REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-1043/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice K. P., iz R., koju zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. M. i B. M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, 31. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/22-01/06079743831, URBROJ: 341-99-05/3-22-5530 od 23. ožujka 2023., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA:

UP/I140-03/22-01/06079743831, URBROJ: 341-14-05/3-22-18940 od 9. kolovoza 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-03/22-01/06079743831, URBROJ: 34114-05/3-22-18940 od 9. kolovoza 2022., tužiteljici je, u svojstvu izvanbračnog druga umrlog korisnika mirovine N. C., od 1. listopada 2015. određena obiteljska mirovina u svoti od 3.500,00 kuna mjesečno. Ujedno je utvrđeno da dio mirovine prema posebnom propisu iznosi 2.854,64 kuna mjesečno, dok dio mirovine na temelju staža osiguranja iznosi 645,36 kuna mjesečno. Utvrđeno je i da svota mirovine od 1. siječnja 2017. iznosi 3.559,54 kuna mjesečno, uz ostale prateće odluke.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-03/22-01/06079743831, URBROJ: 341-99-05/3-22-5530 od 23. ožujka 2023., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, između ostalog, sljedeće:

„Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je pok. N. C., rođ. …bio korisnik prava na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti zbog uzroka 100% nastalog kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH kojemu je to pravo, počevši od 1 siječnja 2005. prevedeno rješenjem (…) na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

Navedenim rješenjem od 23. travnja 2007. određena je invalidska mirovina pok. N. C. od 1. siječnja 2005. od osobnih bodova koji su iznosili 82,5369. Korisnik mirovine, nakon čije smrti je podnesen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, umro je dana 29. listopada 2007.

Svota obiteljske mirovine iza umrlog korisnika određuje se tako da se svota mirovine odnosno osobni bodovi korisnika u trenutku smrti (82,5369) pomnože s mirovinskim faktorom (0,7) i aktualnom vrijednosti mirovine koja na dan priznanja prava 1. listopada 2015. iznosi 61 10 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, Narodne novine broj 94/05 ) i iznosi 3530,10 kn mjesečno

Svota obiteljske mirovine žaliteljice izračunata prema 79. stavku 1. ZOMO-a smanjuje se za 10% prema Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 71/2010 i 130/2011 skraćeno: Zakon o smanjenju mirovina) i iznosi 3177,09 kn mjesečno.

Budući da je tako smanjena svota mirovine izračunata prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a i članku 16. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/2004 … i 92/2014, skraćeno: ZOPHBDR) niža od 3500,00 kn, isplaćivat će se mirovina u svoti od 3500,00 kn mjesečno prema Zakonu o smanjenju mirovina.

Osobni bodovi mirovine izračunati su na način da se iznos mirovine od 3500,00 kn podijeli sa mirovinskim faktorom 0,7 i aktualnom vrijednošću mirovine od 61,10 kn i iznose 81,8331.

Navodi se kako je člankom 2. stavkom 1. Zakona o smanjenju mirovina propisano da se smanjuju mirovine hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koje se ostvaruju i određuju prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o smanjenju mirovina propisano je da smanjenje mirovina i mirovinskih primanja iz članka 2. ovoga Zakona iznosi 10%, a primjenjuje se na svotu mirovine odnosno dodatak mirovini koja pripada korisniku mirovine.

S obzirom da je pok. N. C. bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata te da je obiteljska mirovina određena prema odredbama ZOPHBDR-a i da je ista iznosila više od 3500,00 kn mirovina je pravilno smanjena za 10% temeljem citiranih odredbi Zakona o smanjenju mirovina, međutim kako je nakon smanjenja mirovina iznosila manje od 3500,00 kn mjesečno (3177,09 kn mjesečno) pravilno je određena mirovina u svoti od 3500,00 kn mjesečno.

Nadalje, prema odredbi članka 80. stavka 1. ZOMO-a, za mirovine koje se ostvaruju prema posebnom propisu pod povoljnijim uvjetima ili se određuju na povoljniji način od načina određivanja mirovina prema ZOMO-u, a u cijelosti ili dijelu određuju se na temelju staža osiguranja iz članka 25. ZOMO-a, utvrđuje se dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu i dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja iz članka 25. ZOMO-a, u kojem je izričito navedeno da se u staž osiguranja računa razdoblje koje je osiguranik proveo nakon navršene 15. godine života u obveznom mirovinskom osiguranju i produženom osiguranju.

Odredbom članka 80. stavka 6. ZOMO-a propisano je da se za izračun dijelova mirovine prema članku 80. ZOMO-a pod stažem osiguranja iz članka 25. ZOMO-a smatra uz efektivno razdoblje provedeno po osnovi rada u obveznom mirovinskom osiguranju i vrijeme staža osiguranja koje se osiguraniku koji je radio na osobito teškim i za zdravlje štetnim radnim mjestima ili zanimanjima računalo s povećanim trajanjem prema propisima koji su bili ili su na snazi u razdoblju u kojem je staž osiguranja ostvaren

Prema podacima iz spisa predmeta te podacima evidentiranim u bazama podataka Zavoda, pobijanim rješenjem pravilno je utvrđeno da ukupni mirovinski staž žalitelja iznosi 40 godina, 00 mjeseci i 00 dana, a staž osiguranja iz članka 25. ZOMOa iznosi 18 godina, 5 mjeseci i 8 dana.

Dio mirovine ostvaren za staž osiguranja iz članka 25. ZOMO-a izračunava se tako da se cijela mirovina (3500,00) podijeli s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (40,0000) i tako dobivena vrijednost mirovine po godini mirovinskog staža pomnoži s faktorom preračuna iz članka 80. stavka 4. točke 1.b ZOMO-a, koji iznosi 0,40, te s ukupnim stažem osiguranja iz članka 25. ZOMO-a iskazanim u obliku decimalnog broja (18,4389) i na dan 1. listopada 2015. iznosi 645,36 kn.

Dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu iz mirovinskog osiguranja utvrđen je prema članku 80. stavku 2. ZOMO-a na način da je svota mirovine određena prema ukupnom mirovinskom stažu u svoti Od 3500,00 kn umanjena za dio mirovine za staž osiguranja iz članka 25. ZOMO-a u svoti Od 645,36 kn te na dan 1. listopada 2015. iznosi 2854,64 kn.

Ukupna svota mirovine žalitelja iznosi 3500,00 kn, a čini je dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu iz mirovinskog osiguranja i dio mirovine za staž osiguranja iz članka 25. ZOMO-a, kako je pravilno utvrdilo tijelo prvog stupnja. Prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 120/2016), dio mirovine koji pripada prema posebnom propisu usklađuje se od 1. siječnja 2017. prema članku 88. ZOMO-a i Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine važećoj na dan 31. prosinca 2016. (Narodne novine, broj 79/16) od 61,59 kn i od 1. siječnja iznosi 2886,04 kn mjesečno. Zbroj dijela mirovine za staž osiguranja u svoti od 650,54 kn mjesečno i dijela mirovine prema posebnom propisu u svoti od 2886,04 kn mjesečno daje jedinstvenu svotu mirovine od 1. siječnja 2017. u svoti od 3559,53 kn mjesečno. U skladu s navedenim, ovo drugostupanjsko tijelo smatra da su u prvostupanjskom postupku svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine pravilno utvrđeni, kao i razdavanje i spajanje dijela obiteljske mirovine prema stažu osiguranja i posebnom propisu kako je gore navedeno, te je prema tome i svota obiteljske mirovine žaliteljice određena u pravilnom iznosu (…).“

3. Osporavana rješenja donesena su u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 3 Us I-210/2020-5 od 2. travnja 2020. (potvrđene presudom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-2187/20-5 od 22. veljače 2022.). Te su presude donesene slijedom odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 2287/2017 od 14. studenoga 2018. godine. Historijat dosadašnjih pravnih odnosa između ovdje tužiteljice i tuženika strankama je poznat.

4. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke pozivom na pogrešnu primjenu materijalnog prava te predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.243,76 eura (PDV uključen). Ključni dijelovi tužbe (uz izostavljanje posebnog označavanja teksta) glase:

„Rješenjem drugostupanjskoga tijela navodi se kako se umanjenje od 10% izvodi i opravdava Zakonom o smanjenju mirovina, koji je tuženik u tekstu obrazloženja označio sa ''Narodne novine, broj 71/2010 i 130/2011''.

Nadalje, spomenutom Zakonu o smanjenju mirovina iz nekoga razloga nije su nadodan i uglavak NN 157/13. Naime, riječ je o Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014. godine. Napose, izmjenama Zakona o smanjenju mirovina nadodani su članci i prošireno je materijalno polje primjene na određene korisnike mirovina. Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o smanjenju mirovina, nadodanim člankom 3.a, stavkom 1. propisano je kako smanjenje mirovine i mirovinskih primanja, odnosno dodatka mirovini iznosi 10% i primjenjuje se od 1. siječnja 2014. na pripadajuću svotu mirovine, odnosno dodatka mirovini koja je određena, odnosno ostvarena prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju.

Dok je stavkom 2. istoga članka propisano kako svota mirovine, odnosno dodatka mirovini smanjena na temelju stavka 1. ne može iznositi manje od 5.000,00 kuna mjesečno.

Nadalje, obiteljska mirovina tužiteljice ostvarena je sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21), što je u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, specijalni propis. Drugim riječima Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji posebni je propis prema kojem se mirovina određuje, odnosno ostvaruje pod povoljnijim uvjetima.

Ustavni je sud odlukom, broj: U-I/381/2014 od 12. lipnja 2014. godine, jasno istaknuo kako se Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o smanjenju mirovina obuhvaćaju i mirovine ostvarene prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju te kojima je na povoljniji način uređeno određivanje tj. ostvarivanje prava iz tog osiguranja. Nadalje, ističu kako se radi o mirovinama koje se ostvaruju pod povoljnijim uvjetima, odnosno prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju i to se odnosi na mirovine hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Dalje je u Odluci obrazloženo kako se invalidska i obiteljska mirovina branitelja određuju pod povoljnijim uvjetima posebnim propisom i to Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21). Razvidno je, u skladu sa obrazloženjem Ustavnog suda, kako je Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u pogledu određivanja mirovina lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), odnosno kako je riječ o posebnom propisu.

Dakle, slijedom iznesenoga ostvarena obiteljska mirovina tužiteljice nesporno bi se klasificirala, kako stoji u članku 3.a Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o smanjenju mirovina, kao ostvarena prema posebnim propisima, te stoga spada u materijalno polje primjene članka 3.a.

Za takvu vrstu mirovine propisano smanjenje od 10%, no također stavkom 2. članka 3.a je propisano kako ista ne može iznositi manje od 5.000,00kn. Dakle, sukladno propisanoj minimalnoj vrijednosti mirovine koja se temeljem članka 3.a Zakona o smanjenju mirovina umanjuje za 10% , obiteljska mirovina tužiteljice svojom vrijednošću nije podobna za smanjivanje. Vrijednost neumanjene obiteljske mirovine iza umrlog korisnika, temeljem Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-03/22-01/06079743831 od 23. ožujka 2023. godine, koje se prilaže, iznosi 3.530,10 kn mjesečno.

Također, člankom 4.a Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o smanjenju mirovina propisano je kako smanjenju mirovina prema članku 3.a ovoga ne podliježu mirovine u mjesečnoj svoti do 5.000,00 kuna.

Nadalje, Ustavni je sud u svojoj odluci broj U-I-2510/01 od 6. prosinca 2006. zauzeo pravno stajalište temeljem kojega se u upravnom postupku, upravna stvar rješava neposrednom primjenom zakona, drugog propisa ili općeg akta koji je važio u vrijeme pokretanja upravnog postupka.

Upravni je postupak za navedeno određivanje visine svote obiteljske mirovine pokrenut, posljedično nakon donošenja Ustavne odluke kojom je tužiteljici dodijeljeno pravo na ostvarenje obiteljske mirovine. Stoga, slijedom iznesenoga smatramo kako je neophodno primijeniti na sporni postupak važeći propis Zakon o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (NN 71/10, 130/11, 157/13, 47/23) sa svim njegovim dopunama i izmjenama.“

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Glavni naglasci odgovora na tužbu glase:

„Ističemo da je odredbom članka 3. Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 71/10, 130/11, 157/13, skraćeno: Zakon o smanjenju), koji je u primjeni od 1. srpnja 2010., propisano da smanjenje mirovina i mirovinskih primanja iz članka 2. ovoga Zakona iznosi 10%, a primjenjuje se na svotu mirovine koja pripada korisniku mirovine prema zakonu, prije odbitka dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje, poreza, prireza i drugih obustava. Stavkom 2. istog članka propisano je da svota mirovine i mirovinskog primanja, smanjena na temelju ovoga Zakona, ne može iznositi manje od 3.500,00 kuna mjesečno.

Nadalje, odredbom članka 3.a Zakona o smanjenju, koji članak je bio u primjeni od 1. siječnja 2014., propisano je da smanjenje mirovine i mirovinskih primanja, odnosno dodatka mirovini iznosi 10% i primjenjuje se od 1. siječnja 2014. na pripadajuću svotu mirovine, odnosno dodatka mirovini koja je određena, odnosno ostvarena prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju iz članaka 2. i 2.a ovoga Zakona, te na smanjenu mirovinu prema Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 71/10 i 130/11) prije odbitka dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje, poreza, prireza i drugih obustava. Stavkom 2. istog članka propisano je da svota mirovine, odnosno dodatka mirovini smanjena na temelju stavka 1. ovoga članka ne može iznositi manje od 5.000,00 kuna mjesečno. Odlukom o prestanku smanjenja mirovina, odnosno dodatka mirovini prema članku 3.a Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 88/17) propisano je da smanjenje mirovina i mirovinskih primanja, odnosno dodatka mirovini prema članku 3.a Zakona o smanjenju na pripadajuću svotu mirovine, odnosno dodatka mirovini koja je određena, odnosno ostvarena prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju iz članaka 2. i 2.a Zakona o smanjenju, prestaje se primjenjivati počevši s isplatom mirovina za mjesec rujan 2017. koje će biti isplaćene u mjesecu listopadu 2017. godine. Ističemo da je žaliteljici rješenjem Područne službe u Rijeci od 9. kolovoza 2022. svota mirovine samo jednom smanjena za 10%, i to u skladu sa člankom 3. Zakona o smanjenju, koji je i dalje na snazi, a nije smanjena u skladu sa člankom 3.a Zakona o smanjenju budući da nije iznosila više od 5.000,00 kn mjesečno.“

6. U izjašnjenju na odgovor na tužbu tužiteljica iznosi, u bitnome, sljedeće (uz izostavljanje posebnog označavanja teksta):

„Prvenstveno, valja istaknuti kako je tuženik ponudio paušalan odgovor na tužbu, u kojem nije u dostatnoj mjeri argumentirao tvrdnju da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, odnosno u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja.

Da je tome tako razvidno proizlazi iz samog sadržaja inog odgovora, koji se – izuzev ponavljanja zakonodavnog okvira izloženog u tužiteljičinoj tužbi - sastoji doslovno od 1 rečenice:

cit. : " Ističemo da je žaliteljici rješenjem Područne službe u Rijeci od 9.kolovoza 2022.godine svota mirovine samo jednom smanjena za 10% i to u skladu sa čl. 3. Zakona o smanjenju, koji je i dalje na snazi, a nije smanjena u skladu s čl.3.a) Zakona o smanjenju budući da nije iznosila više od 5000 kn mjesečno." Gornjim navodom nije odgovoreno na krucijalna pitanja koja izviru iz ovog konkretnog slučaja:

-u kojem trenutku (i posljedično, prema kojem propisu) je tužiteljica ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu, cijeneći okolnost dugotrajnosti (ranije) pokrenutog upravnog postupka – ili drugim riječima- je li u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog tijela u ovdje pobijanom rješenju ;

-obzirom na činjenicu da je obiteljska mirovina tužiteljice ostvarena sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji, koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, zbog čega ista ne spada pod materijalno polje primjene čl. 3. a) Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o smanjenju mirovina (" NN" br. 157/2013), kada zakonodavac nije unutar zakonskog teksta istaknuo da se ( sveopća) primjena predmetna norma odnosi samo na mirovine u visini od 5000 kn pa naviše (...)?!

Ergo, tuženik kontradiktorno tvrdi da je " svota mirovine samo jednom smanjena za 10 % i to u skladu s čl.3. Zakona o smanjenju (...)" istovremeno zanemarujući propis koji je stupio na snagu, odnosno koji se imao primijeniti na konkretan slučaj, a prema kojem se mirovine manje od 5000 kuna uopće NE PODLIJEŽU SMANJENJU.

Ideo, drugostupanjsko tijelo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, izdalo je dana 23. ožujka 2023. godine, rješenje, klasa: UP/II 140- 03/2201/06079743831, kojim se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje iznos obiteljske mirovine od 3.500,00 kn koji je utvrđen primjenom zakonskih propisa danim Zakonom o mirovinskom osiguranju, te nakon 10% umanjenja mirovine na temelju Zakona o smanjenju mirovina.

Time tuženik potvrđuje da je protivno važećoj zakonskoj normi izvršio – SAMO JEDNOM - smanjenje za 10%, zbog koje činjenice ovdje pobijana rješenja ne mogu opstati, a što je tužiteljica pobliže izložila u razlozima svoje upravne tužbe, a posebno u paragrafu u kojem se pozivala na ustavnu odluku broj U-I-2510/01 od 6.12.2006.godine, kojom je zauzeto pravno stajalište temeljem kojega se u upravnom postupku upravna stvar rješava neposrednom primjenom zakona, drugog propisa ili općeg akta koji je važio u vrijeme pokretanja upravnog postupka. Upravni je postupak za navedeno određivanje visine svote obiteljske mirovine pokrenut, posljedično nakon donošenja Ustavne odluke kojom je tužiteljici dodijeljeno pravo na ostvarenje obiteljske mirovine.

Stoga, slijedom iznesenoga smatramo kako je neophodno primijeniti na sporni postupak važeći propis Zakon o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (NN 71/10, 130/11, 157/13, 47/23) sa svim njegovim dopunama i izmjenama.“

7. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) i drugih mjerodavnih propisa. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

9. Kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu (čl. 40. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP).

10. Poništavanjem rješenja poništavaju se sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo (čl. 115. st. 5. ZUP-a). Riječ je, dakle, o poništavanju posljedica, a ne o poništavanju radnji koje su prethodile donošenju rješenja.

11. Tužiteljica pogrešno smatra da je konkretni upravni postupak pokrenut nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2018. godine. Tom su odlukom, naime, ukinute prijašnje upravnosudske presude obaju stupnjeva i rješenja (upravni akti) tuženika obaju stupnjeva, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

12. Konkretni je upravni postupak pokrenut zahtjevom stranke (ovdje tužiteljice) od 18. rujna 2015. i u vrijeme ustavnosudske odluke nije bio dovršen. Kada rješenja u upravnom postupku budu poništena u upravnome sporu ili ukinuta povodom ustavne tužbe, upravni postupak vraća se u stadij koji je neposredno prethodio poništenju rješenja. I dalje je riječ o istom upravnom postupku, te je taj postupak potrebno dovršiti, donošenjem meritornog rješenja, ili donošenjem rješenja o obustavi postupka, ili donošenjem rješenja o odbacivanju zahtjeva. Izričaj „ponovni postupak“ ne razumijeva pokretanje novog upravnog postupka, već nastavak nedovršenog postupka. Posrijedi je ustaljena i neupitna pravna interpretacija.

13. Pod pretpostavkom pokretanja konkretnog postupka 18. rujna 2015. (što je Sud utvrdio u t. 12. ovog obrazloženja), te imajući u vidu da je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici obiteljska mirovina određena od 1. listopada 2015., s kojim danom joj je prethodno i priznato pravo na obiteljsku mirovinu (točkom II. ovosudne pravomoćne reformacijske presude od 2. travnja 2020.) Sud ne nalazi da je pogrešna pravna argumentacija tuženika o primjeni mjerodavnih propisa (prema stanju stvari u vrijeme priznavanja prava), uključujući one o smanjenju mirovina. U tom je pogledu u odnosu na tužiteljicu postupljeno jednako kao u odnosu na ostale stranke u predmetima mirovinskog osiguranja u usporedivoj situaciji. Također, na taj je način o pravu tužiteljice odlučeno jednako kao da je povodom njezina zahtjeva odmah doneseno favorabilno rješenje.

14. Navedena je tuženikova argumentacija tužiteljici poznata. Sagledana u cjelini obrazloženjâ prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, tuženikova elaboracija udovoljava standardima dostatnosti i relevantnosti obrazlaganja.

15. Pod pretpostavkom da je pravilna tuženikova pravna argumentacija u ovome sporu, uključujući pravno tumačenje mjerodavnih odredaba (što je Sud utvrdio točkom 13. ovog obrazloženja), tužiteljica ne dokazuje da je sam izračun svote mirovine nepravilan.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 31. kolovoza 2023.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.