Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-9/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĐ zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., – ispravak 101/17.,118/18., 126/19., 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 29. ožujka 2023. broj Kmp-3/2022-71, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog ĆĐ i zamjene branitelja, odvjetnika Jakše Lucarića,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĆĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Karlovcu presudom od 29. ožujka 2023. broj Kmp-3/2022-71 proglasio je krivim optuženog ĆĐ zbog počinjenja dva kaznena djela i to kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje mu je, na temelju istog zakonskog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, te kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega je optuženik uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom MĐ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 22. siječnja 2022. pa nadalje.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) optuženi EĐ je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači te optuženom MĐ izrekne strožu zatvorsku sankciju, odnosno kaznu zatvora u duljem trajanju", te optuženi EĐ putem branitelja, odvjetnika Hrvoja Medarića zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženom izrekne blažu kaznenopravnu sankciju ili istu kaznenopravnu sankciju u kraćem trajanju ili podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja uz prijedlog da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su optuženik i branitelj, odvjetnik Hrvoje Medarić koji su u žalbi to zahtijevali. Prisutnost optuženog ĆĐ na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok je zamjena za branitelja, odvjetnik Jakša Lucarić osobno prisustvovao sjednici. Državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
8. Žalbe nisu osnovane.
8.1. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da okolnosti počinjenja djela i olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika ne opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne. Tako ukazuje da je u odnosu na pokušaj ubojstva utvrđeno da je optuženik postupao s izravnom namjerom s visokim stupnjem kriminalne volje (sedam ubodnih rana) čime je iskazao upornost, podmuklost i bešćutnost jer mu je prišao s leđa, da oštećeni ZĐ nije doprinio ovom događaju, da je optuženik počinio i kazneno djelo prijetnje upućene ZĐ (starijem), da ponašanje nakon djela nije bilo usmjereno na brigu o oštećeniku kojeg je tjelesno ozlijedio, niti je iskazao žaljenje. Jednako tako mlada životna dob optuženika i okolnost da je otac dvoje maloljetne djece koju uzdržava koje sud cijeni kao olakotne, a istima bi po stavu državnog odvjetnika trebalo dati drugi značaj, budući da se od osobe koja je roditelj maloljetne djece očekuje viši stupanj osobne odgovornosti za svoje postupke, kritički odnos prema nasilnom ponašanju i veće svijesti o zaštićenom dobru (pravu na život), ukazuju da nema osnova za blaže kažnjavanje. Stoga pojedinačne i jedinstvenu kaznu smatra preblagom.
8.2. Optuženik u žalbi zbog odluke o kazni tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti. Tako okolnost prekršajne kažnjavanosti zbog prekršaja u prometu nije trebalo cijeniti otegotnim, dok je propustio cijeniti olakotnim priznanje djela i zdravstveno stanje - deformitet stopala, da je bio dijete s poteškoćama u razvoju i žrtva vršnjačkog zlostavljanja. Stoga predlaže blažu "kaznenopravnu sankciju ili istu kaznenopravnu sankciju u kraćem trajanju".
8.3. Razmatrajući iznijete žalbene prigovore državnog odvjetnika i optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne pojedinačne i jedinstvene.
8.4. Tako je prvostupanjski sud optuženom MĐ kao olakotno pravilno utvrdio i ispravno ocijenio da je u vrijeme počinjenja djela mlađi punoljetnik (rođen 2002.) i sada je otac dvoje djece o kojima je dužan skrbiti, odrastao je uz oca alkoholičara sklonog nasilju što je dovelo do preseljenja majke s djecom, dok mu je otegotnim ispravno cijenio upornost i bešćutnost kroz veći broj nanesenih ozljeda (sedam ubodnih rana), te raniju osuđivanost za nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. u vezi članka 51. KZ/11. i u tom dijelu upućuje na obrazac društveno neprihvatljivog ponašanja optuženika, dok je u pravu optuženik da prijašnja prekršajna kažnjavanost zbog prometnog prekršaja ne može biti otegotna okolnost jer ta ranija kažnjavanost nije povezana s ovim kaznenim djelom (članak 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – sigurnosni pojas), zbog čega navedena okolnost osuđivanosti ne može imati značaj otegotnih na način kako zahtijeva državni odvjetnik. Protivno žalbenim navodima optuženika, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da zdravstveno stanje nema posebni značaj kao olakotna okolnost jer se radi o stanju iz ranijeg djetinjstva (zadnji nalazi iz 2016.), da to ne utječe na svakodnevni život optuženika niti su utvrđene posljedice vršnjačkog nasilja iz razdoblja školovanja, dok je priznanje formalnog karaktera bez izraženog kajanja i žaljenja.
8.5. Sve navedeno, i prema ocjeni ovog suda, a imajući na umu da je kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. ostalo u pokušaju, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika opravdava izricanje optuženiku za djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. kazne koja je blaža od minimalno propisane kazne za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11.
8.6. Stoga, u konkretnom slučaju utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci u odnosu na oštećenog ZĐ zbog pokušaja ubojstva i deset mjeseci u odnosu na oštećenog ZĐ (starijeg) zbog prijetnje kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, primjerena je kako stupnju kaznene odgovornosti optuženika, tako i njegovoj opasnosti kao počinitelja djela, te adekvatna da se njome ispuni zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Slijedom toga neosnovana je žalba državnog odvjetnika i optuženog ĆĐ zbog odluke o kazni.
9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 31. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
