Poslovni broj: 6 Us I - 2642/2023-16
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja Z.Lj. iz
Bosne i Hercegovine, M., zastupan po opunomoćeniku T. Lj., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih
branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, zastupanog po
generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu,
Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa RVI, bez održavanja glavne rasprave,
dana 5. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II- 562-02/13-0015/1196, Urbroj: 522-04/2-13-2 od 7. listopada 2013.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/13-0015/1196, Urbroj:
522-04/2-13-2 od 7. listopada 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih
obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, Klasa: UP/I-
562-02/99-01/986, Urbroj: 519-110-99-2 od 10. rujna 1999.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom
prigovara kako je pobijano rješenje donijeto bez valjanog pravnog temelja i
retroaktivno, primjenjujući neadekvatnu odredbu Zakona. Poziva se na odredbu
članka 42 ZID ZOPHBDR-a te navodi kako se ista odnosi na postupke koji su u
tijeku, a ne na one koji su pravomoćno okončani, iz čega se zaključuje da tuženik nije
imao nikakvu zakonsku mogućnost poništiti rješenje iz 1999. Poziva se na odluke
Upravnog suda RH, Europskog suda pravde i Ustavnog suda RH. Ističe kako je
prema stanju spisa svoje pravo ostvario na temelju pozitivnih propisa iz 1999. te
smatra da bilo kakva naknadna izmjena materijalnog propisa ne može biti razlog za
oglašavanje ništavim, poništenje ili ukidanje rješenja kojima je tužitelj ostvario
određena prava, jer to dovodi do pravne nesigurnosti i direktno utječe na stečena
Poslovni broj: 6 Us I - 2642/2023-16
prava. Tvrdi kako dokazi koji prileže spisu su isti oni dokazi na temelju kojih je
tuženo tijelo prije 14 godina priznalo status HRVI-a tužitelju, dok očitovanje i
dopisivanje MORH-a nisu i ne mogu biti dokazna sredstva sukladno čl. 60 i 159.
ZUP-a, glede ostvarivanja statusa HRVI-a temeljem ZOPHBDR-a. Tvrdi kako
postojanje rješenja o statusu HRVI tužitelja pretpostavlja i priznati status hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata, stoga eventualni propust u vođenju evidencije
nadležnog tijela ne može ići na štetu stranke, ovdje tužitelja. Tvrdi kako tuženo tijelo
u pobijanom rješenju nije osporilo prijavu stradavanja, koja je jedan od dokaza za
ostvarivanje statusa HRVI. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja
tuženika i da na snazi ostane rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada
Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar, Klasa: UP/I-562-02/99-
01/986, Urbroj: 519-110-99-2 od 10. rujna 1999.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u ostaje kod navoda osporenog rješenja
koje u bitnom ponavlja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka
izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava te
uvažavajući stajalište Ustavnog suda RH u odluci broj: U-III-4620/2022 od 12.
listopada 2023., Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.,
dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka
55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjskim pravomoćnim
rješenjem tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom VI. grupe s 60% oštećenja
organizma, za stalno, s osnova ranjavanja dana 28. studenoga 1995. na „južnom
bojištu“, s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak počevši od 1. prosinca
1995. na dalje, na temelju nalaza i mišljenja Prvostupanjske liječničke komisije za
pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o zaštiti vojnih invalida i obitelji poginulih i
nestalih branitelja, broj: 02-18-05/97-57 od 6. ožujka 1997.
8. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj
dužnosti na temelju članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima
hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine"
broj: 140/12, dalje u tekstu ZIDZPHBDR/12) u vezi članka 128. stavka 1. točke 6.
Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21., dalje u
tekstu ZUP-a).
9. U smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a rješenje će se oglasiti
ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za
ništavost rješenja.
10. Odredbom članka 42. stavka 1. ZIDZOPHBDR/12 propisano je da je ništavo
rješenje o statusu ratnog vojnog invalida odnosno HRVI iz Domovinskog rata kao i
statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, te o pravu na osobnu i
obiteljsku invalidninu i druge novčane naknade po osnovi oštećenja organizma,
odnosno rečenih statusa, ako sadržava sljedeću nepravilnost: – osoba kojoj se
priznaje ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava temeljem rješenja iz ovoga
Poslovni broj: 6 Us I - 2642/2023-16
članka, nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2.
Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
(»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i
55/11.) odnosno nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno
članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova
njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96. i 23/01.). Stavkom 2. istog
članka propisano je da će o oglašavanju ništavim pojedinačnih rješenja iz stavka 1.
Ministarstvo donijeti rješenja u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog
Zakona.
11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja tuženik je utvrdio da
je tužitelj ostvario status ratnog vojnog invalida temeljem članka 72. Zakona o zaštiti
vojnih i civilnih invalida rata (NN broj 33/92), iako pripadnici postrojbi Hrvatskog vijeća
obrane nisu mogli ostvariti prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz
domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96), koji je u
to vrijeme bio na snazi, a s obzirom na to da je definicija pojma hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata prema navedenom zakonu, kao i prema svim kasnijim zakonima,
podrazumijevala, uz organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike
Hrvatske i pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske (Hrvatske vojske i
Ministarstva unutarnjih poslova) pri čemu se status hrvatskog branitelja dokazuje
potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova. Naime,
prema članu 2. toga Zakona HRVI iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj kojemu je
organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske ili kao zatočenih u neprijateljskom logoru.
12. Tuženik je utemeljio osporenu odluku na pisanom očitovanju Ministarstva
obrane Republike Hrvatske koje je pribavljeno u 2013. prije oglašavanja ništavim
rješenja i na Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema kojem tužitelj
nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Istaknuo je da je
tužitelj bio pripadnih Hrvatskog vijeća obrane, a da prijava o stradavanju nije izdana
sukladno službenoj evidenciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske i nije potpisana
od strane ovlaštene osobe, odnosno sadržaj navedene prijave ne odgovara
podacima sadržanim u službenoj evidenciji Ministarstva obrane.
13. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4620/2022 od 12.
listopada 2023. ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:
Usž-164/22-2 od 26. siječnja 2022. i presuda Upravnog suda u Splitu broj: UsI-
567/21-4 od 21. siječnja 2021., i predmet je vraćen na ponovni postupak ovom Sudu,
uz obrazloženje da je drugostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva povrijedio
pravo na pravično suđenje i zanemario da je u trenutku odlučivanja na snazi Zakon o
hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne
novine, br. 121/17, dalje ZoHBDR/17) koji drukčije uređuje status i prava pripadnika
Hrvatskog vijeća obrane te je propustio imati u vidu legitiman cilj odredbe članka 139.
ZoHBDR/17 u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih
očekivanja pojedinaca nastojalo dodatno zaštiti stečena prava pripadnika Hrvatskog
vijeća obrane koji su već ostvarili status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz
Domovinskog rata kao i pravo na osobnu invalidninu.
14. Odredbom članka 139. ZoHBDR/17 propisano je da pripadnici HVO-a,
državljani Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida
odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu
Poslovni broj: 6 Us I - 2642/2023-16
invalidninu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj i koji se na dan
stupanja na snagu ovog Zakona nalaze na redovitoj mjesečnoj isplati osobne
invalidnine, imaju pravo na nastavak isplate odnosno korištenje priznatog prava na
osobnu invalidninu bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz
Domovinskog rata.
15. Prema odredbi članka 174. stavka 4. ZoHBDR /17 rješenje kojim je stranka
stekla neko pravo ili status temeljem tog zakona oglasit će se ništavim ako nadležno
upravno tijelo pravomoćnom deklaratornom odlukom utvrdi da su činjenice u
ispravama na temelju kojih je ostvaren status ili pravo iz tog zakona neistinito
potvrđene.
16. Iz navedenih odredbi ZoHBDR/17 proizlazi da se rješenje, kojim je stranci, na
temelju nekog ranijeg zakona, bio priznat status ratnog vojnog invalida iz
Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, više ne bi moglo oglasiti ništavim u
slučaju ako bi sadržavalo nepravilnost koja se sastoji jedino u tome da stranka u
vrijeme ostvarivanja prava nije imala status hrvatskog branitelja iz Domovinskog
rata. Naime, odredba članka 174. stavka 4. ZoHBDR/17 kojom je propisan razlog za
ništavost rješenja, mogla bi se primijeniti jedino na slučaj u kojem je stranka stekla
pravo ili status na temelju tog zakona. Pritom je intencija zakonodavca zaštititi
stečena prava pripadnika HVO-a bez pravnih smetnji u vezi sa statusom hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata.
17. U skladu sa navedenim, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika
doneseno je protivno načelu stečenog prava te legitimnom očekivanju tužitelja koji je
pravo na status ratnog vojnog invalida ostvario pravomoćnim rješenjem, uzimajući u
obzir da je 14. prosinca 2017. na snagu stupio (novi) ZoHBDR/17, čijim je stupanjem
prestao važiti i članak 42. stavak 1. ZIDZOPHBDR/12, osporeno rješenje ocjenjuje se
nezakonitim.
18. Stoga, trebalo je na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a pobijano
rješenje tuženika poništiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 5. veljače 2024.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve
stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
Poslovni broj: 6 Us I - 2642/2023-16
DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja T. Lj., odvjetniku u Z.,
uz odgovor na tužbu tuženika
2. Generalnom opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu
u Splitu, Gundulićeva 29 a, 3. U spis
4. Kalendar 30 dana.
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 1.327,22 eura (čl. 25. ZSP-a)
2. Nema naplate sudske pristojbe (čl. 22. ZSP-a)
3. Kalendar 30 dana.
