Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-13369/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z.I., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 11. studenoga 2021., broj: 43. Pp- 239/2021, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. Z.I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki I. izreke označava prekršajem iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260,00 EUR (dvjestošezdeset eura), a djelo u točki II. označava se prekršajem iz članka 199. stavka 2. i 7. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), pa se okr. Zlatku Ivanoviću na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 920,00 EUR[1] (devetstodvadeset eura) / 6.931,74 kn (šesttisućadevetstotirdesetjednu kunu i sedamdesetčetiri lipe), u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode 12. listopada 2021. kao jedan dan zatvora, odnosno 39,82 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti 880,18 EUR (osamstoosamdeset eura i osamnaest centi) / 6.631,72 kn (šesttisućašestotridesetijednu kunu i sedamsetdvije lipe), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se žalba okr. Z.I. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik Z.I. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu okr. Z.I. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 2.000,00 i 5.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta uračunati u izrečenu zaštitnu mjeru.

1.2. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, trošak alkotesta u iznosu od 80,00 kuna, te izradu situacijskog plana i fotodokumentacije u iznosu od 320,00 kuna, odnosno, ukupno 700,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da su novim zakonom za predmetne prekršaje, zbog konverzije novčane valute, propisane nešto blaže novčane kazne u odnosu na raniji propis.

5.1. Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

5.2. Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisana blaža fiksna novčana kazna za djelo u točki I. izreke pobijane presude te blaži minimum novčane kazne za djelo u točki II., to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te utvrdio novčane kazne u najniže posebnim zakonom propisanim iznosima, kao u izreci ove odluke u točki I.

6. Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu djela iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka I.P. i K.Č. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika, prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i činjenicu da je pri poduzimanju radnje skretanja vozilom na kolni ulaz kbr. 12 u mjestu Dragović prednjim djelom osobnog automobila sletio u sjeverni putni kanal. Bez uspjeha ponovno pokušava dovesti u pitanje izazivanje prometne nesreće s materijalnom štetom, budući da je na temelju rezultata provedenog postupka utvrđen nastanak materijalne štete na vozilu kojim je upravljao, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka o obavljenom očevidu te prilike i zapisnika o očevidu od 14. listopada 2020. iz kojega proizlazi da je na vozilu reg. oznake XX nastalo oštećenje prednjeg odbojnika. Na izvedene dokaze okrivljenik u postupku pred sudom nije imao primjedbe niti je predlagao druge dokaze, pa je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka izveo pravilan i na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za izazivanje prometne nesreće s materijalnom štetom.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike okrivljenika, te bez obzira na utvrđenu otegotnu okolnost u vidu ranijeg kažnjavanja, za svako pojedino djelo odmjerio kaznu u najniže posebnim zakonom propisanim iznosima, koje mjere kazni je po službenoj dužnosti utvrdio i ovaj sud primjenom novog zakona, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Najniže posebnim zakonom propisane kazne i ovaj sud smatra primjerenim, dok žalitelj ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

7.1. Vrijeme oduzimanja slobode okrivljeniku je uračunato u izrečenu novčanu kaznu kao 39,82 eura.

8. Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj djela, izrekao navedenu zaštitnu mjeru. Težina prekršaja ogleda se u visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike, čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela i osobinama ličnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

9.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza od 12. listopada 2020.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. kolovoza 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.