Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1379/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C., Švicarska, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u S., protiv prvotuženice S. C., Švicarska, OIB ..., koju zastupa punomoćnica S. N., odvjetnica u T. i drugotuženice L. B.-B., iz K. Š., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. N., odvjetnica u T., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o revizijama prvo i drugotuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-424/2017-2 od 2. studenoga 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6806/15 od 28. travnja 2017., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija prvotuženice S. C. i drugotuženice L. B.-B. te se preinačavaju presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-424/2017-2 od 2. studenoga 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6806/15 od 28. travnja 2017., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev da se utvrđuje da je tužitelj suvlasnik za udio od ½ dijela nekretnine označene kao 13 etaža 89/1410 dijela č.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13 C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne neto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu neto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T., te da se ovlašćuje tužitelj da temeljem te presude može zatražiti i postići upis prava suvlasništva za udio od ½ dijela u zemljišnim knjigama na svoje ime na opisanoj nekretnini, uz istodobni izbris toga prava s imena upisane zemljišnoknjižne vlasnice L. B.-B. za cijelo, a što da je drugotuženica dužna trpjeti, te u dijelu odluke o trošku, kao i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6806/15 od 28. travnja 2017. u tom dijelu i sudi:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. „Utvrđuje se da je tužitelj A. C. iz Š., ..., OIB: ..., suvlasnik za udio od ½ dijela na nekretnini označenoj kao 13 etaža 89/1410 dijela č.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13 C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne neto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu neto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T..

II. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude može zatražiti i postići upis prava suvlasništva za udio od ½ dijela u zemljišnim knjigama na svoje ime na nekretnini označenoj kao 13 etaža 89/1410 dijela čest.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne netto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu netto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T., uz istodobni izbris toga prava s imena upisane zemljišnoknjižne vlasnice L. B.- B., ..., K. Š. OIB: ..., za cijelo, a što je tuženica pod 2 dužna trpjeti.“

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 14.621,73 EUR (110.167,46 kn).

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak prvotuženici u iznosu 10.642,25 EUR (80.184,00 kn), te drugotuženici u iznosu 10.061,58 EUR (75.809,00 kn), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženici trošak sastava revizije u iznosu 1.244,28 EUR (6.250,00 kn), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj A. C. iz Švicarske, ..., OIB: ..., i tuženica pod 1. S. C., Švicarska, ... OIB: ...; suvlasnici svaki za udio od ½ dijela na nekretnini označenoj kao 13 etaža 89/1410 dijela č.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13 C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne neto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu neto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T..

II. Ovlašćuje se tužitelj i tuženica pod 1. da temeljem ove presude mogu zatražiti i postići upis prava suvlasništva svaki za udio od ½ dijela u zemljišnim knjigama na svoje ime na nekretnini označenoj kao 13 etaža 89/1410 dijela čest.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne netto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu netto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T., uz istodobni izbris toga prava s imena upisane zemljišnoknjižne vlasnice L. B.- B., ..., K. Š. O.: ..., za cijelo, a što su tuženica pod 1 i 2 dužne trpjeti.

III. Nalaže se tuženici pod 1 i 2 da nadoknade prouzročeni parnični trošak tužitelju u iznosu od 110.167,46 kn.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužene 2. kao neosnovana, te prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na imenovanu pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužene 1., te prvostupanjska presuda u odnosu na imenovanu preinačuje na način da se pod točkom I. i II. izreke, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se odbija žalba tuženika 1. i tuženika 2., te prvostupanjska presuda potvrđuje u odluci o troškovima postupka sadržanim pod točkom III. izreke.“.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja prvotuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i vrati ih na ponovno suđenje.

4. Protiv presude suda drugog stupnja i drugotuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da odluka u ovom parničnom postupku ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu.

5. Odgovor na revizije prvo i drugotuženica nije podnesen.

6. Revizije prvo i drugotuženica su dopuštena i osnovane.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

7.1. Prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg pitanja je revizija podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koja se na to pitanje odnose.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj po osnovu bračne stečevine suvlasnik udjela od ½ dijela predmetne nekretnine - stana upisanog u z.k. ul. 6196 poduložak 13 k.o. T. (pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude), zatim da se ovlašćuju tužitelj da temeljem te presude može zatražiti i postići upis prava suvlasništva za udio od ½ dijela u zemljišnim knjigama na svoje ime na predmetnoj nekretnini, uz istodobni izbris toga prava s imena upisane zemljišnoknjižne vlasnice drugotuženice, za cijelo, a što je drugotuženica dužna trpjeti.

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da su tužitelj i prvotuženica bili u braku od 1992. do 2010.,

- da u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu 21. travnja 2006. tužitelj kao strani državljanin (talijanski) nije imao suglasnost za kupnju te nekretnine prema odredbi čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,

- da je tužitelj dopustio da predmetnu nekretninu prvotuženica kupi Ugovorom od 21. travnja 2006.,

- da je predmetni stan bračna stečevina koja je kupljena novčanim sredstvima koja su stečena tijekom trajanja braka tužitelja i prvotuženice (a koji je izvanknjižno vlasništvo tužitelja i prvotuženice),

- da je doprinos tužitelja i prvotuženice podjednak u stjecanju predmetnog stana, jer je dio kupljen od sredstava koja su dignuta s računa Mirovinskog fonda tužitelja 55.000 CHF akontacija, a ostatak od 55.000 CHF je dignut putem zajedničkog kredita tužitelja i prvotuženice,

- da prvotuženica nije dokazala da su sredstva koja su utrošena za kupnju stana njena posebna imovina odnosno novac koji je dobiven od tuženice temeljem darovnog ugovora,

- da je prvotuženica darovala drugotuženici predmetnu nekretninu 2010.

- da je prvotuženica bez suglasnosti drugog bračnog druga raspolagala zajedničkom imovinom,

- da je drugotuženica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio predmetni tuženi zahtjev zaključujući da se radi o bračnoj stečevini koja je kupljena novčanim sredstvima stečenim za vrijeme trajanja bračne zajednice uz podjednak doprinos tužitelja i prvotuženice u stjecanju te nekretnine, pa s obzirom da je prvotuženica bez suglasnosti tužitelja raspolagala s dijelom bračne imovine tužitelja (zajedničke imovine) na način da je cjelokupnu nekretninu darovala svojoj majci, prvostupanjski sud je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Drugostupanjski sud je odbio žalbu drugotuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na drugotuženicu pod točkom II. izreke, a djelomično je prihvatio žalbu prvotuženice te prvostupanjsku presudu u odnosu na prvotuženicu preinačio na način da je, izuzev utvrđenja glede bračne stečevine, odbio tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. izreke u odnosu na prvotuženicu. Pri tom je zaključio da su osnovani žalbeni navodi prvotuženice glede tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva na ime prvotuženice i ovlaštenja prvotuženice da upiše svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini iz razloga što njen suvlasnički dio nije ni doveden u pitanje, pa kako je nekretnina upisana na ime treće osobe (drugotuženice) da tužitelj nije ovlašten zatražiti upis na ime prvotuženice.

12. Prvotuženica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li u postupku za utvrđenje bračne stečevine nužno pasivno legitimiran (bivši) bračni drug (njegov univerzalni nasljedni/ci) ili se takav postupak može voditi isključivo protiv treće osobe?

2. Može li strani državljanin steći suvlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj po osnovi bračne stečevine bez pribavljene suglasnosti ministra pravosuđa u vrijeme kada je za takvo stjecanje kogentna norma propisivala navedenu suglasnost kao pretpostavku za mogućnost stjecanja vlasništva nekretnina od stranaca?

3. Kada je pravomoćnom presudom spram bivšeg bračnog druga, odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da određena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu (a o tom dijelu presude spram uknjižene vlasnice nema odluke žalbenog suda), te je isto tako prema bivšem bračnom drugu pravomoćno odbijen i zahtjev kojim je traženo da se, nakon brisanja sadašnjeg upisanog vlasnika bivši bračni drugovi upišu kao suvlasnici spornog stana, svaki za ½, je li ova presuda provediva u zemljišnim knjigama?“.

12.1. Drugotuženica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li se presudom može ovlastiti tužitelj na upis prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi ukoliko je istom tom presudom pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom da bi bio suvlasnik nekretnine za ½ dijela?

2. Da li je zadovoljen uvjet za pokretanje i uspostavu nadležnosti suda u RH i za imovinu bračnih drugova koja se nalazi u RH kada bračni drugovi imaju državljanstvo različitih zemalja i prebivalište u inozemstvu?

3. Da li se na osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova koji imaju državljanstvo različitih zemalja i prebivalište u inozemstvu, u odnosu na nekretnine koje se nalaze u RH primjenjuje hrvatsko pravo ili neko od prava država iz članka 36. st. 1., st. 2. st. 33 Zakona o rješavanju sukoba s propisima drugih zemalja u određenim odnosima?

4. Da li usmeno dopuštenje jednog bračnog druga drugom za uknjižbu na ime drugog bračnog druga u cijelosti ima predstavljati valjani usmeni sporazum o diobi bračne stečevine ako je dogovor u cijelosti realiziran?

5. Da li strani bračni drug može steći pravo vlasništva na temelju zakona ako mu je nedostajala suglasnost nadležnog ministarstva u vrijeme stjecanja nekretnine?

6. Da li je ništav pravni posao kojim jedan bračni drug koji je upisan u zemljišnoj knjizi u cijelosti raspolaže nekretninom u korist treće osobe ako je neupisani bračni drug dao dopuštenje za upis prava vlasništva na tog drugog bračnog druga koji je raspolagao nekretninom?“.

13. Prvotuženica se kao razlog važnosti drugo postavljenog pitanja pozvala na revizijske odluke poslovni broj Rev 383/1992- od 29. lipnja 1999. i Rev 1003/2007-2 od 19. veljače 2008., kao i na Zaključke sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Republici Hrvatskoj od 16. i 17. 9. 2015., a drugotuženica se kao razlog važnosti postavljenih pitanja pozvala na revizijske odluke poslovni broj Rev-x-841/14 od 10. ožujka 2015., Rev-x-5/08 od 28. listopada 2009., Rev- 1121/09 od 8. svibnja 2012., Rev-1003/07 od 19. veljače 2008., Rev-2132/1995 i Rev-1069/2005, te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.

14. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenih pitanja, ovaj sud nalazi da su drugopostavljeno pitanje iz revizije prvotuženice, te peto postavljeno pitanje iz revizije drugotuženice važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranja svih u njegovoj primjeni, jer je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa zauzetim shvaćanjem ovog suda o tom pitanju.

15. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka je sporno je li tužitelj kao strani državljanin, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine mogao steći suvlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj po osnovi bračne stečevine bez prethodno pribavljene suglasnosti nadležnog ministra iz odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP).

16. Naime, odredbom čl. 356. st. 2. ZVDSP propisano je da strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

17. Nadalje, revizijski sud je u odluci broj Rev-1003/2007-2 od 19. veljače 2008. (na koju odluku se kao razlog važnosti postavljenog pitanja pozivaju prvo i drugotuženica) izrazio pravno shvaćanje, prema kojemu:

„...valjani osnov stjecanja prava vlasništva ne proizlazi niti iz činjenice da bi se predmetna imovina smatrala izvanbračnom stečevinom, jer imovina koju su izvanbračni drugovi stekli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice (čl. 387 Zakona o braku i porodičnim odnosima) za izvanbračnog druga koji je strani državljanin, nije valjana osnova za stjecanje stvarnog prava odnosno u ovom slučaju prava vlasništva predmetne nekretnine, što ne isključuje mogućnost isticanja obveznopravnog zahtjeva...

18. Polazeći od naprijed citirane odredbe ZVDSP, te izloženog pravnog shvaćanja revizijskog suda, to je i prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj (u vrijeme stjecanja predmetnog stana), kao strani državljanin mogao (pod pretpostavkom uzajamnosti) steći pravo (su)vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj samo uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra vanjskih poslova, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, s obzirom da je navedena suglasnost u trenutku stjecanja predmetne nekretnine, predstavljala procesnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva stranih državljana na nekretninama u Republici Hrvatskoj u smislu odredbe čl. 356. st. 2. ZVDSP.

19. Stoga, s obzirom da je, u trenutku stjecanja predmetne nekretnine, prethodno pribavljena suglasnost nadležnog ministra vanjskih poslova bila procesna pretpostavka koja je morala biti ispunjena za stjecanje prava vlasništva stranih državljana na nekretninama u Republici Hrvatskoj u smislu odredbe čl. 356. st. 2. ZVDSP, te s obzirom da je u postupku utvrđeno (što među strankama nije ni sporno) da tužitelj nije pribavio (ni pribavljao) suglasnost nadležnog ministra (prilikom kupoprodaje predmetnog stana za koji stan tužitelj tvrdi, a u odnosu na koji je u postupku utvrđeno da je suvlasništvo tužitelja u ½ dijela po osnovu bračne stečevine), to su sudovi pogrešno primijenili materijalno prava kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev, jer tužitelj, kao strani državljanin, koji nije pribavio prethodnu suglasnost nadležnog ministra iz čl. 356. st. 2. ZVDSP nema valjani osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine.

19.1. Pri tom treba reći da valjani osnov stjecanja prava vlasništva ne predstavlja ni činjenica da bi predmetna nekretnina bila bračna stečevina, jer imovina koji su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice (u smislu odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima, odnosno Obiteljskog zakona) za bračnog druga koji je strani državljanin nije valjana osnova za stjecanje stvarnog prava-prava (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini, s obzirom na kogentnu odredbu čl. 356. st. 2. ZVDSP.

19.2. Međutim, tužitelj ima mogućnost isticanja obveznopravnog zahtjeva prema prvotuženici.

20. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju prvo i drugotuženica i nižestupanjske presude sudova u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke).

21. S obzirom da su nižestupanjske presude preinačene, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti i o parničnom trošku i to na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te ujedno nalaže tužitelju da naknadi prvo i drugotuženicama trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćnicima prvo i drugotuženica na temelju odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 2. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

21.1. Prvotuženici je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1), zastupanja na devet ročišta (8. studenoga 2012., 27. veljače 2013., 7. kolovoza 2013., 8. studenoga 2013., 3. ožujka 2015., 17. studenoga 2015., 29. ožujka 2016., 24. svibnja 2016. i 24. ožujka 2017.) u iznosu od po 5.000,00 kn (Tbr. 9/1), zastupanja na ročištu 15. prosinca 2016. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/2), za sastav obrazloženog podneska od 20. svibnja 2016. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8/1), odnosno ukupno 57.500,00 kn, kao i PDV od 25% (Tbr. 42) u iznosu 14.375,00 kn, te trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1) u zatraženom (čl. 2. ZPP) iznosu 6.250,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu 2.059,00 u skladu s Tbr. 1/2 Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13.), odnosno ukupno 80.184,00 kn/10.642,25 EUR-a.

21.2. Drugotuženici je (u smislu čl. 2. ZPP) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištu od 8. studenoga 2012. (Tbr. 9/1) u iznosu od po 5.000,00 kn, uz pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42) iznosi 12.500,00 kn. Drugotuženici su priznati i troškovi zastupanja (ali bez PDV sukladno zahtjevu drugotuženice u smislu čl. 2. ZPP) na devet ročišta (27. veljače 2013., 7. kolovoza 2013., 8. studenoga 2013., 3. ožujka 2015., 17. studenoga 2015., 13. siječnja 2017., 29. ožujka 2016., 24. svibnja 2016. i 24. ožujka 2017.) u iznosu od po 5.000,00 kn (Tbr. 9/1), zastupanja na ročištu 15. prosinca 2016. i 3. veljače 2017. u iznosu od po 2.500,00 kn (Tbr. 9/2), za sastav obrazloženog podneska od 1. kolovoza 2013. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8/1), za sastav žalbe u iznosu 6.250,00 kn (Tbr. 10/1), te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu (Tbr. 1/2) Tarife sudskih pristojbi u iznosu 2.059,00 kn (Tbr. 1/2), odnosno ukupno 75.809,00 kn/10.061,58 EUR-a.

21.3. Međutim, prvo i drugotuženicama nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu, jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da su tuženice platile navedenu pristojbu koju potražuju, pa im taj trošak nije ni nastao.

21.4. Stoga je o parničnom trošku odlučeno kao pod točkom I.2. i II. izreke ove presude.

22. Nadalje, prvotuženici je dosuđen i zatraženi trošak sastava revizije, u skladu s Tbr. 10. t. 6 Tarife u vezi sa čl. 2. ZPP, u iznosu 6.250,00 kn/1.244,28 EUR-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450).

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.

Rev 1379/2018-2-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

suca izvjestitelja u predmetu

1. U gore označenom predmetu većina u Vijeću odlučila je da je revizija tuženih osnovana te je odlučeno kako slijedi:

„I. Prihvaća se revizija prvotuženice S. C. i drugotuženice L. B.-B. te se preinačavaju presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-424/2017-2 od 2. studenoga 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 6806/15 od 28. travnja 2017., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev da se utvrđuje da je tužitelj suvlasnik za udio od ½ dijela nekretnine označene kao 13 etaža 89/1410 dijela č.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13 C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne neto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu neto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T., te da se ovlašćuje tužitelj da temeljem te presude može zatražiti i postići upis prava suvlasništva za udio od ½ dijela u zemljišnim knjigama na svoje ime na opisanoj nekretnini, uz istodobni izbris toga prava s imena upisane zemljišnoknjižne vlasnice L. B.-B. za cijelo, a što da je drugotuženica dužna trpjeti, te u dijelu odluke o trošku, kao i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6806/15 od 28. travnja 2017. u tom dijelu i sudi: "1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. "Utvrđuje se da je tužitelj A. C. iz Š., ..., OIB: ..., suvlasnik za udio od ½ dijela na nekretnini označenoj kao 13 etaža 89/1410 dijela č.zgr. 2545 i čest.zem. 316/4 k.o. T., povezanih sa stambenim prostorom 13 C, smještenim na 02. (drugom) katu, ukupne neto korisne površine 77,33 m2, te lođe 1 površine 3,64 m2, lođe 2 površine 7,17 m2, balkona 1 površine 0,57 m2 i balkona 2 površine 0,57 m2, što predstavlja ukupnu neto površinu od 89,28 m2, koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru ZU 6196 poduložak 13 k.o. T.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 14.621,73 EUR (110.167,46 kn).

I. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak prvotuženici u iznosu 10.642,25 EUR (80.184,00 kn), te drugotuženici u iznosu 10.061,58 EUR (75.809,00 kn), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženici trošak sastava revizije u iznosu 1.244,28 EUR (6.250,00 kn), u roku 15 dana.“

2. Drugim riječima ovaj sud je većinom glasova u vijeću zaključio da je zahtjev tužitelja neosnovan i da treba njegov zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva i zahtjev za upis prava suvlasništva u zemljišne knjige s naslova stjecanja imovine radom za vrijeme trajanja braka (bračna stečevina) odbiti jer je neosnovan.

3. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine u ovom predmetu „jer bi to značilo da smo svi u krivu, a na to ne mogu pristati.“

Rev 1379/2018-2-1

4. Činjenična potka u ovom sporu, prema utvrđenjima sudova nižeg stupnja sastoji se od ovih odlučnih činjenica:

- da su tužitelj i prvotuženica bili u braku od 1992. do 2010.,

- da je tužitelj dopustio da predmetnu nekretninu prvotuženica kupi Ugovorom od 21. travnja 2006.,

- da prvotuženica nije dokazala da su sredstva koja su utrošena za kupnju stana njena posebna imovina odnosno novac koji je dobiven od tuženice temeljem darovnog ugovora,

- da je prvotuženica darovala drugotuženici predmetnu nekretninu 2010.

- da je prvotuženica bez suglasnosti drugog bračnog druga raspolagala zajedničkom imovinom, - da je drugotuženica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine.

5. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka je sporno je li tužitelj kao strani državljanin, u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine mogao steći suvlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj po osnovi bračne stečevine bez prethodno pribavljene suglasnosti nadležnog ministra iz odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01. – dalje: ZVDSP).

6. Većina u vijeću smatra, a što je artikulirano u obrazloženju presude, kako slijedi:

„16. Naime, odredbom čl. 356. st. 2. ZVDSP propisano je da strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

... materijalno pravo pravilno je primijenjeno kad je tužbeni zahtjev odbijen, pri čemu nižestupanjski sudovi s pravom upućuju da je suglasnost Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske prethodna pretpostavka koja mora biti ispunjena za stjecanje prava vlasništva nekretnine u smislu odredaba čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima...“ 18. Polazeći od naprijed citirane odredbe ZVDSP, te izloženog pravnog shvaćanja revizijskog suda, to je i prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj (u vrijeme stjecanja predmetnog stana), kao strani državljanin mogao (pod pretpostavkom uzajamnosti) steći pravo (su)vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj samo uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra vanjskih poslova, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, s obzirom da je navedena suglasnost u trenutku stjecanja predmetne nekretnine, predstavljala procesnu

Rev 1379/2018-2-1

pretpostavku za stjecanje prava vlasništva stranih državljana na nekretninama u Republici Hrvatskoj u smislu odredbe čl. 356. st. 2. ZVDSP.

19.2. Međutim, tužitelj ima mogućnost isticanja obveznopravnog zahtjeva prema prvotuženici.

7. Prema mom mišljenju rješenje ovog prijepora leži u odnosu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Obiteljskog zakona ( ranije Zakona o braku i porodičnim odnosima) glede stjecanja vlasničkih prava na imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne ili vanbračne zajednice.

8. Obiteljsko pravo regulira imperativno da na imovini koji su supružnici stekli radom za vrijeme trajanja braka predstavlja zajedničko vlasništvo supružnika čl. 271. ZBPO) gdje se veličina suvlasničkih omjera utvrđuje prema doprinosu svakog od supružnika u stjecanju te imovine sukladno odredbi čl. 278. ZBPO tako da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

9. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

10. U rješavanju ovog prijepora posebno je važno imati u vidu da ZVDSP nema posebne odredbe o stjecanju prava vlasništva radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti je posebne odredbe imao raniji propis koji je uređivao pravo vlasništva - Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

11. Stoga je ZBPO i sada Obiteljski zakon specijalni propis od propisa koji na općenit način uređuju pitanje prava vlasništva pa se u ovakvoj pravnoj situaciji ima primijeniti propis koji uređuje odnose u braku kao lex specialis.

12. Propisi koji uređuju imovinske odnose supružnika ne propisuju niti jednu ogradu glede stjecanja prava vlasništva na imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja braka, na što ukazuju i odredbe koje posebno reguliraju one situacije kada jedan supružnik stječe imovinu po nekoj drugoj osnovi, a ne radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Rev 1379/2018-2-1

13. Stoga se na ovaj poseban vid stjecanja prava vlasništva, koji ima i svrhu zaštite interesa oba supružnika i sprječavanje diskriminacije jednog supružnika od strane drugog supružnika ne podliježe ograničenjima koja vrijede za stjecanje prava vlasništva stranaca, kao što to drži većina u vijeću i kako to slijedi iz citiranih odluka ovog suda.

14. Da je tome tako slijedi i iz sadržaja prelaznih i završnih odredbi ZBPO koji ne upućuje na odgovarajuću primjenu općih propisa o vlasništvu.

15. Pored toga, ovakav zahvat vlasti u pravo vlasništva tužitelja je nepotreban i svakako nije nužan pa bi bio i protivan odredbama Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

16. Konačno, tužitelj je talijanski državljanin, dakle građanin EU, pa sve propise treba tumačiti u skladu sa pravnom stečevinom EU, pa time i pravo državljanina članica EU da pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani stječu pravo vlasništva bez diskriminacije.

17. Zbog svega gore navedenog smatram da je reviziju tuženica trebalo odbiti.

18. Tražim da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku i da se uz odluku objavi na mrežnim stranicama ovog suda.

U Zagrebu 30. kolovoza 2023.

Sudac izvjestitelj:

Đuro Sessa, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte