REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-2959/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja L.I.L. ANDRIĆ j.d.o.o. za usluge, Kaštel Sućurac, Vrila 7, OIB 34095781067, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-696/2021 od 10. svibnja 2022., 31. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-696/2021 od 10. svibnja 2022. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-696/2021 od 10. svibnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.000,00 kn na ime naknade iz osiguranja s osnova štete nastale na teretnom vozilu marke MAN TGA reg. oznake i broja ST682RP sa zateznim kamatama od 7. studenog 2016. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke) i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u vidi izdataka za sudske pristojbe za odgovor na tužbu (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ponavlja činjenice na kojima zasniva tužbeni zahtjev i poziva se na odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovorima o osiguranju, kao i odredbe uvjeta kasko osiguranja koje su sastavni dio ugovora o osiguranju koji su sklopile parnične stranke i tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je obveza tuženika, kao osiguratelja nastala tek nakon plaćanje prve rate premije osiguranja. Suprotno tome, žalitelj tvrdi da je ugovor o osiguranju zaključen potpisom ponude i da je tuženik u slučaju neplaćanja premije osiguranja mogao podnijeti tužbu radi naplate, pa se ne može govoriti o navodnoj manipulaciji tužitelja koja bi se sastojala u neplaćanju premije sve dok se osigurani slučaj ne dogodi, kako to obrazlaže prvostupanjski sud. Budući da je osigurani slučaj nastao unutar razdoblja važenja ugovora o osiguranju koje je izričito navedeno u samom ugovoru, smatra da je tužbeni zahtjev za isplatu osigurnine zbog nastanka štetnog događaja prije uplate premije osiguranja nepravilno i nezakonito odbijen kao neosnovan. Predlaže da žalbeni sud ukine pobijanu presude ili preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi parnične troškove uključujući i troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (članka 467. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 19.000,00 kuna na ime osigurnine za štetu za koju tužitelj tvrdi da je nastala na teretnom vozilu MAN TGA reg. oznake ST-682 RP, u štetnom događaju koji se dogodio 28. listopada 2016. Riječ je o teretnom vozilu koje je u vlasništvu društva DUAL-MV d.o.o. Split i bilo je osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja, s tim da je to društvo svoju tražbinu iz ugovora o osiguranju ustupilo tužitelju.
7. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjama da ne postoji njegova obveza za isplatu osigurnine jer premija osiguranja nije bila plaćena do dana nastanka štetnog događaja, pa su pravni učinci iz ugovora o osiguranju nastali tek 29. listopada 2016., dakle dan nakon štetnog događaja. Osim toga tuženik je istaknuo i prigovor zastare tražbine jer je štetni događaj nastao 28. listopada 2016., a tužba je podnesena 30. prosinca 2021.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju valjano ustupljena tražbina iz ugovora o osiguranju vezana za štetni događaj nastao 28. listopada 2016., da je ugovor o osiguranju od automobilskog kaska sklopljen 4. studenog 2015. kada je obostrano potpisana ponuda osiguranja, ali da su unatoč tome pravni učinci tog ugovora nastali tek plaćanjem premije osiguranja jer je tako izričito navedeno u članku 13. stavku 1. Uvjeta za osiguranje od automobilskog kaska koji su sastavni dio ugovora o osiguranju. Kako je tužitelj prvu ratu premije osiguranja platio 28. listopada 2016., prvostupanjski sud smatra da je obveza tuženika na plaćanje štete iz osiguranja počela teći prvog dana nakon što je izvršena uplata prve rate premije osiguranja, dakle 29. listopada 2016. Stoga je pozivom na odredbu članka 937. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) u vezi s člankom 13. stavak 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan s obrazloženjem da se na predmetni štetni događaj ne može protegnuti odgovornost tuženika za pokriće štetnih posljedica jer učinci ugovora, a time i odgovornost tuženika, još nisu bili nastupili kada se taj štetni događaj dogodio. O prigovoru zastare prvostupanjski sud nije odlučivao jer je to smatrao nepotrebnim kraj činjenice da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen iz drugih razloga.
9. Žalitelj nije određeno naveo koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena donošenjem pobijane presude, niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe u kojoj žalitelj samo navodi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka.
10. S druge strane nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Na utvrđene činjenice o danu sklapanja ugovora, danu plaćanja premije osiguranja i danu nastanka štetnog događaja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 937. stavka 2. ZOO-a na sadržaj ugovora o osiguranju koji su stranke sklopile.
11. U odnosu na žalbene navode treba dodati da je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovor o osiguranju sklopljen prihvatom ponude o osiguranju kako je to propisano odredbom članka 921. ZOO-a, pa se žalitelj neosnovno poziva na tu okolnost. Međutim, stranke su ugovorile da obveza tuženika iz toga ugovora počinje nakon isteka 24-og sata dana koji je u ugovoru o osiguranju naveden kao početak osiguranja, ako je tog dana plaćena premija ili prvi obrok premije. Kako na dan koji je u ugovoru o osiguranju bio naveden kao početak osiguranja, prvi obrok premije nije bio plaćen, nego je to učinjeno tek na dan štetnog događaja, pravilan je zaključak suda da šteta koju je tužitelj pretrpio nije pokrivena osiguranjem.
12. Neovisno o tome, prigovor zastare koji je tuženik istakao je osnovan, pa je i zbog toga prestalo pravo tužitelja da od tuženika zahtjeva plaćanje naknade iz osiguranja (članak 214. stavak 1. ZOO-a). Naime, prema odredbi članka 234. stavka 1. ZOO-a tražbine ugovaratelja osiguranja zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Tužiteljeva tražbina je nastala 28. listopada 2016., pa se rok zastare računa od 1. siječnja 2017. S obzirom na to da je tužba podnesena 30. prosinca 2021. do toga dana je već bio protekao trogodišnji zastarni rok. U vezi s tim treba dodati da se rok zastare ne može računati od 10. srpnja 2019. kada su parnične stranke postigle sporazumom o plaćanju premije osiguranja radi čije prisilne naplate je vođen parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Povrv-115/2018, kako to pogrešno smatra tužitelj. Pitanje zastare tražbine za isplatu naknade iz osiguranja nije vezano za pitanje plaćanja premije, prvo je tražbina ugovaratelja osiguranja (ili osiguranika) prema osiguratelju, a drugo je tražbina osiguratelja prema ugovaratelju osiguranja i odredbama članka 234. ZOO-a propisano je kada svaka od njih zastarijeva.
13. Na temelju navedenog proizlazi da svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a njegova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
Zagreb, 31. kolovoza 2023.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3085c-18d15
Kontrolni broj: 0a4af-851e5-ae2b8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
