Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-560/2023-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja Hypo Steiermark Kraftfahrzeug-Und Maschinenleasing GmbH iz Graza, Joanneumring 20, OIB: 46480388251, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ZD OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Siniši Kolariću, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1525/2019 od 23. svibnja 2023., dana 31. kolovoza 2023.
r i j e š i o j e
I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1525/2019 od 23. svibnja 2023. i rješava:
Ukida se rješenje o pristojbi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1525/2019 od 15. prosinca 2021. kojim je tužitelju naloženo u roku od osam dana platiti sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 eur / 5.000,00 kn[1] .
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja te je održano na snazi rješenje istog suda o naplati pristojbe poslovni broj P-1525/2019 od 15. prosinca 2021., kojim je naloženo tužitelju da u roku od osam dana plati sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja ovrsi u iznosu od 663,61 eur / 5.000,00 kn[1] .
2. Protiv rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, prihvati prigovor te rješenje o pristojbi ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pravodobno podnio prigovor na rješenje toga suda o pristojbi poslovni broj P-1525/2019 od 15. prosinca 2021. kojim je tužitelju naloženo u roku od osam dana platiti sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 eur / 5.000,00 kn[1] .
5. Ocjenjujući navode prigovora tužitelja, koji je isticao da se radi o pristojbenoj obvezi tuženika jer je isti podnio prigovor na rješenje o ovrsi, sud iste nalazi neosnovanim uz obrazloženje da na obvezu plaćanja pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi treba analogno primijeniti odredbu članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23. - dalje ZSP) kojim je propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Sud prvog stupnja je stajališta da se prigovor protiv rješenja o ovrsi nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi i nastavljanja postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, smatra odgovorom na tužbu.
6. Stoga odbija prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđuje rješenje o pristojbi primjenom članka 29. stavak 2. ZSP-a.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
8. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio prigovor tužitelja te potvrdio osporeno rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi.
9. Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je pravni lijek kojeg u smislu odredbe članka 57. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ) može podnijeti samo ovršenik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
10. Sukladno odredbi članka 4. točka 1. ZSP-a, obveza plaćanja pristojbe za podneske, među koje se ubrajaju i pravni lijekovi, nastaje u trenutku kada se predaju sudu. Odredbom članka 3. stavak 1. ZSP-a propisano je da je pristojbu dužna platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom.
11. Prema stanju spisa, u stadiju postupka koji je prethodio parničnom postupku, tuženik je u ulozi ovršenika podnio pravni lijek odnosno prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanom po javnom bilježniku (članak 282. OZ-a u vezi s člankom 57. OZ-a).
12. Stoga, pristojbena obveza za takvu radnju ne može teretiti tužitelja koji takvu radnju nije poduzeo u smislu članka 3. stavak 1. ZSP-a, na što se osnovano ukazuje žalbom tužitelja.
13. Kako je pozivajući tužitelja na plaćanje pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi prvostupanjski sud postupio protivno citiranim zakonskim odredbama, valjalo je pozivom na članak 29. stavak 4., 5. i 6. ZSP-a, preinačenjem pobijanog rješenja ukinuti rješenje kojim je tužitelj pozvan na plaćanje sporne sudske pristojbe.
14. Osim toga, valja napomenuti da bi pravo na naplatu sporne pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi bilo u zastari kada se ima u vidu odredba članka 8. ZSP- a, s obzirom da je proteklo više od pet godina od isteka godine (2008. g.) u kojoj je navedenu pristojbu trebalo platiti.
15. U ovome predmetu tužitelj je povukao tužbu, tuženik je na povlačenje pristao te su stranke izjavile da će svaka snositi svoje troškove postupka u zajedničkom podnesku od 25. studenoga 2019., o čemu je prvostupanjski sud donio sada već pravomoćno rješenje poslovni broj P-1525/2019 od 10. prosinca 2019., kojim je između ostalog utvrdio da svaka strana snosi svoje troškove postupka. U takvoj situaciji tužitelj ne ostvaruje pravo na troškove sastava žalbe na teret tuženika, pa je njegov zahtjev u tom pravcu odbijen kao neosnovan.
16. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
U Rijeci 31. kolovoza 2023.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
