REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8092/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.Č., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, od 29. lipnja 2022., Klasa: 211-07/22-3/12359, Urbroj: 511-07-26-22-2, u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. I.Č. kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ), okr. I.Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15 (petnaest) eura/113,02[1] kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. I.Č. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 6 mjeseci te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.Č. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, iskazuje žaljenje zbog istog, moli ublažavanje novčane kazne te da mu se ne izrekne zaštitna mjera jer mu je upravljanje vozilom neophodno za izvršavanje svakodnevnih radnji, prvenstveno zbog brige od djeci od kojim je jedno maloljetno, a drugo nepokretno, obećava da isto više neće ponoviti niti ugrožavati promet.
7. Prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu eventualne loše materijalne situacije, ostale na razini paušalnog isticanja.
8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, tužitelj je u obrazloženju prekršajnog naloga naveo da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan zbog istog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (odluka Postaje prometne policije Zadar, broj: 20. PP-4808/21- 2, pravomoćno 30. kolovoza 2021. i odluka Postaje prometne policije Čakovec broj: 511-21-09/05-4-218-1/2021, pravomoćno 25. svibnja 2021.) u što se uvjerio i ovaj drugostupanjski sud uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajne evidencije te je utvrđeno da je okrivljenik unazad tri godine već pravomoćno kažnjen zbog istog prekršaja. Stoga, izrečena novčana kazna od 5.000,00 kuna u ovom prekršajnom predmetu, a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju predstavlja ostvarenje opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrhe kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a, koja se ne bi mogla postići izricanjem niže novčane kazne od izrečene, kako se to sugerira u prigovoru, budući da nisu izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje niže novčane kazne od izrečene, posebno imajući u vidu da se radi o ponavljaču prometnog prekršaja.
9. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije šest mjeseci. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere šest mjeseci u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ- a, osobito imajući u vidu da se radi o ponavljaču prometnog prekršaja. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole radi izvršavanja svakodnevnih radnji, prvenstveno zbog brige od djeci, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere u navedenom trajanju.
10. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, dakle, najnižem mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika niti uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. kolovoza 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijske postaje Donji Miholjac, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
