REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4113/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Financijska agencija, Zagreb, Vrtni put 3, OIB:85821130368, kojeg zastupa punomoćnica VCĆ, diplomirana pravnica, protiv tuženika Republike Hrvatske za Državni zavod za statistiku, OIB:49337502853, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa 7.642.909,12 kuna, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6212/15-3 od 23. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2952/11 od 22. svibnja 2015., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je kao neosnovan odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa 7.642.909,12 kuna s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke presude suda prvog stupnja, tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 445.005,00 kuna (točka II. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu 473.495,00 kuna (točka III. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je neosnovana.
5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno navodima tužitelja iznesenim u reviziji vijeće je ocijenilo da drugostupanjski sud tijekom postupka nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju revizijom pobijane presude navedeni jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te da ne postoji proturječnost između odlučnih činjenica utvrđenih provedenim dokazima i navoda iznesenih u obrazloženju pobijane presude.
7. Nadalje, tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP jer je taj sud ocjenu dokaza proveo sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
8. U odnosu na ostale revizijske navode iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka treba navesti da se oni zapravo svode na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju prema odredbi čl. 385. ZPP nije dopušteno podnijeti. Slijedom navedenog proizlazi da nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revizija podnesena.
9. Sudovi su na temelju odlučnih činjenica:
- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je između parničnih stranaka sklopljen usmeni ugovor o obavljanju poslova prikupljanja i obrade podataka za potrebe Državnog zavoda za statistiku u statističke svrhe na temelju Programa statističkih aktivnosti Republike Hrvatske i Godišnjih provedbenih planova statističkih aktivnosti Republike Hrvatske u razdoblju od prosinca 2007. do 2009., koji podaci se odnose na poslovanje poduzetnika, banaka i osiguravajućih društava, neprofitnih organizacija, proračuna i proračunskih korisnika,
- da je u spornom razdoblju tužitelj postupao po pisanim zahtjevima tuženika i isporučivao mu tražene podatke,
- da temeljem zakonskih odredbi tuženik ima pravo korištenja svih administrativnih izvora podataka i podataka prikupljenih metodom promatranja i praćenja, te da su posjednici administrativnih izvora podataka i podataka prikupljenih metodom promatranja i praćenja dužni dati na korištenje takve podatke u skladu sa zahtjevom nositelja službene statistike,
- da je tužitelj postupao kao administrativni izvor podataka, odbili kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari ocijenivši da tužitelj nije dokazao da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknada za predmetne poslove koje je tužitelj obavljao na zahtjev tuženika kao nositelja službene statistike niti je takva obveza propisana zakonom ili podzakonskim propisom. Pritom su sudovi naveli da je, prema odredbi čl. 41. st. 1. i 3. Zakona o službenoj statistici ("Narodne novine" broj 103/03 – dalje: ZSS), tužitelj postupao po tuženikovim zahtjevima kao administrativni izvor podataka pa je kao takav, bio dužan postupati bez naknade. Isto tako, i u slučajevima kada tužitelj na tuženikov zahtjev postupa kao nositelj službene statistike i provodi statističko istraživanje, tuženik ima pravo pristupa podacima dobivenim tim statističkim istraživanjem bez naknade. Osim toga, drugostupanjski sud ističe da je pravno irelevantno pozivanje tužitelja na Ugovor o obavljanju poslova za potrebe tuženika od 20. listopada 2003., sklopljenog za razdoblje do 31. prosinca 2003., te na Ugovor o poslovnoj suradnji od 24. ožujka 2010., jer se ti ugovori ne odnose na sporno razdoblje koje je utuženo u ovom predmetu.
10. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava vijeće je ocijenilo da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.
11. Tužitelj je u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene prava naveo da je imao dvojaku ulogu; kao nositelj službene statistike i kao posjednik administrativnog izvora podataka te da je kao posjednik administrativnog izvora podataka dostavljao tuženiku podatke bez naknade. Međutim, ističe da mu kao nositelju službene statistike, koji je za tuženika obavljao poslove statističkog istraživanja, pripada pravo na naknadu.
12. Navedeno shvaćanje tužitelja ne može se prihvatiti pravilnim, budući je utvrđenje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju za sporno razdoblje nije sklopljen usmeni ugovor o obavljanju spornih poslova, pa slijedom toga ne može postojati niti obveza tuženika za plaćanje usluga.
13. Tužitelj je u reviziji točno naveo da je odredba čl. 41. ZDS izmijenjena 2009. ("Narodne novine", broj 75/09). Međutim, sama činjenica da je u izmijenjenom čl. 41. ZDS izričito navedeno da tuženik imao pravo koristiti sve administrativne izvore podataka i podataka prikupljenih metodom promatranja i praćenja bez naknade, te da su posjednici takvih podataka iste dužni dati tuženiku bez naknade jasno upućuje da niti u ranijem spornom razdoblju nije postojala obveza tuženika da vrši plaćanje takvih usluga.
14. Budući da ne postoji niti ugovorna, a niti zakonska obveza tuženika plaćati tužitelju sporne usluge, to su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužiteljev tužbeni zahtjev pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 30. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Igor Periša
