REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 Us I-502/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice M. A.-S. iz Z., H. 31, koju zastupa opunomoćenica J. T., odvjetnica u Z., T. c. 11/II, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. J. P., 2. I. P. i M. P., svi iz Z., H. 29, radi izdavanja lokacijske dozvole, 1. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-350-05/21-02/44, URBROJ: 531-07-01-03/06-21-3 od 30. studenog 2021. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-350-05/20-001/222, URBROJ: 251-13-21-1/022-21-10 od 3. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Lokacijskom dozvolom Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-350- 05/20-001/222, URBROJ: 251-13-21-1/022-21-10 od 3. ožujka 2021., izdanom povodom zahtjeva ovdje zainteresiranih osoba, određena je rekonstrukcija- dogradnja i nadogradnja građevine, stambene namjene, na k.č.br. … k.o. P., Z., Ulica V. H. 29, u skladu s lokacijskim i drugim uvjetima određenim tim rješenjem i priloženom projektnom dokumentacijom: idejni projekt oznake IP-01/20 iz srpnja 2020. godine, koji je izradio ovlašteni arhitekt I. Č. dipl. ing. arh. (A 2796), Ured ovlaštenog arhitekta, Z., L. 32a, a koji je prilog i sastavni dio iste.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/21-02/44, URBROJ: 531-07-01-03/06-21-3 od 30. studenog 2021. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu sudu radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika kao i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela. U tužbi u cijelosti ponavlja navode iz žalbe ističući kako smatra da je u istoj obrazložila i dokazala povredu svojih vlasničkih prava. Naime, tužiteljica smatra postupak nezakonito provedenim iz razloga jer je neslužbeno tek nekoliko dana prije 17. studenog 2020., koji datum je određen kao dan uvida u spis predmeta, doznala da ima mogućnost izvršiti uvid u spis radi davanja izjašnjenja pa je opunomoćila odvjetnicu da angažira sudskog vještaka koji će izvršiti uvid u spis predmeta te dostaviti nalaz i mišljenje koliko stan tužiteljice u stambenoj zgradi H. 31 gubi na tržišnoj vrijednosti zbog izvođenja radova po investitorima. Odvjetnica tužiteljice J. T. se i usmeno 17. studenog 2020. obratila nadležnom referentu te ga izvijestila da zbog kratkoće vremena nije mogla angažirati sudskog vještaka za procjenu smanjenja tržišne vrijednosti stana tužiteljice što nadređeni referent nije htio komentirati niti joj dati mogućnost da to učini naknadno. Iz lokacijske dozvole proizlazi da investitori žele nadograditi kat pa je u tom slučaju potrebno preispitati koliko treba biti razmak između susjednih zgrada. Prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje kao pravno pravilo zračni prostor mora biti više od 15 m između dvije susjedne zgrade u nizu tako da bi jedna zgrada bila viša od druge za jedan kat. U slučaju da je manje od 15 m obje zgrade moraju biti iste visine i zadnji kat mora biti nagnut 45˚ radi upada svjetlosti (kosi tavanski stanovi). U konkretnom slučaju nedvojbeno proizlazi da je razmak premali tako da je sasvim sigurno da će zgrada u kojoj se nalazi stan tužiteljice, a posebno njen stan biti trajno zaklonjen od sunca. Kako bi se otklonile sve štetne posljedice, a to nije na štetu investitora, potrebno je omogućiti tužiteljici angažiranje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo kojemu je potrebno oko dva mjeseca vremena da izvrši očevid te napravi procjenu iznosa za koji bi bila umanjena tržišna vrijednost stana tužiteljice u slučaju da investitori izvedu radove navedene u lokacijskoj dozvoli, a da istovremeno sudski vještak ispita i eventualne druge štetne posljedice.

4. Slijedom navedenog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donošenje presude kojom će poništi osporenu lokacijsku dozvolu. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na tužbu.

7. Budući tuženik niti zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevali održavanje rasprave, a tužiteljica je već u tužbi predložila donošenje odluke na temelju stanja spisa, to je sud na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom čl. 146. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, dalje: ZPU) propisano je da se lokacijska dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da: 1. je uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole priložena propisana dokumentacija, 2. je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja, 3. da su utvrđeni svi posebni uvjeti i uvjeti priključenja, 4. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je tim Zakonom propisana obveza njegova donošenja, 5. je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171. ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji.

11. Odredbom čl. 122. st. 1. i 4. ZPU-a propisano je da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s tim Zakonom, prostornim planom i drugim propisima donesenim na temelju tog Zakona i posebnim propisima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije. Akt za provedbu prostornog plana izdaje se u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži.

12. Prostorni plan kojeg ima u vidu navedena odredba čl. 122. st. 1. i 4. ZPU-a je u konkretnom slučaju Generalni urbanistički plan grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba broj 12/16 – pročišćeni tekst).

13. Uvidom u osporavano rješenja tuženika i navedenu lokacijsku dozvolu utvrđeno je da su upravna tijela temeljila svoje odluke na činjenici da je predmetni zahvat sukladan citiranom prostornom planu i da stoga protivljenje tužiteljice ne sprečava izdavanje navedene lokacijske dozvole, a sve kako to obrazlaže tuženik i prvostupanjsko upravno tijelo u pobijanim rješenjima te se stoga tužiteljica upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

14. Cijeneći citirane zakonske odredbe kao i činjenice koje slijede iz osporavanog rješenja tuženika i navedene lokacijske dozvole te dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka sud utvrđuje da su upravna tijela pravilo utvrdila da prigovori tužiteljice nisu osnovani.

15. Naime, tužiteljica i sama priznaje da je u postupku sukladno odredbi čl. 141. st. 3. i čl. 142. st. 2. ZPU-a pozvana na uvid u spis, pri tome ne navodeći da je zatražila produljenje roka na način kako to propisuje odredba čl. 145. st. 1. ZPU-a.

16. Nastavno, tužiteljici je za ukazati kako je za izdavanje lokacijske dozvole odlučan sadržaj prostorno-planske dokumentacije pa se tužiteljica ne može s uspjehom protiviti predmetnom rješenju ni u slučaju da se time utječe na određen način na korištenje njezine nekretnine npr. glede smanjenja vidika, vrijednosti nekretnine ili sl., jer je tužiteljica kao susjeda dužna trpjeti izgradnju u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika, kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela potvrđeno istim, ocjenjena su zakonitima te je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

18. Odluka suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je dužna snositi svoje troškove ovog spora.

U Rijeci 31. kolovoza 2023.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.