REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-536/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. (ranije ALLIANZ ZAGREB d.d.), OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d., Pula, Andrije Kačića Miošića 4/3, protiv tuženika BINA - ISTRA d.d., OIB 13439120211, Lupoglav, Zrinšćak 57, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1/A, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Tulija Zele-Janjanin, odvjetnica u Rijeci, Školjić 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-493/2020-73 od 9. siječnja 2023., 31. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-493/2020-73 od 9. siječnja 2023. u točki I. i III. izreke i sudi:

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 2.373,72 EUR i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.010,69 EUR sve s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.860,41 EUR i umješaču u iznosu od 1.050,35 EUR sve sa zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.274,36 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Nalaže se tuženiku BINA - ISTRA d.d. Lupoglav, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, isplati iznos od 2.373,72 EURa (dvije tisuće tristo sedamdeset tri EURa sedamdeset dva centa) / 17.884,82 kuna (sedamnaest tisuća osamsto osamdeset četiri kune osamdeset dvije lipe), sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2016. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je EURopska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, od tuženika BINA - ISTRA d.d. Lupoglav, potražuje isplatu iznosa od 547,88 EURa (petsto četrdeset sedam EURa osamdeset osam centi) / 4.127,97 kuna (četiri tisuće sto dvadeset sedam kuna devedeset sedam lipa), sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku BINA - ISTRA d.d. Lupoglav, da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.010,69 EURa (tisuću deset EURa šezdeset devet centi) / 7.615,08 kuna (sedam tisuća šesto petnaest kuna osam lipa), sa zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je EURopska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.192,76 EURa / 8.986,92 kuna.“

2. Prema obrazloženju presude sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13; dalje: ZC) i čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), a tužitelj je pravo na podnošenje tužbe stekao u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a jer su oštećenikova prava, koji je tuženikov osiguranik, isplatom nastale materijalne štete prešla na njega. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose. Navodeći taksativno pretpostavke tuženikove odgovornosti sud navodi da je štetna radnja nalet divljači na brzoj cesti kojom upravlja tuženik, a protupravnost tuženikovog postupanja sastoji se u nepostavljanju žičane ograde uslijed čega je utvrđena i uzročna veza između štetne radnje i tuženikovog protupravnog postupanja. Sud navodi pojedine odredbe Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje: ZOSPC), Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15; dalje: Pravilnik) te zaključuje da je obveza pravne osobe koja upravlja brzom cestom opremiti brzu cestu odgovarajućom žičanom ogradom radi zaštite prometa na brzim cestama od divljači i drugih životinja cijelom dužinom brze ceste. Pravna osoba koja upravlja brzom cestom dužna je ograditi cestu koja obveza ne ovisi o tome jesu li takav zahtjev postavile osobe koje gospodare lovištem u smislu odredbe čl. 50. st. 2. ZC-a. Brzom cestom se životinje ne smiju kretati posebno iz razloga jer se po njoj vozila kreću većom brzinom te se stoga brza cesta niti ne označava signalizacijom koja će sudionike upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Vozač koji je tužiteljev osiguranik upravljao je vozilom dopuštenom brzinom prema provedenom prometnom vještačenju. Na spornoj dionici gdje je došlo do naleta vozila na srna koja je istrčala na cestu nalazio se prometni znak opasnosti zbog naleta na divljač s dopunskom tablom da znak vrijedi u dužini od 5 km. Visina štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku nije sporna kao i dinamika nastanka prometne nezgode koja je utvrđena provedenim vještačenjem. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv te presude odvojene žalbe su podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U bitnom osporavaju pravilnost shvaćanja prvostupanjskog suda o domašaju odredbe čl. 50. ZC-a navodeći da je tuženik u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi održavanja javne ceste. Zaštitnu ogradu tuženik nije mogao postaviti bez odgovarajućeg elaborata kako to propisuje Zakon o cestama. Tuženik u smislu odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a u slučaju nastanka štete zbog naleta na divljač odgovara samo ako nije na zahtjev lovoovlaštenika postavio odgovarajuću prometnu signalizaciju i opremu, a to znači da je takav zahtjev morao biti postavljen, a u konkretnoj situaciji to nije bio slučaj. Zaštitna ograda nije postojala u trenutku stupanja na snagu Pravilnika. Za stanje prometne signalizacije i opreme znakova mjerodavno je stanje kakvo je bilo u trenutku stupanja na snagu Pravilnika. Zbog toga žalitelji smatraju da je za štetu odgovoran lovoovlaštenik. Ukazuju na brojnu sudsku praksu koja je različita u ovakvim situacijama.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe tuženika i umješača su osnovane.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.

7. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati te sadrži i odredbe materijalnog prava koja je sud primijenio odlučujući o zahtjevu osiguratelja na kojeg su prešla isplatom osigurnine prava prema odgovornoj osobi odnosno tuženiku koji upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do naleta divljači na vozilo tužiteljevog osiguranika. Međutim, odlučujući o zahtjevu prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o cestama i Zakona o obveznim odnosima kad je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje utvrdio da su ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 50. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

8. Sporna odredba čl. 50. ZC-a koju je sud primijenio odlučujući o pravnoj osnovi tuženikove odgovornosti za štetu glasi:

(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na divljač došlo na predjelu brze ceste B-8 izvan naselja Lupoglav kojom upravlja tuženik. Mjesto naleta nalazi se u području na kojem se nalazi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ s dopunskom pločom „5km“, ali nije postavljena zaštitna ograda.

Brza cesta je prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 4. ZOSPC-a definirana kao javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Sud navodi i odredbu čl. 139. st. 1. ZOSPC-a koja propisuje da se brzom cestom ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h. Prvostupanjski sud citirajući odredbe čl. 2., čl. 93. i čl. 94. Pravilnika koje odredbe propisuju da prometnu opremu ceste, između ostalog, čini zaštitna žičana ograda koja je namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te se postavljaju i uz brze ceste zaključuje da je pravna osoba koja upravlja brzom cestom dužna opremiti brzu cestu po cijeloj dužini odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom upravo radi zaštite prometa na brzim cestama od divljači i drugih životinja. Takva je primjena odredbi materijalnog prava u konkretnoj situaciji nepravilna. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da pravna osoba koja upravlja brzom cestom mora postaviti zaštitnu žičanu ogradu u cijeloj dužini brze ceste. Odredbom čl. 2. st. 1. t. 4. ZC-a propisano je da je brza cesta javna cesta namijenjena za promet isključivo motornih vozila, s jednom ili dvije razdvojene kolničke trake, koja ima sva raskrižja u dvije ili više razina s poprečnim cestama i drugim prometnicama (željezničkim ili tramvajskim prugama), u pravilu nema zaustavnih traka i koja je kao takva označena propisanim prometnim znakom. Iznimno, kada se radi o faznoj gradnji, može imati raskrižja u razini prema propisu iz čl. 6. st. 4. ovog Zakona, a iz točke 3. navedene zakonske odredbe vidljivo je da je autocesta javna cesta koja uz ostalo mora imati zaštitnu ogradu. Prometnu opremu ceste između ostalih čine i zaštitne žičane ograde koje su namijenjene zaštiti na cesti od divljači i drugih životinja. Prometna oprema se prema odredbi čl. 61. st. 1. ZC-a na javnoj cesti postavljaju na temelju prometnog elaborata. Za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cesta, a nemaju prometni elaborat mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. Osnovano žalitelji ukazuju na navedene zakonske odredbe kojima je propisan način upravljanja javnom cestom i postavljanja opreme na javnoj cesti. Dakle, shvaćanje prvostupanjskog suda da brza cesta mora po cijeloj dužini imati zaštitnu ogradu utemeljeno je na nepravilnoj primjeni materijalnog prava.

9. Odredba čl. 50. ZC-a propisuje pretpostavljenu krivnju pravne osobe koja upravlja javnom cestom uz pretpostavku da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije javnu cestu označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Kako na cesti gdje je došlo do nastanka štete postoji prometna signalizacija, a tužitelj nije dokazao da bi lovoovlaštenik zatražio postavljanje zaštitne žičane ograde, tuženik je dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu krivnju za nastalu štetu. Zbog toga je valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu.

10. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), odlučeno je troškovima cijelog postupka u granicama zahtjeva za naknadu troškova tuženika i umješača. Tuženikovi troškovi potrebni za vođenje parnice odnose se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 8/1 OT), ročište 7. studenog 2019. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 16. studenog 2021. u iznos od 1.00,00 kn (Tbr. 9/1 OT), podnesak 4. siječnja 2022. u iznosu od 375,00 kn (Tbr 8/3 OT), ročište 28. siječnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 8. travnja 2022. u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 12. svibnja 2022. u iznos od 1.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 12. svibnja 2022. u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 22. studenog 2022. u iznos od 1.500, 00 kn (Tbr. 9//1 OT), žalba 23. siječnja 2023. u iznosu od 1.875,00 kn (Tbr. 10/1 OT) ili ukupno 11.250,00 kn uvećano za PDV uz iznosu od 2.812,50 kn ili sveukupno 14.062,50 kn ili 1.860,41 EUR. Kako je tuženik podnio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 3.134,77 EUR valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.274,36 EUR.

10.1. Troškovi umješača potrebni za vođenje parnice prema određenom zahtjevu odnose se na ročište 8. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 22. studenog 2022. u iznos od 1.000, 00 kn (Tbr. 9//1 OT), sastave dva podneska od 18. svibnja 2022. i 7. studenog 2022. svaki po 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), PDV na navedene troškove u iznosu od 1.000,00 kn ili ukupno 5.000,00 kn odnosno 663,61 EUR, trošak sastava žalbe u iznosu od 248,86 EUR, PDV u iznosu od 62,21 EUR, pristojba na žalbu u iznosu od 75,67 EUR ili sveukupno 1.050,35 EUR.

11. Sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2023.

Sudac

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3085c-0fb42

Kontrolni broj: 0503e-e7c3f-225d9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.