REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1714/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nada Tatalović-Rauch, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Javne ustanove Nacionalni park "Plitvička jezera", Plitvička Jezera, Josipa Jovića 12, OIB 91109303119, radi otkupa stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3340/2016-5 od 20. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-6/2015-27 od 2. ožujka 2016., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja AB.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Gospiću je presudom poslovni broj P-6/2015-27 od 2. ožujka 2016. pod točkom A. i B. utvrdio da tužitelj ima pravo na otkup stana u potkrovlju br. 6. zgrade P-9 sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] s tim da ova presuda nadomješta kupoprodajni ugovor između tuženika Nacionalnog parka "Plitvička Jezera" kao prodavatelja i tužitelja AB kao kupca sadržaja opisanog pod točkom A izreke, na osnovi koje presude je tužitelj ovlašten tražiti i ishoditi zemljišnoknjižnu provedbu tog ugovora, a pod točkom C je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 8.111,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-3340/2016-5 od 20. ožujka 2018. pod toč. I. izreke je prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u toč. I. izreke, a pod toč. II. izreke je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 309,30 kn, u roku od 15 dana.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju i donesene presudu kojom će preinači drugostupanjsku presudu na način da se odbija žalba tuženika protiv prvostupanjske presude.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka.

6.1. S obzirom da je pobijana presuda, protiv koje revidira tužitelj, donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da tužitelj ima pravo na otkup predmetnog stana te donošenje presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji tog stana, sukladno odredbi čl. 9. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91, 33/92, 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 87/92, 25/93, 2/94, 44/94, 58/95, 11/96, 79/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 - dalje: ZPS).

9. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, temeljem ugovora o korištenju stana sklopljenog s tuženikom dana 1. rujna 1981., po kojemu stan koriste i članovi njegova domaćinstva - supruga i sin,

- da je tužitelj pisani zahtjev za otkup stana predao tuženiku dana 26. rujna 2014.,

- da tužitelju nije oduzeto (otkazano) stanarsko pravo,

- da je na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelj po dolasku u Republiku Hrvatsku 2001. predao zahtjev za kupnju stana,

prvostupanjski sud je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev, zaključujući da rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana, kao i za sklapanje ugovora o kupoprodaji iz čl. 4. st. 2. i 3. ZPS nije prekluzivne naravi, pri čemu je naveo da je prilikom donošenja odluke imao u vidu i Zaključak Vlade Republike Hrvatske od 4. ožujka 1999. po kojemu je tuženik dužan izvršiti prodaju stanova osobama koje su po ranijim propisima stekle stanarsko pravo, pod uvjetima propisanim ZPS.

10. Međutim, drugostupanjski sud je ocjenom svih provedenih dokaza, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj napustio područje na kojem se nalazi predmetni stan tijekom 1992.,

- da je predmetni pisani zahtjev za otkup stana tužitelj podnio tuženiku tek 26. rujna 2014., dakle gotovo 19 godina nakon isteka roka za njegovo podnošenje (čl. 4. st. 2. ZPS), u kojem vremenu nije bilo opravdanih objektivnih okolnosti koje bi tužitelja onemogućavale da zahtjev podnese u propisanom roku (do 31. prosinca 1995.).

10.1. Nadalje, zaključujući da je rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana prekluzivni rok, te uzimajući u obzir utvrđene činjenice (da je tužitelj predmetni zahtjev podnio gotovo 19 godina nakon isteka roka za njegovo podnošenje, u kojem vremenu nije bilo opravdanih objektivnih okolnosti koje bi tužitelja onemogućavale da zahtjev podnesene u propisanom roku do 31. prosinca 1995.), drugostupanjski sud je ocijenio da nije bilo osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 9. st. 2. u vezi sa čl. 4. st. 2. ZPS. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio predmetni tužbeni zahtjev zaključujući da na takav stav drugostupanjskog suda ne može utjecati niti Zaključak Vlade Republike Hrvatske od 4. ožujka 1999., jer se njime ne produžava zakonski rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana, niti taj Zaključak obzirom na vrijeme donošenja, može opravdati podnošenje tužiteljeva zahtjeva tuženiku više od 5 godina nakon donošenja Zaključka.

11. U revizijskom stupnju postupka je sporno je li rok za otkup stana temeljem odredbe čl. 4. st. 2. ZPS prekluzivan rok, te jesu li postojale opravdane objektivne okolnosti koje su tužitelja onemogućavale da zahtjev za otkup stana podnese u zakonom propisanom roku do 31. prosinca 1995.

12. Naime, odredbom čl. 4. ZPS propisano je:

-„Svaki nositelj stanarskog prava (u daljem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati. (stavak I.),

- Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (u daljnjem tekstu: ugovor) mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana. (stavak II.),

- Izuzetno, rok za sklapanje ugovora za stan za koji u vrijeme određeno za podnošenje zahtjeva za kupnju stana nisu nesumnjivo utvrđene sve činjenice odlučne za prodaju stana prema zakonu, počinje teći od dana kada se ove činjenice utvrde. (stavak III),

- Činjenice odlučne za kupoprodaju stana prema ovom, zakonu, ocjenjuju se u vrijeme sklapanja ugovora. (stavak IV.).“.

13. Nadalje, prema dugogodišnjoj i ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana jest prekluzivan rok. Takvo shvaćanje je revizijski sud zauzeo u više svojih odluka (primjerice u odlukama broj Rev-48/11-2 od 17. prosinca 2013., broj Rev-1478/11-2 od 12. rujna 2012., Rev- 1955/10 od 4. travnja 2012., Rev-851/05 od 25. srpnja 2007., Rev-2057/15-2 od 30. siječnja 2018., Rev-1309/15-2 od 22. svibnja 2018., Rev-1415/2015-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-2707/2019-2 od 6. rujna 2022., Rev-x 514/2016-2 od 21. prosinca 2022. i dr.) pa tako primjerice i:

u odluci broj Rev-x 436/11-2 od 17. rujna 2013., prema kojoj:

„...Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao nositeljice stanarskog prava na navedenom stanu, prema tuženiku kao vlasniku stana, za donošenje presude koju nadomješta ugovor o prodaji stanova i pozivom na odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" br. 27/91, 33/92, 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98 i 96/99 – dalje: ZPS).

U ovom predmetu tužbeni zahtjev je odbijen, zbog toga što tužiteljica nije u zakonom propisanom roku (do 31. prosinca 1995.) podnijela zahtjev za kupnju stana, pa je u svom pravu prekludirala (čl. 4. st. 1. i 2. ZPS). Prema utvrđenju sudova, tužiteljica je zahtjev za kupnju podnijela 2. ožujka 2001., time da nije navela zapreke zbog kojih zahtjev nije mogla podnijeti u zakonskom roku, a u nekim pojedinim situacijama zbog objektivnih okolnosti – nemogućnosti podnošenja zahtjeva, Ustavni sud Republike Hrvatske je priznao podnošenje zahtjeva za otkup i nakon proteka zakonskog roka. Dakle, tužiteljica zahtjev za kupnju navedenog stana nije podnijela sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPS ("Narodne novine" broj 44/94).

Naime, u odredbi čl. 4. stavka 2. propisana su dva roka: (a) rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana prodavatelju u pisanom obliku i (b) rok u kojem kupac mora zatražiti sklapanje ugovora. Prvi rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana istekao je 31. prosinca 1995., a taj rok (koji je prije toga produžavan) određen je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj: 44/94). Drugi rok u kojem kupac mora zatražiti sklapanje ugovora iznosi šest mjeseci, a počinje teći od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.

I prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana je prekluzivan rok. Kad bi se značenje prekluzivnog roka dalo i roku za traženje da se sklopi ugovor o kupoprodaji stana, to bi tumačenje odredbe st. 2. čl. 4., a time i st. 3. istog članka Zakona glede rokova bilo suprotno navedenoj svrsi Zakona (presuda posl. br. Rev-1955/10 od 4. travnja 2012., Rev 851/05 od 25. srpnja 2007. i dr.).

U konkretnom slučaju pravno shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno je s pravnim shvaćanjem ovog suda (kako se navodi u reviziji).

Međutim, revidentica se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima je u pojedinačnim slučajevima Ustavni sud priznavao otkup stana, iako zahtjev nije podnesen do 31. prosinca 1995. jer su uvažene objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale određene građane da poduzmu određene radnje u predviđenim rokovima (u konkretnom slučaju tužiteljica nije navela nikakve zapreke zbog kojih zahtjev nije mogao podnijeti).

Tako Ustavni sud u Odluci br. U-III-344/02 od 8. prosinca 2005. ("Narodne novine" broj 2/06) sud obrazlaže da cilj zakonodavca odnosno svrha Zakona o prodaji stanova nije bio gubitak prava građana na kupnju stana zbog prekluzije rokova, već omogućavanje stjecanja prava vlasništva na stanu osobama koje su stanove i ranije koristile na temelju stanarskog prava.

Slijedom navedenog, a polazeći od ustavnosudske prakse citiranih odluka (U- III-344/02 koja ukazuje na svrhu Zakona) ovaj sud ne nalazi razloge za mijenjanje svoje sudske prakse...“.

14. Polazeći od naprijed izloženog pravnog shvaćanja revizijskog suda, a u situaciji kada je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj zahtjev za otkup stana prema ZPS podnio tek 26. rujna 2014., gotovo 19 godina nakon isteka roka za njegovo podnošenje (dakle da tužitelj nije podnio zahtjev za kupnju stana prema ZPS u prekluzivnom roku do 31. prosinca 1995.) u kojem vremenu je sud utvrdio da nije bilo opravdanih objektivnih okolnosti koje bi tužitelja onemogućavale da zahtjev podnese u propisanom roku, te u situaciji kada je tužitelj tijekom postupka svoj zahtjev samo paušalno vezao uz tadašnje okolnosti za područje Plitvičkih jezera, pri čemu ničim nije obrazložio kako su te okolnosti konkretno utjecale na njegovu poziciju i mogućnosti, pravilno je i prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio predmetni tužbeni zahtjev.

Pri tom je pravilno drugostupanjski sud zaključio i da tužitelj predmetni stan više (zbog prekluzije) niti nema pravo otkupiti prema pogodnostima iz ZPS, kao i da odluka (Zaključak) Vlade Republike Hrvatske od 4. ožujka 1999., to ne može izmijeniti i tužitelja ovdje dovesti u povoljniju poziciju, s obzirom da njome nije promijenjena niti je mogla biti promijenjena kogentna zakonska odredba o spornoj prekluziji.

15. Navodi tužitelja kojima isti nabraja po njemu opravdane objektivne okolnosti koje su postojale do isteka zakonskog roka za predaju zahtjeva za otkup stana (do 31. prosinca 1995.) kao i nakon proteka tog zakonskog roka (da se on vratio u Republiku Hrvatske tek 2001., da je područje [adresa] područje od posebne državne skrbi, da je općepoznata činjenica da su ratna zbivanja i posljedice istih na tom području bile i još su izraženije nego u nekim drugim krajevima i gradovima u Republici Hrvatskoj, da je tužitelj i prije predaje pisanog zahtjeva s povratnim urudžbenim brojem predavao zahtjev za otkup stana prvo 1996. putem humanitarne organizacije, zatim 2001. osobno u uredu tajnice ravnatelja, te 2006. i 2008. da je tražio povratne informacije) su navodi kojim se osporava utvrđeno činjenično stanje, što u reviziji sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno osporavati.

16. Na osnovu svega izloženog, a s obzirom da je pobijana presuda u skladu s ustaljenim shvaćanjem revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske u pogledu spornog pitanja, te da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina