Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-4/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom VU, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Km-2/2022. od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja maloljetnika, odvjetnika Ivana Boškovića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog VU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru maloljetni FU proglašen je krivim, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 5. u vezi stavka 1. KZ/11. te mu je na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. u vezi s člankom 28. stavak 1. i 2. i člankom 88. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12, 148/13., 56/15., 126/19.

– dalje: ZSM) izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora tako što sud određuje da maloljetnom VU može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 10. stavak 2. točka 11. ZSM-a maloljetnom VU izrečena je posebna obveza da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

3. Na temelju članka 10. stavak 5. i 6. ZSM-a izrečena posebna obveza može trajati najdulje do 1 (jedne) godine, a sud može izrečenu posebnu obvezu naknadno izmijeniti ili obustaviti.

4. Na temelju članka 10. stavak 9. i 10. ZSM-a centar za socijalnu skrb prati ispunjenje obveza pri čemu se maloljetni FU posebno upozorava da zbog skrivljenog neispunjavanja obveze može biti upućen u disciplinski centar.

5. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračuna.

6. Protiv te presude žalbu je podnio maloljetni FU putem branitelja, Ivana Boškovića, odvjetnika u Požegi i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona te predlaže da se maloljetnika oslobodi optužbe ili pak da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

7. Odgovor na žalbu maloljetnika nije podnesen.

8. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti branitelja optuženika Ivana Boškovića, dok uredno pozvani maloljetnik i državni odvjetnik nisu pristupili.

10. Žalba maloljetnog VU je neosnovana.

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. maloljetnik navodi da je prvostupanjski sud ispustio iz vida iskaz stručnih svjedoka CU te HU koji da svojim sadržajem dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice do te mjere da nije moguće donošenje osuđujuće presude, jer su iskazivali o okolnostima koje su predmet njihove struke. Nadalje navodi da se tome treba dodati sadržaj pisane isprave od 11. lipnja 2021. i iskaz djeteta svjedoka ČU o mogućim motivima za prvo povjeravanje oštećenice svjedokinji CU kao i iskaz oštećenog djeteta koji da je obilježen dugim pauzama između pojedinih pitanja i odgovora, a koji su u velikoj mjeri proturječni s drugim dokazima u spisu. Ističe da bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi "u kontradikciji između sadržaja pročitanih isprava te iskaza ispitanih svjedoka, vještaka i stručnih svjedoka te zaključka suda da dokazi u spisu korespondiraju iskazu oštećenice" kao i da je opisani propust suda "u vezi s propustom u iznošenju razloga presude što nužno uključuje analizu dokaza pojedinačno i skupno te iznošenje razloga na kojima sud temelji zaključke o činjenicama o kojima se pojedini dokazi sadržajno sukobljavaju" u čemu vidi povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

12. Međutim, u odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da optuženik zapravo sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku presude.

13. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. kada se navodi da nije jasno je li održano vijećanje i glasovanje nakon zaključene rasprave, jer da je netom nakon održane rasprave jedan od članova sudskog vijeća napustio prostoriju. Naime, iz spisa proizlazi da je presuda objavljena 19. svibnja 2023., pa je proizvoljan zaključak obrane da vijećanje i glasovanje nije provedeno prije donošenja odluke. Osim toga postupovnim odredbama nije propisano koliko vijećanje i glasovanje treba trajati, to je moglo je biti između zaključenja rasprave pa do proglašenja presude, a radi se o razdoblju od 2 (dva) dana. Slijedom navedenog kako nije povrijeđena odredba članka 164. stavak 2. ZKP/08. nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. kako se navodi u žalbi. Za istaknuti je da se isticana bitna povreda ne odnosi na odredbu članka 468. stavak 2. ZKP/08. kako je pogrešno navedeno u žalbi.

14. Branitelj optuženika u žalbi navodi da su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem oštećenice neposredno na raspravi, kao i prijedlog za pregledom mobitela oštećenice, te vještačenjem komunikacije mobilnog uređaja oštećenice, razgledavanje fotografija i video zapisa na CD mediju, kao i prijedlog za ispitivanje policijskog službenika na okolnost sastavljanja kaznene prijave, čime da je u potpunosti onemogućeno dokazivanje odlučne činjenice konkretnog slučaja. Stoga se poziva na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i na bitnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Međutim, za istaknuti je da se u konkretnom slučaju radi o povredi prava obrane iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima pregledom spisa utvrđeno je da tijekom postupka nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane nego samo neki dokazni prijedlozi dok su neki prihvaćeni, a sve kao na listu 274 i 275 spisa, pa slijedom navedenog nije počinjen ni ovaj vid postupovne povrede.

15. Branitelj optuženika žaleći se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. navodi da "ako se neka činjenica ne može sa sigurnošću utvrditi, a osobito kad takva činjenica predstavlja biće kaznenog djela, da takva činjenica ne može biti utvrđena na štetu okrivljenika sukladno načelu in dubio pro reo", obrazlažući da je navedeno načelo propisano odredbom članka 3. stavka 3. ZKP/08., ali da nije uzeto u obzir. Također navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 9. ZKP/08. jer izostavlja primjenu načela materijalne istine pogrešno utvrđujući činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju pri donošenju presude nije nepravilno primijenjena odredba članka 3. i članka 9. ZKP/08., jer prema obrazloženju pobijane presude te svih provedenih dokaza u postupku u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti načelo in dubio pro reo, a niti iz spisa proizlazi da je pogrešno primijenjena odredba članka 9. ZKP/08. slijedom čega nije počinjen ovaj vid postupovne povrede.

15.1. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa zakonskom odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Žaleći se zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, u žalbi se upire na vjerodostojnosti iskaza oštećenice kojeg se uspoređuje sa sadržajem dopisa Ekonomske i turističke škole u Daruvaru, kao i iskazom svjedokinje CU kojoj pedagoginji da je oštećenica u razgovoru iznijela bitno različiti opis navodno proživljenog seksualnog zlostavljanja, u kojem se ne spominje maloljetni FU. Također se navodi da u obzir treba uzeti iskaz svjedoka HU, inače ginekologa, koji da nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu o kojoj ovisi zaključak o tome je li nad oštećenicom izvršeno silovanje, što da govori u prilog nevinosti maloljetnog FU. Prigovarajući vjerodostojnosti iskaza oštećenice u žalbi se također navodi da je iskaz nevjerodostojan jer da oštećenica prilikom iskazivanja nije pokazivala emocije, da je imala dulje stanke između pojedinih pitanja i odgovora.

16.1. Međutim suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 11. pobijane presude analizirao iskaz svjedokinje CU, pedagoginje u Ekonomskoj i turističkoj školi Daruvar, kada je navela da je žrtva dijete ĐU pokazala određenu emotivnu reakciju tijekom školske radionice na određenu tematiku, te da je kroz određena pitanja koja je postavljala djetetu zaključila da je riječ o događaju koji je ponavljan, kao i da se radi o osobi koja je žrtvi bliska, a moguća saznanja da ima njezina starija sestra koja je također sve to prolazila, a po ponašanju žrtve da je zaključila da ju je sram i da se boji. Prvostupanjski sud je ispravno analizirao sve provedene dokaze pa tako i prihvatio iskaz žrtve ĐU kao vjerodostojan, navodeći da je žrtva određeno i jasno opisala postupanje maloljetnika na njenu štetu, te da iz iskaza žrtve proizlazi da je pedagoginji navela da se radi o nasilju, o silovanju, a nije govorila o broju zlostavljanja kao ni imenima, što je sve navedeno pod točkom 10. pobijane presude. Osim toga tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko-psihološko vještačenje žrtve, a tijekom dokaznog postupka na raspravi ispitani su i vještaci psihijatrijske i psihologijske struke. Izjasnili su se o svim okolnostima vezanim za sposobnost iskazivanja žrtve pred sudom, navodeći da je žrtva sposobna vjerodostojno iskazivati, te ima potpuno očuvanu sposobnost percepcije i informacije koje je imala ili ima može reproducirati na ispravan način, opisujući značajke ličnosti kao i tipične znakove seksualnog zlostavljanja koji su izraženi kod žrtve. Također su naveli da žrtva dijete i ima simptome traumatiziranosti koji se mogu povezati sa potencijalnim seksualnim zlostavljanjem i to simptome seksualnog zlostavljanja koji se manifestiraju u ponašanju žrtve, nabrajajući ih, a koji su potencijalni simptomi spolnog zlostavljanja. Prilikom ispitivanja na raspravi vještaci su naveli da kod žrtve postoji niz simptoma traumatiziranosti, kao posramljenost, sklonost disocijaciji i samoozljeđivanju, koji su često vezani uz seksualne traume, ali da se ne može govoriti o stopostotnoj sigurnosti. Izjasnili su se i u pogledu različitog opisa istog događaja, navodeći da u odnosu na sposobnost žrtve za davanje iskaza to ništa posebno ne govori da li se događaj dogodio ili ne, jer iskazivanje ovisi o nizu faktora pojašnjavajući i objašnjavajući to, a što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 18.2. pobijane presude, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također su se izjasnili i u pogledu jednokratnog ili višekratnog seksualnog zlostavljanja koje nisu mogli utvrditi, niti su utvrđivali, zbog retraumatizacije koja se događa kod svakog ponovnog ispitivanja osobe koja je bila žrtva nekog nasilnog čina, navodeći da se simptomi traumatiziranosti koji su utvrđeni kod žrtve mogu javiti kod traumatiziranih osoba koje su bile jednokratno izložene traumatskom iskustvu, kao i kod osoba koje su izložene dugotrajnim opetovanim traumatskim iskustvima. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, a koje su vještaci obrazložili i na raspravi, na koje vještačenje stranke nisu stavljale primjedbe. Stoga nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

17. Suprotno žalbenim navodima i svjedok PU kao liječnik specijalista, ginekolog, izvršio je specijalistički pregled žrtve i pojasnio sve okolnosti iz medicinske dokumentacije, navodeći da obzirom na himen žrtve ne može sa sigurnošću utvrditi da je imala spolni odnos s penetracijom u vaginu već da je to samo vjerojatno, a koji iskaz je sud prihvatio. Ovaj svjedok je potvrdio postojanje mogućnosti da je žrtva imala spolni odnos sa vaginalnom penetracijom, no to nije mogao utvrditi sa potpunom sigurnošću, a s obzirom na protek vremena činjenica spolnog odnošaja žrtve se ne bi mogla sa sigurnošću utvrditi ni eventualnim provođenjem odgovarajućeg medicinskog vještačenja što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 28.2. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žrtva je ispitana jednom i to na dokaznom ročištu kod suca istrage, pa ne stoji navod branitelja maloljetnika da je žrtva mijenjala svoj prvi iskaz koji je dala kod pedagoginje CU tako što je u kaznenoj prijavi opisala drugi događaj stoga, kao što to ispravno navodi prvostupanjski sud razgovor žrtve sa pedagoginjom škole i izjava žrtve pri podnošenju kaznene prijave ne predstavljaju iskaz žrtve u kaznenom postupku u svojstvu svjedoka pa se to ne može ni međusobno uspoređivati. Stoga je ispravno prvostupanjski sud obrazložio da je pedagoginja kao svjedokinja iskazivala o svojim saznanjima koje je dobila od žrtve i o emotivnim reakcijama žrtve, a nije bila neposredan očevidac događaja, dok sadržaj kaznene prijave ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku.

18. Suprotno žalbenim navodima sud se izjasnio i u pogledu ispitane svjedokinje djeteta ČU navodeći da ista nema neposrednih saznanja o događaju i počinjenom kaznenom djelu, a kao sestra maloljetnika nastojala je olakšati procesni položaj maloljetnika navodeći motiv žrtve za lažno terećenje maloljetnika. U pogledu neprihvaćanja iskaza djeteta ČU sud se decidirano izjasnio pod točkom 28.3. obrazloženja presude navodeći razloge za to, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nisu osnovani žalbeni navodi maloljetnika u kojima obrazlaže pozivanje prvostupanjskog suda na iskaze svjedoka članova obitelji žrtve, tako i majke ŠU te postavlja pitanje na temelju kojih utvrđenja je sud donio zaključak da prihvaća iskaze članova obitelji žrtve pa i majke, prvostupanjski sud se izjasnio da o bitnim okolnostima događaja iskazi ispitanih svjedoka ŠU, ĐU i RU nisu u suprotnosti sa iskazom žrtve. Osim toga ti svjedoci nemaju neposrednih saznanja o događaju, a kada se iskazi članova obitelji dovedu u međusobnu vezu sa iskazom žrtve, ispravno je prvostupanjski sud naveo da se zaključuje da se događaj doista odvijao na način kako je žrtva taj događaj i opisala majci, koja je iskazivala o svojim posrednim saznanjima o događaju i u bitnome gotovo identično govorila kao i žrtva koja je ispitana na dokaznom ročištu. Stoga nije osnovan žalbeni navod da "perfektnost" iskaza oštećenice podrazumijeva izostanak bilo kakvih okolnosti koje dovode u sumnju vjerodostojan iskaz, jer se oštećenica žrtva dijete izjasnila o svim bitnim okolnostima koji se tiču počinjenja kaznenog djela, a što je sve ispravno prvostupanjski sud naveo pod točkom 10. (citirajući iskaz) i 28. obrazloženja pobijane presude. Nadalje u pogledu iskazivanja žrtve izjasnili su se i vještaci psihologijsko- psihijatrijske struke čiji nalaz je sud prihvatio, pa u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi kojima se upire na vjerodostojnost iskaza oštećenice, jer ni psihijatrijsko- psihologijskim nalazom i mišljenjem za oštećenicu nije doveden u sumnju iskaz djeteta oštećenice.

19. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona žalitelj ističe kako je kao otegotna okolnost uzeta činjenica da je maloljetnik pri počinjenju kaznenog djela uporabio silu pa da navedeno predstavlja povredu opće zabrane dvostrukog vrednovanja okolnosti važnih za odmjeravanje kazne te da je stoga povrijeđen kazneni zakon po članku 469. stavak 5. ZKP/08, dok je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu jer je sastavnica bića kaznenog djela cijenjena kao otegotna okolnost, a identično se odnosi i na činjenicu dobi oštećenice žrtve. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije počinjena povreda odredba kaznenog zakona na koju se upire u žalbi, jer sud kao otegotnu okolnost na strani maloljetnika nije uzeo u obzir uporabu sile već je obrazložio kvalificirani oblik počinjenja tog kaznenog djela. To se odnosi i na dob žrtve djeteta jer je prvostupanjski sud navođenjem dobi djeteta htio naglasiti da se radi o mlađem djetetu u smislu razlikovanja i naglašavanja dobi. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na povredu kaznenog zakona na štetu maloljetnika.

20. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika, konkretno maloljetnika, sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kazni i posebnoj obvezi pa će se u daljnjem nastavku presude ovaj sud i u odnosu na to izjasniti. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio sve otegotne i olakotne okolnosti na strani maloljetnika te je primjenjujući maloljetničko pravo na temelju članka 28. ZSM-a uzeo u obzir prijedlog državnog odvjetnika za izricanje maloljetničke sankcije, kao i prijedlog stručne suradnice i predstavnice nadležnog centra za socijalnu skrb. Osnovano je prvostupanjski sud maloljetniku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim izrekao pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora tako što je odredio da maloljetniku može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako u vrijeme od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo. Upravo ovakvom sankcijom maloljetnika će se odvratiti od daljnjih kaznenih djela te utjecati na razvijanje ličnosti i ponašanje maloljetnika, a uzimajući u obzir težinu i narav počinjenog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina i uz primjenu sile, a motiv za takvo postupanje maloljetnika je isključivo zadovoljavanje vlastitog spolnog nagona. Ispravno je prvostupanjski sud, u interesu maloljetnika, uz maloljetničku sankciju pridržaja kazne maloljetničkog zatvora izrekao i posebnu obvezu uključivanja maloljetnika u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovališta za mlade sve na temelju članka 10.stavak 2. točka 11. ZSM, a koja posebna obveza može trajati najdulje do 1 (jedne) godine na temelju članka 10. stavak 5. i 6. ZSM-a, a sud je može naknadno izmijeniti ili obustaviti dok u smislu članka 10. stavak 9. i 10. ZSM-a centar (zavod) za socijalnu skrb prati ispunjenje obveze pri čemu je maloljetnik posebno upozoren da zbog skrivljenog neispunjavanja obveze može biti upućen u disciplinski centar. Ispravno je prvostupanjski sud pri izboru posebne obveze uzeo u obzir prijedlog državnog odvjetnika za izricanjem posebne obveze kao i mišljenje stručne suradnice o prijedlogu sankcije te iskaz predstavnice nadležnog centra za socijalnu skrb vodeći računa o odredbi članka 28. stavak 1. i 2. i članka 88. stavak 4. ZSM-a što je sve ispravno obrazložio pod točkom 40. i 43. pobijane presude, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Slijedom iznesenog na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić