REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 980/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Sveučilište u Splitu, Pravni fakultet, Split, Domovinskog rata 8, OIB 03541568700, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 1150/2021-3 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-382/2020 od 15. listopada 2021., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja KŠ.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-382/2020 od 15. listopada 2021. suđeno je:
„I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
Utvrđuje se da nije dopušten otkaz tužiteljevog ugovora o radu sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod oznakom klasa: 110-01720- 02/0001, ur. br. 2181-207-01-01-20-0002 od 03. veljače 2020.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužitelja na rad sukladno ugovoru o radu tužitelja br. 01-52/26-96 od 29. ožujka 1996. na radno mjesto pročelnika Katedre za teoriju prava i države- redovitog profesora u trajnom zvanju.“.
2. Presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovno broj Gž R-1150/2021-3 od 7. srpnja 2022. potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući pitanja za koja smatra da su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„- je li unutar tužbenog zahtjeva, nepromijenjenog do zaključenja glavne rasprave, kojim se traži naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad, a pošto je prethodno utvrđeno da je otkaz poslodavca nedopušten, sadržan i zahtjev za vraćanje na rad do točno određenog vremena prije zaključenja glavne rasprave odnosno do nastupa okolnosti čija je posljedica prestanak ugovora o radu ex lege,
- da li sud izlazi iz okvira postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje na rad, a pošto je prethodno utvrđeno da je otkaz poslodavca nedopušten, kada tom zahtjevu udovoljava djelomično odnosno nalaže vraćanje na rad do određenog vremena (datuma), sve po načelu da je u višem sadržano manje, a za više traženo taj zahtjev odbija,
- čini li prvostupanjski i drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 2. st. 1. ZPP-a, kada u cijelosti odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev mada iz činjeničnog supstrata i nespornog utvrđenja samog suda proizlazi da bi taj tužbeni zahtjev bio djelomično osnovan.“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, nije podnesen.
5. Odredbom čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) propisano je, da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
6. Budući da je predmet spora u ovom postupku, zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i vraćanju tužitelja na rad, riječ je o sporu iz odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. ZPP-a, pa tužitelj primjenom odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. ZPP-a, ima pravo na izjavljivanje revizije u ovom postupku te je podneseni prijedlog za dopuštenje revizije razmatran kao revizija iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. ZPP-a.
7. Revizija nije osnovana.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. veljače 2020., te nalaganje tuženiku vraćanja tužitelja na rad, na radno mjesto pročelnika katedre za teoriju prava i države - redovitog profesora u trajnom zvanju.
10. U postupku koji je prethodio revizijskom, je utvrđeno: da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, na radnom mjestu pročelnika katedre za teoriju prava i države - redoviti profesor u trajnom zvanju; da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pod oznakom, klasa:110-01/20-02/0001 od 3. veljače 2020. u dijelu pod točkom 1. izreke, izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju, broj 01-52/26-96 od 29. ožujka 1996.; da je protiv navedene odluke tužitelj pravovremeno 10. veljače 2020. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a da tuženik po istom, u roku određenom odredbom čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) nije odlučio; da se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom TŠ, prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, što znači da nije ni tražio ni dobio suglasnost za istu; da je tužitelj s 1. listopadom 2020. ostvario uvjete za starosnu mirovinu, pa mu je po sili zakona prestao radni odnos.
11. Uz utvrđenje: da je tužitelj bio člana Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a da se zakonski zastupnik tuženika prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu tužitelju, nije obratio sindikalnom povjereniku i tražio prethodnu suglasnost za predmetnu odluku, a posebno imajući u vidu da je tužitelj u vrijeme otkaza bio stariji od 60 godina, nižestupanjski sudovi zaključuju, da predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten, te pozivom na odredbu čl. 150. st. 1. i čl. 151. ZR-a u vezi s odredbom čl. 116. ZR-a utvrđuju nedopuštenost odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju.
11.1. Nadalje, s obzirom da je tužitelj tijekom trajanja postupka ostvario uvjete za starosnu mirovinu te da mu je po sili zakona prestao radni odnos, nižestupanjski sudovi odbijaju dio tužbenog zahtjeva za vraćanjem tužitelja na rad, na radno mjesto pročelnika katedre za teoriju prava i države - redovitog profesora u trajnom zvanju.
12. Kroz postavljena pravna pitanja, tužitelj osporava pravilnost odluke o odbijanju dijela tužbenog zahtjeva za vraćanjem na rad.
13. Tužitelj drugostupanjsku presudu pobija, između ostaloga, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP-a. Pri donošenju nižestupanjskih presuda sudovi nisu počinili navedenu bitnu povredu odredaba postupka jer je pobijana presuda (a i prvostupanjska presuda) donesena sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, po tužbi podnesenoj 9. ožujka 2020. i koji zahtjev tijekom postupka nije mijenjan.
14. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
15. Prema ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, odlučivši da tužitelj nema više ovlaštenje zahtijevati vraćanje na posao, pa čak i neovisno o tome je li pobijana odluka tuženika zakonita. Naime, u konkretnom slučaju za tužitelja nastupaju posljedice kao da takva odluka nije bila donesena, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj 1. listopadom 2020. ostvario uvjete za starosnu mirovinu, pa da mu je po sili zakona prestao radni odnos.
15.1. S obzirom na sadržaj revizije, potrebno je navesti da se odbijanjem ovog dijela tužbenog zahtjeva (za vraćanjem tužitelja na rad) ne dovode u pitanje eventualna druga prava tužitelja po osnovi rada, do 1. listopada 2020. kao dana ostvarenja uvjeta za starosnu mirovinu.
16. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju je valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
