dijela zgrade odnosno posebnog dijela iste, stana sa pripatcima, označenog kao čest. zgr. 5465 ZU

17772, poduložak 1, k. o. S.. Ovo osiguranje predloženo je temeljem citiranih članaka Ovršnog zakona, a sve vezano za ovršnu ispravu odnosno presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8114/13 od 3. veljače 2015. godine, taj postupak vodio se kod OGS u Zagrebu pod brojem P-

4686/12, po tužbi tužiteljice T. J. protiv tuženika Z. R., M.

R. i T. R., u drugostupanjskoj odluci navedeno je da je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka, dakle, tužiteljici je naloženo solidarno naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka od 158.287,50 kn, a po preinačenoj odluci taj parnični trošak iznosi 130.608,00 kn, to je tužiteljica solidarno obvezana naknaditi tuženicima. Dakle, temeljem te ovršne isprave doneseno je predmetno rješenje o osiguranju broj Ovr-113/16 dana 28. rujna 2016. godine, to rješenje je pravomoćno. Na temelju tog pravomoćnog rješenja o osiguranju od 18. rujna 2016. godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu, ZK odjel S. broj Z-16815/18 te je dopuštena zabilježba opravdanja predbilježbe prisilnog založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 130.608,00 kn te radi osiguranja troškova postupka u iznosu od 4.775,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, predbilježba na predmetnoj nekretnini pretvara se u uknjižbu, sa učinkom od časa kada je prijedlog za predbilježbu bio podnesen. To rješenje je pravomoćno.

Pregledom predmeta Općinskog suda u Z. broj Ovr-258/20 utvrđeno je da je T. J., prednica tužitelja protiv ovršenika Z. R. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave vezano za presudu Općinskog suda u Zagrebu P-9837/00 od 27. studenog 2003. godine te drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-2174/06 od 7. studenog 2006. godine, tuženiku Z. R. naloženo je platiti tužitelju V. J., predniku T. J.,

iznos od 133.802,08 kn sa kamatom od 1. siječnja 1997. godine pa do isplate te iznos od 16.006,40 kn na ime troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenog 2003. godine pa do isplate, te odmjerenih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Dakle, T. J., sada pokojna prednica tužitelja, kao nasljednica vjerovnika V. J. imala je spram ovršenika

Z. R. ovršnu ispravu i temeljem toga doneseno je rješenje o ovrsi broj

Ovr-1318/09 od 30. listopada 2009. godine, sud je odredio predloženu ovrhu prema prijedlogu za ovrhu od 28. srpnja 2009. godine, to rješenje je pravomoćno. Dakle, utvrđeno je kako je postojala dospjela tražbina Z. R.,

M. R. P. i T. R. prema T. J. u iznosu od

130.608,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, to potraživanje osigurano je predmetnim rješenjem o osiguranju uknjižbom založnog prava na nekretnini prednika tužitelja; postoji dospjelo potraživanje prednice tužitelja odnosno sada tužitelja prema Z. R. i to za veći iznos glavnice i kamata nego potraživanje tuženika spram prednice tužitelja. Pitanje je na koje treba odgovoriti, je li zahtjev tužitelja osnovan i treba li proglasiti nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, SS u I. broj Ovr-113/16 od

28. rujna 2016. godine.

Tužitelji se pozivaju na Izjavu o prijeboju T. J., njihove prednice koji je ista dala 10. rujna 2015. godine (list 49 spisa), prema ranijem tuženiku ad. 1 Z. R., u toj izjavi se navodi kako su se stekli uvjeti za prijeboj dana 21. svibnja 2013. godine, T. J. je u svojoj žalbi protiv rješenja o osiguranju od 14.

listopada 2016. godine navela tu Izjavu, činjenicu da je tražbina prestala prijebojem.

Vezano za predmet spora, zahtjev tužitelja, radi se o pitanju osiguranja prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini iz Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114,22, dalje: OZ), čl.296. OZ-a propisuje da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Čl. 297. propisuje da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom, pri uknjižbi založnoga prava u zemljišnoj će se knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena. Čl.298. propisano je da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Dakle, u ovom slučaju tužitelji, kao sljednici T. J. traže da se to osiguranje proglasi nedopuštenim, navode da tražbine tuženika više nema jer je ista prestala prijebojem.

Svakako, po pitanju zahtjeva tužitelja, treba primijeniti odredbu čl.290. OZ-a koja propisuje da se na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona (osiguranje, primjena odredbi o ovrsi) na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

U ovom slučaju ne radi se o prigovoru radi prebijanja kao procesno-pravnom zahtjevu u parnici, takav prigovor ograničen je na parnični postupak, pa nije dopušteno isti iznositi prvi puta u žalbi niti u ovršnom postupku. Međutim, što se tiče čl.50. OZ-a odnosno, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenih više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, tada ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi. Prednica tužitelja navodi da je postojalo njeno potraživanje temeljem ovršne isprave i donesenog rješenja o ovrsi spram ranijeg tuženika ad.1 Z. R., radi se zaista o većem iznosu glavnice nego njeno dugovanje spram tuženika, te o većem iznosu kamata na glavnicu. Svakako, ukoliko se u žalbi protiv rješenja o ovrsi može istaknuti da je plaćen veći dio duga nego onaj koji je naveden u rješenju o ovrsi, svakako se može istaknuti i da je dugovanje prestalo prijebojem, temeljem izjavi o prijeboju koju je dala T. J., prednica tužitelja. Prema rješenju Općinskog suda u Splitu, SS. u I. broj Ovrv-113/16 od

24. travnja 2018.godine upućena je T. J. kao protivnica osiguranja da protiv predlagatelja osiguranja Z. R., M. R. P. i T.

R. pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja određenog rješenje o osiguranju od 28.rujna 2016.godine iz čl.50.st.1. tč.9. OZ-a, tj. iz razloga koji su iznijeti u žalbi od 14.listopada 2016.godine, dakle, radi se o istaknutom prigovoru da je dugovanje prestalo prijebojem, a što je ista i dokazala.

Iz ovršne isprave, odluka iz predmeta OGS u Zagrebu

broj P-9837/00 proizlazi da je tuženik Z. R. bio dužan V. J. isplatiti iznos od 133.902,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1.siječnja 1997.godine do isplate, te trošak postupka u iznosu od 16.006,40 kn sa kamatama. Tuženici i ne navode koliko je od ovog iznosa ustegnuto točno sa računa Z. R. u korist prednice tužitelja T. J., svakako, ovo potraživanje nije prestalo odnosno nije ispunjeno spram prednice tužitelja. Sa druge strane, potraživanje tuženika i Z. R., prednika tuženika ad.2 temelji se na ovršnoj ispravi, pravomoćnoj presudi i odnosi se na obvezu plaćanja troškova postupka dužnika T. J. spram tuženika i ranijeg tuženika Z. R., kao vjerovnika, u iznosu od ukupno 130.608,00 kn sa kamatama od 21.svibnja 2013.godine do isplate. Ovršnom ispravom je zaista naloženo T. J. solidarno naknaditi tuženicima R. trošak tog postupka, dakle, mogla je to zaista platiti bilo kome od njih, dakle, i Z. R. za ostale tuženike, tuženike ad.1 i ad.2, kako to tužiteljica navodi u svojoj tužbi, a bilo koji od tuženika i Z. R. su čitav taj iznos mogli tražiti od tužiteljice, tako je navedeno u samoj odluci drugostupanjskog suda. Podmirenjem ovog iznosa Z. R., prednica tužitelja T. J. zaista je mogla

istaknuti prigovor priboja, dati izjavu o prijeboju, koju je i dala, da je njeno dugovanje spram tuženika i Z. R. prestalo prijebojem, što i jest slučaj, njeno potraživanje koje je naslijedila od V. J. zaista je umnogome i po pitanju glavnice i po pitanju kamate veće od njenog dugovanja Z. R., od kojeg je ustegom sa mirovine, a isti je danas pokojni, naplaćen samo manji dio. Odredbom čl.195. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, radi se u ovom slučaju o građanskopravnom prijeboju, izjavom prednice tužitelja T. J., svakako se radi o dospjelim i komenzabilnim, istorodnim i uzajamnim tražbinama, koje su utvrđene pravomoćnim presudama koje predstavljaju ovršne isprave. Odredbom čl.196 ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (u ovom slučaju izjavom T. J.), nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Tužitelji su kao slijednici T. J. dokazali da je obveza T. J., njihova obveza u pogledu koje je doneseno rješenje o osiguranje prestalo prijebojem sa tražbinom T. J. spram Z. R., ranijeg tuženika ad.1 i to su tužitelji

već u tužbi obrazložili, svi navodi tužitelja iz tužbe su osnovani. Rješenje o osiguranju zasnivanjem založenog prava na nekretnini sa upisom ovršivosti tražbine izjednačeno je u pogledu mogućih efekata prisilne naplate potraživanja sa rješenjem o ovrsi i tužitelji imaju pravo tražiti da se osiguranje predmetnim rješenjem proglasi nedopuštenim, što na već obrazloženo, vezano za citiranu odredbu čl. 290. OZ-a., a kako je potraživanje koje je osigurano prestalo prijebojem, to je jasno da je zahtjev tužitelja osnovan. Za navesti je da je tuženik ad.2, koji je ranije bio tuženik ad.3, nasljednik ranijeg tuženika ad.1 Z. R. i u ovom slučaju nije relevantan njegov prigovor da kao nasljednik odgovara do visine naslijeđene imovine, s obzirom na postavljeni zahtjev, vrstu ovog postupka, on treba biti tuženik, dakle, na pasivnoj strani, i kao slijednik Z. R. i kao predlagatelj osiguranja iz ovršnog postupka, čija je tražbina ranije osigurana predmetnim rješenjem. Dakle, tuženik ad.2 pasivno je legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao uostalom i tužena ad.1, a tužitelji su kao slijednici protivnice osiguranja T. J., koja je preminula, aktivno legitimirani za podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva kao u izreci presude.

Radi navedenog je valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sve vezano za v.p.s. od 130.608,00 kn, obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava tužbe od 250 bodova; zastupanja na tri ročišta od po 250 bodova (3.veljače 2021.godine, 14.rujna 2021.godine i 19.travnja 2023.godine); zastupanja na ročištu od 15.ožujka 2022.godine od 125 bodova (50%) i pristupa na ročište od 13.listopada 2022.godine od 62,50 bodova (25%); što uz vrijednost boda od 15,00 kn daje iznos od 17.812,50 kn, a uvećanje za zastupanje dvije osobe od 10% daje iznos od 1.781,25 kn; to zbrojeno daje iznos od 19.593,75 kuna; na ovaj iznos valjalo je dodati iznos od 4.898,44 kn na ime 25% PDV-a i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 828,00 kn; tako da je konačno tužiteljima ad.1 i ad.2 priznat ukupan trošak u iznosu od 25.320,19 kn odnosno 3.360,57 eura po fiksnom tečaju konverzije, ovaj iznos tuženici ad.1 i ad.2 obvezani su isplatiti tužiteljima na ime naknade parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 1. rujna 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika