Poslovni broj: 20 Gž-67/2024-2

                                                                                                          

           

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

 

                                                                                                           Poslovni broj: 20 Gž-67/2024-2

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

                                                                     

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. J. iz Z., …, 2) G. J. iz Z., …, tužitelji pod 1) i 2) zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z., …, 3) S. G. iz Z., …, 4) V. J. iz S., tužitelji pod 3) i 4) zastupani po punomoćnici N. G., odvjetnici iz Z., …, 5) D. J. iz S.. P. n/M, …, 6) Z. B. iz T., zastupana po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z., …, 7) B. J., OIB: …, iz N., …, 8) D. J., OIB: …, iz N., …, 9) S. R., OIB:…, iz P., …, 10) V. J., OIB: …, iz N., …, tužiteljice pod 7) do 10) kao nasljednice  M. J., 11) G. J., 12) K. J., tužiteljice pod 11) i 12) iz A., 65. B. … …. i 13) L. J. iz Z., …, protiv tuženika: 1) I. R., 2) N. R., tuženici pod 1) i 2) V., …L. A., …, C. te zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., … i 3) D. J. ud. I. iz M., zastupana po punomoćnicima-odvjetnicima u O. društvu K. & V. iz Z., …, radi poništenja ugovora i utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1), 2), 3), 4), 5), 6), 7), 8), 9), 10) i 13) protiv rješenja Općinskog suda u Biogradu na Moru  (ispravno Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru) poslovni broj P-2626/2015-11 od 19. svibnja 2020., dana 5. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e

             

I Uvažavaju se žalbe tužitelja pod 1) A. J., 2) G. J., 3) S. G., 4) V. J., 5) D. J., 6) Z. B., 7) B. J., 8) D. J., 9) S. R., 10) V. J. i 13) L. J., ukida rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru (ispravno Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru) poslovni broj P-2626/2015-11 od 19. svibnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

 

II Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenih pravnih lijekova ostavlja se za konačnu odluku.

 

  Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

''Ne dopušta se stupanje u parnicu tužiteljima V. J. D. J., Z. B., M. J. G. J., K. J., L. J..''

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1), 2),6) i 13) – ranije tužitelj pod 10), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1. U žalbi ističu da su podneskom od 8. travnja 2002. u parnicu sukladno odredbi čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku iz 2001. pristupili tužitelji V. J., D. J., Z. B. i J. J. dok je tužitelj M. J. stupio u parnicu na ročištu održanom 7. lipnja 2005., a L. J. na ročištu od 10. ožujka 2008. Nakon što su gore navedeni tužitelji stupili u parnicu naslovni sud je rješenjem od 29. srpnja 2008. dopustio proširenje tužbe na nove tužitelje jer bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Ističu da je tek 2003. izmijenjena odredba o subjektivnoj preinaci te dodan stavak 3. o potrebi pristanka tuženika za subjektivnu preinaku. Ovdje se tuženici nisu protivili stupanju u parnicu novih tužitelja sve do 29. srpnja 2008., upustili su se i u raspravljanje sa svim naznačenim tužiteljima da bi tek 29. srpnja 2008. istaknuli protivljenje subjektivnoj preinaci iako su prije toga dali konkludentni pristanak. Naime, nakon 8. travnja 2002. (dana podneska o pristupanju tužitelja) do 29. srpnja 2008. održano je 7 ročišta (7. lipnja 2005., 2. ožujka 2006., 20. ožujka 2006., 27. veljače 2007., 7. studenoga 2007., 22. siječnja 2008. i 10. ožujka 2008.) te se na tim ročištima raspravljalo o meritumu stvari, provodili su se dokazi dok je na ročištu od 27. veljače 2007. utvrđen prekid postupka zbog smrti tadašnjeg tuženika pod 3). Nadalje, tužiteljice G. J. i K. J. su kao nasljednice iza pok. tužiteljice J. J. rješenjem od 26. svibnja 2011. pozvane da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari. Ističu da se ovdje ne radi o rješenju iz odredbe čl. 343. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer nije riječ o rješenju koje se odnosi na upravljanje parnicom pa je stoga pogrešno primijenjena navedena odredba. S obzirom da su tužitelji suvlasnici nekretnina isti imaju pravni interes za sudjelovanje u ovoj parnici jer se radi o nekretninama na koje polažu pravo vlasništva. Osim toga, rješenje koje je objavljeno ima učinak prema strankama čim je objavljeno, a iz čega bi trebalo zaključiti da rješenja koja se dostavljaju pismeno strankama prema istima imaju učinak tek nakon što su im dostavljena. Ovdje je rješenje objavljeno 29. srpnja 2008. na kojem ročištu su bile prisutne stranke pa je postupajući na ovaj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predlažu da im se obistini trošak sastava žalbe.

 

3. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 3) i 4) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja. 

 

3.1. U žalbi ističu da su podneskom od 8. travnja 2002. u parnicu sukladno odredbi čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku iz 2001. pristupili tužitelji V. J., D. J., Z. B. i J. J. dok je tužitelj M. J. stupio u parnicu na ročištu održanom 7. lipnja 2005., a L. J. na ročištu od 10. ožujka 2008. Nakon što su gore navedeni tužitelji stupili u parnicu naslovni sud je rješenjem od 29. srpnja 2008. dopustio proširenje tužbe na nove tužitelje jer bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Ističu da je tek 2003. izmijenjena odredba o subjektivnoj preinaci te dodan stavak 3. o potrebi pristanka tuženika za subjektivnu preinaku. Ovdje se tuženici nisu protivili stupanju u parnicu novih tužitelja sve do 29. srpnja 2008., upustili su se i u raspravljanje sa svim naznačenim tužiteljima da bi tek 29. srpnja 2008. istaknuli protivljenje subjektivnoj preinaci iako su prije toga dali konkludentni pristanak. Naime, nakon 8. travnja 2002. (dana podneska o pristupanju tužitelja) do 29. srpnja 2008. održano je 7 ročišta (7. lipnja 2005., 2. ožujka 2006., 20. ožujka 2006., 27. veljače 2007., 7. studenoga 2007., 22. siječnja 2008. i 10. ožujka 2008.) te se na tim ročištima raspravljalo o meritumu stvari, provodili su se dokazi dok je na ročištu od 27. veljače 2007. utvrđen prekid postupka zbog smrti tadašnjeg tuženika pod 3). Nadalje, tužiteljice G. J. i K. J. su kao nasljednice iza pok. tužiteljice J. J. rješenjem od 26. svibnja 2011. pozvane da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari. Ističu da se ovdje ne radi o rješenju iz odredbe čl. 343. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer nije riječ o rješenju koje se odnosi na upravljanje parnicom pa je stoga pogrešno primijenjena navedena odredba. S obzirom da su tužitelji suvlasnici nekretnina isti imaju pravni interes za sudjelovanje u ovoj parnici jer se radi o nekretninama na koje polažu pravo vlasništva. Osim toga, rješenje koje je objavljeno ima učinak prema strankama čim je objavljeno a iz čega bi trebalo zaključiti da rješenja koja se dostavljaju pismeno strankama prema istima imaju učinak tek nakon što su im dostavljena. Ovdje je rješenje objavljeno 29. srpnja 2008. na kojem ročištu su bile prisutne stranke pa je postupajući na ovaj način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predlažu da im se obistini trošak sastava žalbe.

 

4. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pod 5) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovani postupak.

 

4.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno naveo da je postupak u ovoj parničnoj stvari započeo tužbom tužitelja S. G., G. J. i A. J. te da su stupanje u parnicu u svojstvu tužitelja prijavile osobe navedene u izreci pobijanog rješenja što je protivno dokumentaciji u spisu jer su tužiteljice G. J. i K. J. stupile u parnicu kao nasljednice iza tužiteljice pok. J. J. te ih je prvostupanjski sud pozvao da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari rješenjem od 26. svibnja 2011. O ovome je prvostupanjski sud već odlučio rješenjem od 29. srpnja 2008. pa je time pogrešno primijenio odredbu čl. 343. st. 3. i čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Naime, u vrijeme stupanja u parnicu V. J., D. J., Z. B. i J. J. na snazi je bio Zakon o parničnom postupku iz 2001. koji nije sadržavao st. 3. odredbe čl. 196. koji je uveden tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2003. Osim toga, radi se o tome da je o istoj stvari već pravomoćno odlučeno, da prvostupanjski sud retroaktivno primjenjuje zakonske odredbe te se tuženici nisu protivili stupanju u parnicu novih tužitelja sve do 29. srpnja 2008. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

 

5. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pod 7), odnosno njegove nasljednice tužiteljice pod 7) B. J., 8) D. J., 9) S. R. i 10) V. J., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

5.1. U žalbi ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije davao odgovor u pogledu određenih odlučnih pitanja. Naime, tužitelj pod 7) M. J. preminuo je 3. ožujka 2020. o čemu su nasljednici obavijestili sud podneskom koji je zaprimljen 20. ožujka 2020. Bez obzira na to sud je nastavio s postupanjem čime je prekršio odredbu čl. 212. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, nakon pristupanja novih tužitelja tuženici se nisu protivili subjektivnoj preinaci, novi tužitelji aktivno su sudjelovali u postupku što je vidljivo iz činjenice da je održano više ročišta na kojima su tuženici bili prisutni pa su na taj način konkludentnim radnjama pristali na subjektivnu preinaku. Naknadno protivljenje tuženika subjektivnoj preinaci u konkretnom slučaju nije u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku u pogledu ekonomičnosti postupka, razumnog roka i izbjegavanja nastanka većih troškova. Osim toga, prvostupanjski sud je o tome već donio odluku.

 

6. Na žalbe nije odgovoreno.

 

7. Žalbe su osnovane.

 

8. Prvenstveno valja istaći da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut 27. ožujka 2000. te da se stoga primjenjuje Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje ZPP).

 

9. Nadalje, iz pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je u uvodu istog označeno da je isto donio Općinski sud u Biogradu na Moru iako u trenutku donošenja tog rješenja 19. svibnja 2020. takav sud nije ni postojao već Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, a kako je to navedeno u zaglavlju pobijanog prvostupanjskog rješenja pa je stoga riječ očito o omašci u pisanju koja se u skladu s odredbom čl. 342. u svezi čl. 381. ZPP može ispraviti u svako doba.

 

10. S obzirom na činjenicu da je iz žalbe ranijeg tužitelja pod 7) M. J. razvidno da je isti preminuo 3. ožujka 2020. te da je u privitku iste dostavljen smrtni list, kao i da su njegove nasljednice B. J., D. J., S. R. i V. J., a nakon prekida postupka zbog smrti njihovog prednika, preuzele postupak to znači da su iste sada stupile u pravnu poziciju njihovog prednika M. J..

 

11. Iz spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. ožujka 2000. te da su kao tužitelji u istoj navedeni pod 1) S. G., 2) G. J. i 3) A. J., svi zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z.,

 

- da je punomoćnica tužitelja pod 1) do 3) D. B. prvostupanjskom sudu dostavila podnesak upućen preporučenom pošiljkom 8. travnja 2002., a koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 9. travnja 2002. (l.s. 9-15), te je u istom navela kako sukladno odredbi čl. 196. st. 2. ZPP uz do sada istaknute tužitelje (S. G., G. J. i A. J. pristupaju novi tužitelji i to V. J., D. J., Z. B. i J. J. i u skladu s tim uredila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, kao i dostavila punomoć za zastupanje Z. B. i J. J.,

 

- da u odnosu na podnesak od 9. travnja 2002. iz spisa predmeta nije razvidno da je prvostupanjski sud prilikom davanja naredbe za zakazivanje ročišta za dan 11. travnja 2002., a koji je datiran 14. veljače 2002. (l.s. 7), naložio dostavu podneska od 9. travnja 2002. iako je naredba datirana nakon primitka navedenog podneska tj. 14. veljače 2002.,

 

- da je slijedeća rasprava zakazana za dan 7. lipnja 2005. (l.s. 23) te da su tužitelji A. J., G. J., S. G., V. J., D. J., Z. B. i J. J. dostavili podnesak od 6. lipnja 2005. koji je predan tuženicima na ročištu 7. lipnja 2005. (l.s. 27),

 

- da iz raspravnog zapisnika od 7. lipnja 2005. (l.s. 27 i 28) proizlazi da se punomoćnik tuženika, a nakon što je konstatirano da zamjenik punomoćnika tužitelja prilaže podnesak za sud i za protivnu stranku, upustio u raspravljanje a da pritom nije iskazao protivljenje subjektivnoj preinaci prema podnesku od 6. lipnja 2005. (l.s. 24-26),

 

- da su nakon toga održana ročišta za glavnu raspravu 2. ožujka 2006. (l.s. 38-40), 20. ožujka 2006. (l.s. 42-43), 27. veljače 2007. (l.s. 59), te da su tuženici po svom punomoćniku dostavljali podneske u kojima nisu iskazali protivljenje subjektivnoj preinaci dok iz prethodno navedenih raspravnih zapisnika proizlazi da se raspravljalo kako o glavnoj stvari tako i o procesnim pitanjima, ali da ni tada tuženici nisu iskazali navedeno protivljenje,

 

- da iz raspravnog zapisnika od 7. studenoga 2007. (l.s. 129-130) proizlazi da tužitelji predaju uređeni tužbeni zahtjev od 7. studenoga 2007., predlažu odgodu rasprave kako bi na stanju tužitelja pristupio L. J. kao tužitelj i kako bi se nakon toga uredili suvlasnički omjeri da bi punomoćnik tuženika naveo da se protivi da se nakon 7 godina suđenja dozvoli stupanje u parnicu nakon čega je prvostupanjski sud donio rješenje da se rasprava odgađa za dan 22. siječnja 2008. koja je održana (l.s. 131-135) te je iz sadržaja raspravnog zapisnika od 22. siječnja 2008. razvidno da su pristupili za tužitelja pod 1), 2), 5), 6) i 7) punomoćnica D. B., odvjetnica iz Z., a za tuženice pod 3) i 4) punomoćnica N. G. te da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, saslušani su svjedoci Z. C. pok. Š., Ž. C. i I. J. te je doneseno rješenje da će se dokaz saslušanjem stranaka provesti 10. ožujka 2008. u 10,30 sati i da se pozivaju punomoćnici da o ročištu obavijeste stranke, a o zamolbenom saslušanju L. J. da će se odlučiti naknadno ukoliko se za to ukaže potreba,

 

- da su tužitelji dostavili podnesak od 17. siječnja 2008. (l.s. 136-137) u kojem uređuju tužbeni zahtjev te da u istom L. J. nije naznačen kao tužitelj,

 

- da je L. J. označen kao tužitelj prema podnesku od 21. siječnja 2008. (l.s. 139),

 

- da su tužitelji S. G. i V. J. podneskom od 21. siječnja 2007. (ispravno 2008.) obavijestili sud da će ih u daljnjem tijeku postupka zastupati punomoćnici-odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda J. H. i N. G. iz Z. u privitku kojeg podneska su punomoći od 21. siječnja 2008. (l.s. 151-152),

 

- da je ročište za glavnu raspravu od 10. ožujka 2008. odgođeno te da je konstatirano kako su tužitelji pod 1), 2), 5), 6) i 7) zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z., tužitelji pod 3) i 4) po zamjeniku punomoćnika T. J. dok je za L. J. pristupio punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z.,

 

- da je prvostupanjski sud donio rješenje pod poslovnim brojem P-182/2007 od 8. travnja 2008. (l.s. 156-157) kojim se tuženicima I. R., N. R. i D. J. priopćava da im je odvjetnik Đ. R. otkazao punomoć te da su u uvodu tog rješenja kao tužitelji navedeni i to 1) A. J., 2) G. J., 3) S. G., 4) V. J., 5) D. J., 6) Z. B., 7) J. J. i 8) L. J.,

 

- da je protiv navedenog rješenja od 8. travnja 2008. žalbu izjavio odvjetnik Đ. R. (l.s. 159-162) (o kojoj nije odlučeno),

 

- da je na ročištu za glavnu raspravu od 29. srpnja 2008. (l.s. 177-179) konstatirano da su pristupili tužitelji pod 1) do 7) po svojim punomoćnicima te da su tuženici pod 1) i 2) naveli da se protive subjektivnoj preinaci kao i tuženica pod 3) i da je prvostupanjski sud donio rješenje kojim se dopušta proširenje tužbe jer bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka,

 

- da su tužitelji dostavili podneske kojima ponovno uređuju tužbeni zahtjev glede suvlasničkih udjela,

 

- da je na ročištu od 18. kolovoza 2008. (l.s. 193 i 194) doneseno rješenje da se utvrđuje prekid postupka zbog smrti tužiteljice J. J., a u prilogu je i smrtni list od 1. travnja 2005. (l.s. 196),

 

- da je prvostupanjski sud donio rješenje od 18. kolovoza 2008. (l.s. 196 i 197) kojim tužitelju D. J. priopćava da je njegova punomoćnica D. B. otkaza punomoć koju joj je ispustio za zastupanje u ovom predmetu te su u uvodu tog rješenja kao tužitelji navedeni 1) A. J., 2) G. J., 3) S. G., 4) V. J., 5) D. J., 6) Z. B., 7) J. J. i 8) L. J.,

 

- da je nakon toga prvostupanjski sud donio rješenje od 26. svibnja 2011. (l.s. 213 i 214) kojim poziva nasljednike tužiteljice J. J. da preuzmu postupak (M. J., Z. B., D. J., G. J. i K. J.) te da je i u uvodu ovog rješenja prvostupanjski sud kao stranke naveo 8 tužitelja (A. J., G. J., S. G., V. J., D. J., Z. B., J. J. i L. J.),

 

- da je prvostupanjski sud donio i rješenje od 27. rujna 2011. (l.s. 220) gdje je na aktivnoj strani navedeno 9 tužitelja,

 

- da je prvostupanjsku sud podneskom od 23. siječnja 2012. (l.s. 224) obaviješten da je tužitelj pod 9) L. J. u međuvremenu preminuo,

 

- da je na ročištu od 8. svibnja 2012. određen prekid postupka iza tužitelja J. J. i L. J. (l.s. 230),

 

- da je prvostupanjski sud donio rješenje o prekidu postupka u odnosu na tužitelja L. J. 8. svibnja 2012. (l.s. 232-233) gdje je na stani tužitelja navedeno 9 osoba,

 

- da je prvostupanjskim rješenjem od 11. lipnja 2014. nastavljen postupak prekinut rješenjem tog suda poslovni broj P-1317/2009 od 8. svibnja 2012. iza pok. L. J. (l.s. 236) s tim što je iz podneska tuženika od 27. svibnja 2014. (l.s. 235) razvidno da je pok. L. J. naslijedio njegov unuk L. J. tj. osoba istog imena i prezimena,

 

- da je na ročištu od 6. listopada 2015. određen prekid postupka zbog smrti D. (D.) J. nakon čega je prvostupanjski sud donio rješenje o prekidu postupka od 6. listopada 2015. (l.s. 246) zbog smrti iste te su u uvodu tog rješenja kao tužitelji navedene slijedeće osobe: A. J., G. J., S. G., V. J., D. J., Z. B., M. J., G. J., K. J. i L. J.,

 

- da iz podneska tuženika I. R. i N. R. od 9. srpnja 2018. (l.s. 252-253) slijedi da su navedeni tužitelji pod 1) do 10) kao i u prethodno navedenom prvostupanjskom rješenju,

 

- da iz naredbe prvostupanjskog suda bez naznake datuma proizlazi da se zakazuje rasprava za dan 25. rujna 2019. (raspravni zapisnik l.s. 265-266) iz kojeg proizlazi da se pozivaju svi prethodno navedeni tužitelji i

 

- da su u daljnjem tijeku postupka također sudjelovali svi prethodno navedeni tužitelji nakon čega je uslijedilo prvostupanjsko rješenje od 19. svibnja 2020. kojim se ne dopušta stupanje u parnicu tužiteljima V. J., D. J., Z. B., M. J., G. J., K. J. i L. J..

 

12. U odnosu na tvrdnju žalitelja A. J., G. J., Z. B., L. J., S. G. i V. J. ističe se da isti pogrešno smatraju kako se na konkretni slučaj ne primjenjuje odredba čl. 102. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 117/03) jer suprotno proizlazi iz odredbe čl. 288. tog Zakona pri čemu valja istaći i da u odredbi čl. 284. Zakona iz 2003. nije navedeno da se odredba čl. 102. primjenjuje na određene postupke navedene u toj zakonskoj odredbi.

 

13. Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a u svezi subjektivne preinake, kao što to proizlazi iz historijata postupanja prvostupanjskog suda u ovom predmetu, nedvojbeno je kako u konkretnom slučaju da tuženici moraju dati svoj pristanak na subjektivnu preinaku tužbe jer to slijedi iz odredbe čl. 196. st. 3. ZPP.

 

14. Takav pristanak smatrat će se relevantnim ako se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

 

15. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tuženici su se jedino protivili subjektivnoj preinaci u odnosu na tužitelja L. J., a kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 7. studenoga 2007., dok su se u odnosu na ostale tužitelje upustili u raspravljanje po preinačenoj tužbi pa u takvoj situaciji prvostupanjski sud nije mogao glede istih donijeti pobijano prvostupanjsko rješenje budući da je postupajući na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 196. ZPP, a na koju (opisno) ukazuju žalbe tužitelja te koja je u konkretnom slučaju bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja. Naime, upuštajući se u raspravljanje bez izričitog protivljenja preinaci tuženici su prešutno pristali na subjektivnu preinaku (tako i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3884/2022-2).

 

16. U odnosu na tužitelja L. J. istaći je da kako je do protivljenja došlo i 29. srpnja 2008. (raspravni zapisnik l.s. 177-178) te da je prvostupanjski sud donio i objavio raspravno rješenje kojim se dopušta proširenje tužbe jer bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

 

17. U kontekstu toga prvenstveno valja istaći da je recentna sudska praksa zauzela stav, a koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da kod subjektivne preinake nema razloga svrsishodnosti već da se to isključivo odnosi na objektivnu preinaku.

 

18. Međutim, kako je odredbom čl. 334. st. 1. ZPP propisano da je sud vezan za svoj presudu čim je objavljena, a ako presuda nije objavljena, čim je otpravljena, a ta odredba se sukladno odredbi čl. 347. istog Zakona na odgovarajući način primjenjuje i na rješenje to znači da je prvostupanjsko rješenje i u odnosu na tužitelja L. J. u suprotnosti s odredbom čl. 196. ZPP pa da je na taj način i u odnosu na njega ostvarena prethodno navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku kako o glavnoj stvari, tako i o troškovima cjelokupnog postupka.

 

21. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnih lijekova temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. u svezi čl. 381. ZPP.

 

                                                 Zadar, 5. veljače 2024.

 

 

                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                       Sanja Prosenica, v.r.