Poslovni broj Gž R-66/2023-2



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnica, Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M. Č. M. dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16993/2021 od 29. prosinca 2022., dana 7. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16993/2021 od 29. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 241,59 € / 1.820,27 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, dok je točkom II izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 700,94 € / 5.281,25 kn[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev a tužiteljici naloži da tuženiku nadoknadi troškove postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.

6. Ovaj sud je, ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati, te nema proturječnosti niti nedostataka.

7. Protivno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo je pravilno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate i to na ime dodatka za otežane uvjete rada te za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana kao i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za razdoblje od mjeseca prosinca 2013. do mjeseca prosinca 2015.

9. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice, da joj je rad bio organiziran tako da je učestalo radila prekovremeno te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, te da je u svezi s time pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor.

10. Prvostupanjski sud je provedenim financijskim vještačenjem utvrdio da razlika neisplaćenog dijela plaće u relevantnom razdoblju na ime dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iznosi 278,42 € / 2.097,74 kn[1] a pripadajuća naknada za godišnji odmor da iznosi 76,93 € / 579,63 kn[1] , pa je nepobijanim točkama I/ i III/ izreke prije donesene presude u ovome sporu poslovni broj Pr-3393/2018 od 15. listopada 2019. pravomoćno dosudio tužiteljici kao osnovan tužbeni zahtjev u tim visinama, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom odredbi članka 36. stavak 1., 47. stavak 1., članka 51. i članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. - dalje KU) te odredbi članka 60. i članka 80. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09) odnosno članka 81. i članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), uvažavajući u tom dijelu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

11. Predmetnom pobijanom presudom prvostupanjski je sud sukladno uputi ovoga suda iz ranije ukidne odluke, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u pogledu prekovremenih sati odrađenih na dane blagdana i praznika koji padaju u tjednu, za razdoblje do 21. prosinca 2015. raspravio primjenom Zaključka broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Zaključak broj 148), a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje Zaključak broj 153.), s kojeg osnova je dosudio tužiteljici daljnji iznos od 241,59 € / 1.820,27 kn[1] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155 ZPP-a.

12. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 odnosno 49. stavak 10. KU/18 kojom je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

13. Protivno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pravilnim tumačenjem obračuna prekovremenih sati odrađenih na dane blagdana koji padaju u tjednu te s tim u svezi obračun mjesečnog fonda radnih sati iz članka 51. stavak 10. KU/13 i članka 49. stavak 10. KU/18, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u pogledu prekovremenih sati odrađenih na dane blagdana i praznika koji padaju u tjednu, za razdoblje do 21. prosinca 2015. raspravio primjenom Zaključka broj 148 a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153.

14. Takvo je stajalište sukladno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev-872/21 od 31. kolovoza 2021.

14.1. Naime, prema odredbi članka 19. stavak 6. KU/13, tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora kojim je sud vezan a prema stajalištu VSRH, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora.

14.2. Kako je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage, pravilno je prvostupanjski sud osnovanost dijela tužbenog zahtjeva i visinu tražbine provedenim financijskim vještačenjem utvrdio primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153.

15. Odluka o troškovima postupka rezultat je pravilne primjene članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa ).

15.1. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja priznao tužiteljici, između ostalog, troškove punomoćnika za sastav podneska kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu budući da se radi o obrazloženom podnesku koji ulazi u kategoriju podnesaka predviđenih Tbr. 8. točka 1. Tarife koji je bio potreban za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

15.2. Osim toga, tužiteljica ima pravo i na trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude budući da se uz tu radnju vezuju određene pravne posljedice, pa se tako stranci na tom ročištu uručuje ovjereni prijepis presude (članak 335. stavak 8. ZPP-a). Ukoliko stranka koja je uredno pozvana za to ročište ne pristupi, smatra se da joj je dostava presude obavljena tog dana (stavak 9.), što znači da joj od presumiranog uručenja teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka. Stoga je opravdano zaključiti da se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice te posljedično tome da su troškovi koji su s tim u svezi nastali bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, što je konačno priznato i Tarifom (Tbr. 9. točka 3. Tarife).

16. Radi svega izloženog, žalbu tuženika je kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 7. kolovoza 2023.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak