1

 

Poslovni broj:10 Gž R-222/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:10 Gž R-222/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. (OIB:...) iz Zagreba, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z. protiv tuženika C. o. d.d. Z. (OIB:...), zastupanog po punomoćniku E. – M. B., diplomiranom pravniku, radi naknade štete, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-401/2022-20 od 21. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 05. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Žalbe parničnih stranaka odbijaju se kao neosnovana pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-401/2022-20 od 21. kolovoza 2023.potvrđuje u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

1. Toč.I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 2.355,83 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2021. (kao dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva) do isplate, dok je toč.II  izreke odbijena sa daljnjim zahtjevom u iznosu od 1.270,16 Eur. Toč.III izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.189,93 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

2. Opisanu presudu pobijaju obje parnične stranke - tužiteljica u odbijajućem dijelu, a tuženik u dosuđujućem, iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u žalbom pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbenim navodima odnosnog žalitelja, podredno da se u tim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2.1. Na žalbe nije odgovoreno.

 

3. Žalbe parničnih stranaka su neosnovane.

 

4. Naime, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tužiteljica stradala 6. srpnja 2021. oko 18,15 sati prilikom obavljanja radnih aktivnosti kod osiguranika tuženika (KBC S. m.) i to pranja prozora kojom prilikom je pala sa ljestvi i zadobila tjelesne ozljede, da joj je tuženik prije utuženja dana 8.2.2022. s osnova neimovinske štete isplatio iznos od 2.654,46 Eur, a s osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 280,05 Eur te da je tuženik pasivno legitimiran za naknadu predmetne štete, prvostupanjski sud je nastavni dokazni postupak usmjerio na utvrđivanje opsega i visine nastale štete.

 

4.1. U svrhu utvrđivanja opsega i sadržaja po tužiteljici pretrpljene neimovinske – i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po dr. Ž. R. (specijalisti kirurgu) koji je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju 6.srpnja 2021. zadobila prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti, da je liječenje završeno 8. prosinca 2021., da je trpjele bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabog intenziteta 45 dana, da je primarni strah jačeg intenziteta no kratkog trajanja pretrpjela u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta da je trpjela u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, a slabog intenziteta u trajanju od 21 dan, dok joj je životna aktivnost uslijed ograničene pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, povremenih bolova u lijevom gležnju kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i hoda po neravnom terenu umanjena u opsegu od 8% dok je tijekom liječenja nosila potkoljenični gips tijekom 28 dana i koristila štake pri hodu, a i obavila fizikalne terapije. Uz to da je iziskivala tuđu nestručnu pomoć u trajanju od 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje) pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

 

4.2. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja pozivom na odredbe čl. 19. stav. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine", broj" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), čl. 1046. i čl.1100.stav.1. ZOO-a prvostupanjski sud je pravičnom  novčanom naknadom neimovinske štete ocijenio iznos od 4.778,02 Eur (36.000,00 kn), a umanjivši navedenu novčanu naknadu za isplaćeni iznos od 2.654,46 Eur (20.000,00 kn), tužiteljici je dosudio preostali iznos od 2.123,56 Eur (16.000,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva.

 

4.3. S osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći, rukovodeći se utvrđenjima medicinskog vještaka o opsegu i trajanju takve pomoći od ukupno 131 sati, prvostupanjski sud je satnicu takve pomoći očiglednim pozivom na odredbu čl. 223. Zakona o parničnom postupku utvrdio u iznosu od 3,98 Eur pa je tužiteljici pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO priznao novčanu naknadu u iznosu od 521,60 Eur koju je umanjio za isplaćeni iznos od 289,34 Eur pa je tuženika obvezao na naknadu tužiteljici preostalog iznosa od 232,26 Eur sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva.

 

5. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na visinu tužiteljici dosuđene neimovinske – i imovinske štete u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 pri čemu se ZID ZPP/80-22 primjenjuje u dijelu propisanog  odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80-22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

 

6. Pobijajući opisanu presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica žalbenim sadržajem (da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji jesu izneseni da su nejasni i međusobno proturječni) upućuje na bitnu povredu iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a, dok tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih. Suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice utvrđeno je da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje.

 

7. Nastavno obje parnične stranke u izjavljenim žalbama osporavaju visinu tužiteljici  dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete pri čemu oboje preocjenjuju izvedene dokaze, ističući da sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja, o sadržaju i intenzitetu kvalifikatornih kriterija, Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade, no razmatranjem tužiteljici dosuđene visine pravične novčane naknade, ovaj sud zaključuje da je ista sukladna i ranije iznesenoj materijalno-pravnoj osnovi sadržanoj u odredbi čl. 1100. ZOO-a a i izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima iz 2020., a dakako i sadržaju, opsegu i intenzitetu po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih kvalifikatornih kriterija.

 

8. Osporavajući tužiteljici dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći u iznosu od 3,98 Eur po satu, tuženik žalbi prilaže nalaz i mišljenje vještaka R. iz drugog sudskog predmeta kojim je neto cijena sata tuđe njege i pomoći u G. Z. temeljem prosječnih primanja NKV radnika utvrđena u iznosu od 3,17 Eur. Osporava i zateznu kamatu na imovinsku štetu smatrajući da se radi o imovinskoj nenovčanoj nerepariranoj šteti koja dospijeva danom presuđenja.

 

8.1. U odnosu na žalbi priloženi fragment vještačkog nalaza iz drugog sudskog predmeta valja tek kratko navesti da se u tom dijelu žalba odnosi na nove činjenice koje se u žalbi ne mogu iznositi i nove dokaze koji se žalbi ne mogu prilagati sukladno odredbi čl. 352. stav. 1 ZPP-a osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. No kako žalbeni navodi tuženika i priloženi dokaz nisu ni u kakvoj vezi sa žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka, to se, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 352. stav. 1. ZPP-a, ovaj sud nije ovlašten upuštati u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda u smislu iznošenja činjenica i analize dokaza koje tuženik iznosi i prilaže žalbi, a koji nisu bili predmetom raspravljanja i utvrđivanja do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku.

 

8.2. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud visinu satnice tuđe pomoći utvrdio primjenom odredbe čl.223. stav.1. ZPP-a, da je ista obrazložena kako u sadržaju i opsegu (što tuženik niti ne osporava) to navedeno nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika. U odnosu na dosuđenu zateznu kamatu na imovinsku štetu, koju tuženik osporava pozivajući se na odredbu čl.1089. stav. 2. ZOO prema kojoj se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, osim ako zakon ne propisuje drugačije valja navesti da je navedeni žalbeni razlog (pogrešne primjene materijalnog prava) doduše osnovan, ali da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava, zateznu kamatu na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći trebalo dosuditi od istog datuma. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica zahtijeva isplatu osigurnine prema polici osiguranja od opće odgovornosti kojeg je tužiteljičin poslodavac (KBC S. m.) sklopio sa tuženikom u smislu odredbe čl. 929. ZOO-a, slijedom čega se u odnosu na tuženikovu obvezu na isplatu primjenjuje rok propisan odredbom čl.943. stav.1. ZOO-a.

 

8.3. Odredba čl.943.stav.1. ZOO-a propisuje da je osiguratelj dužan, kada se dogodi osigurani slučaj, isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ukoliko je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stav.2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u prethodno citiranim stavcima, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stav.3.). Konačno, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz čl.943. ZOO, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

 

8.4. Imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije isticao da bi njegova obveza na isplatu utužene štete dospijevala u ugovorom o osiguranju definiranom roku (a u smislu odredbe čl.943.stav.1. ZOO-a), to je osnovano prvostupanjski sud zateznu kamatu na cjelokupnu utuženu tražbinu tužiteljice odredio od dana njezinog odštetnog zahtjeva iako se pri tom pogrešno pozvao na odredbu čl.1103. ZOO jer je u pravilnoj primjeni  materijalnog prava dospijeće konkretne tuženikove obveze propisano odredbom čl. 943.stav.4.ZOO-a.

 

9. Obzirom na sve izneseno valjalo je dakle žalbe oboje parničnih stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. ZPP-a

 

9.1. Konačno, imajući u vidu da tužiteljica u žalbi ističe da joj prvostupanjski sud neutemeljeno nije priznao nagradu za pristup ročištu radi objave presude koje je održano dana 21.08.2023. no da iz odnosnog zapisnika o objavi proizlazi da na isto nije pristupila tužiteljica, kraj činjenice što tuženik odluku o troškovima postupka pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

 

 

U Varaždinu, 5. veljače 2024.

 

 

        Predsjednica vijeća  

      Tanja Novak-Premec  v.r.