REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 214/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1418/2019-3 od 26. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4939/2015 od 24. siječnja 2019., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja Grada Zagreba.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 187.376,30 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa (pobliže navedenih pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) do isplate, pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 13.836,88 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, a pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 17.766,51 kn.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1914/2015 od 2. lipnja 2015. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 177.669,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja) od dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.701,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2015. do isplate, pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 1914/2015 od 15. veljače 2017. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 247.219,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja) od dospijeća do isplate, kao i nastali trošak ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 187.376,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1694/2021-2 od 4. listopada 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu, podredno da drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. 5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

6. Revizija tužitelja je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 187.376,30 kn s naslova bespravnog korištenja poslovnog prostora u odnosu na kojeg tužitelj tvrdi da ima pravo korištenja, za razdoblje od kolovoza 2011. do rujna 2016.

8. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, jer tražbine na ime stečenog bez osnove zastarijevaju za pet godina, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima,

- da je tužitelj sukladno odredbi čl. 41. Zakona o zakupu poslovnog prostora ovlašten davati u zakup poslovni prostor koji je u društvenom vlasništvu a za koji se vodi postupak povrata na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, sve do pravomoćnog okončanja tog postupka,

- da tuženik nije bio ovlašten dati predmetni poslovni prostor u zakup trećoj osobi,

- da su rješenjem Gradskog ureda za imovinske poslove i imovinu sektor za upravno- pravne poslove Odjel za naknade i izvlaštenja Središnji odsjek, od 20. rujna 2017., klasa: UP/1-942-01/0-01/12, ur.broj: 251-14-11-1/007-17-175 odbijeni zahtjevi Hrvatskoj zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3 i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3 za povrat odnosno naknadu oduzete imovine, za nekretnine oznake zk.č.br. 2159/6, zgrada mješovite uporabe Kvaternikov trg 12 površine 349 m2, zgrada mješovite uporabe Šubićeva 69 površine 303 m2 i dvorište površine 348 m2, ukupne površine 1000 m2, upisa zk.ul.br. 16562 k.o. Grad Zagreb, etažno vlasništvo s neodređenim omjerima E-1 do E-40,

- da je odluka od 20. rujna 2017. pravomoćna 3. studenoga 2017.

prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, zaključujući da je Grad Zagreb predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine na temelju odredbe čl. 41. Zakona o zakupu poslovnog prostora, te da je kao takav aktivno legitimiran od tuženika potraživati iznose koje je tuženik stekao bespravnim korištenjem navedene nekretnine, a da tuženik nema nikakvih ovlasti davati tu nekretninu trećem u zakup.

8.1. Zbog toga je pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) prihvatio predmetni tužbeni zahtjev zaključujući da tuženik duguje tužitelju utuženu tražbinu, jer je isti neosnovano stekao imovinu u visini zakupnine predmetnog poslovnog prostora, s obzirom da je držao u posrednom posjedu poslovni prostor te ga bespravno dao u zakup, a da tužitelju u utuženom razdoblju nije platio naknadu, te da tužitelj kao ovlaštenik raspolaganja predmetnim poslovnim prostorom nije mogao raspolagati tim prostorom i davati ga drugima u zakup.

9. Međutim, drugostupanjski sud je, ocjenjujući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave u spisu, ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, zbog čega je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz podataka u spisu proizlazi da se predmetni poslovni prostoru u Zagrebu, Trg Eugena Kvaternika 12 nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. 2159/6, upisanoj u zk.ul.br. 16562 k.o. Grad Zagreb, povezano s etažnim vlasništvom E-21 i E-22 te da je vlasnik predmetne nekretnine Republika Hrvatska, što je upisano u zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-27950/11, rješenjem od 12. studenoga 2014., u prvenstvenom redu upisa, a da je podnesak poslovni broj Z-27950/11 zaprimljen 31. svibnja 2011.

- da je vlasništvo Republike Hrvatske upisano na temelju prijavnog lista RN-1877/2011 nr. 1 i 2. od 11. ožujka 2011. s kopijom katastarskog plana, uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 25. siječnja 2011., izvoda iz katastarskog plana, izvatka iz posjedovnog lista od 10. ožujka 2011. i 24. travnja 2011., potvrde Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 11. ožujka 2011. s geodetskim elaboratom, ugovora o kupoprodaji stana od 19. travnja 1995. , potvrde o amortizaciji od 11. studenoga 2014., međuvlasničkih ugovora od 6. prosinca 1997. i 13. listopada 1997., te odredaba Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine budući da su preneseni posebni dijelovi nekretnine iz knjige položenih ugovora u zemljišnu knjigu uz uknjižbu prava vlasništva.

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja drugostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 45. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) ocijenio da je vlasnik predmetne nekretnine (koju je tuženik neovlašteno dao u zakup trećoj osobi i za koju tužitelj traži da mu tuženik plati naknadu za korištenje u razdoblju od kolovoza 2011. do rujna 2016.), u predmetnom razdoblju bila Republika Hrvatska, a ne tužitelj.

9.2. Zbog toga je ocjenjujući da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan, preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP i odbio predmetni tužbeni zahtjev. Pri tom je ocijenio da je neosnovan prigovor zastare tuženika, ali pozivom na odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP te odredbu čl. 1120. ZOO. 10. Prije svega treba reći da da ovo vijeće zna za pravno shvaćanje ovog suda izraženo u predmetu ovog suda poslovni broj Rev 1134/2021-2 od 25. listopada 2022., u kojem je (između istih stranaka i za isti poslovni prostor, samo za drugo razdoblje) na predmetno pitanje dan drugačiji odgovor, međutim, radi se o ukidnom rješenju stoga pravno shvaćanje iz takvog rješenja, načelno gledajući, iako se radi o shvaćanju najvišeg suda, ipak podliježe mogućnosti promjene kada se u nastavku istog postupka ponovno (presudom) odlučuje o istovjetnom pravnom pitanju. To je zato jer revizijski sud, kao i sud dugog stupnja, nije vezan za svoje shvaćanje izraženo u prijašnjem rješenju kojim je ukinuo nižestupanjsku odluku (čl. 399. u vezi s čl. 377. ZPP).

11. Naime, točno je da prema odredbi čl. 41. Zakona o zakupu poslovnog prostora po odredbama ovoga Zakona Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

12. Međutim, odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, a prema st. 3. tog članka provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

12.1. Nadalje, prema odredbi čl. 45. st. 1. ZZK prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema trenutku u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se određuje upis.

13. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena sporno je u revizijskom stupnju postupka je li tužitelj za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama protiv bespravnih korisnika kao tuženika radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka, te je također sporno je li tužitelj aktivno legitimiran protiv bespravnih korisnika radi naplate predmetne naknade za korištenje poslovnih prostora, koji su predmet tih upravnih postupaka, u situaciji ako je u zemljišnim knjigama u utuženom razdoblju već bilo upisano pravo vlasništva trećih osoba na predmetnim nekretninama.

14. Dakle, za odgovor na postavljeno pitanje je li tužitelj bio aktivno legitimiran potraživati naknadu od tuženika koji je neovlašteno dao u zakup trećoj osobi predmetni poslovni prostor, za razdoblje od kolovoza 2011. do rujna 2016., odlučno je tko je bio nositelj prava vlasništva na tim nekretninama u utuženom razdoblju.

15. Naime, s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je u predmetnom utuženom razdoblju na predmetnoj nekretnini (koju je tuženik neovlašteno dao u zakup trećoj osobi i za koju traži da mu tuženik plati naknadu za korištenje u razdoblju od kolovoza 2011. do rujna 2016.), vlasnik te nekretnine bila Republika Hrvatska, a ne tužitelj, te imajući na umu odredbe čl. 120. st. 1. i 3. ZVDSP, te odredbu čl. 45. st. 1. ZZK to je i prema pravnom shvaćanju ovog suda osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci.

16. Stoga, imajući u vidu utvrđenja iz drugostupanjske odluke, kao i naprijed citirane odredbe ZVDSP te ZZK, odgovor na postavljeno pitanje glasi ... u situaciji ako je u zemljišnim knjigama, na nekretnini, koju je tuženik neovlašteno dao u zakup trećoj osobi (a za koju se vodi upravni postupak povrata oduzete imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine) u utuženom razdoblju bilo upisano pravo vlasništvo trećih osoba (a ne Grada Zagreba), tada Grad Zagreb nije aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora, već bi aktivno legitimiran u takvim postupcima bio isključivo upisani vlasnik tih nekretnina.

17. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da u konkretnom slučaju osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci, to ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tužitelja, te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina

Broj zapisa: 9-3085d-dc10f

Kontrolni broj: 03cc3-06de5-36af2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.