REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 314/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz P., OIB:..., koju zastupa punomoćnica L. M., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K., R. M. B. i L. M. u P., protiv tuženice O. B. H. d.d., Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik A. A., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A. u P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-997/2018-2 od 13. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P-2036/15 od 18. siječnja 2018., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1."Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.3.3. Ugovora o kreditu broj 051227066492 SJ kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 27. prosinca 2005. godine, a koji glasi:

"Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje", pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

2."Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 4.579,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče:

- na iznos od 1,52 kn od 6.02.2008. god. do isplate,

- na iznos od 1,68 kn od 25.02.2008. god. do isplate,

- na iznos od 0,15 kn od 13.03.2008. god. do isplate,

- na iznos od 2,18 kn od 22.04.2008. god. do isplate,

- na iznos od 51,06 kn od 10.07.2008. god. do isplate,

- na iznos od 71,46 kn od 11.08.2008. god. do isplate,

- na iznos od 70,63 kn od 10.09.2008. god. do isplate,

- na iznos od 70,54 kn od 10.10.2008. god. do isplate

- na iznos od 70,71 kn od 10.11.2008. god. do isplate,

- na iznos od 207,95 kn od 10.12.2008. god. do isplate

- na iznos od 209,96 kn od 12.01.2009. god. do isplate

- na iznos od 214,74 kn od 10.02.2009. god. do isplate

- na iznos od 214,23 kn od 10.03.2009. god. do isplate

- na iznos od 214,37 kn od 10.04.2009. god. do isplate

- na iznos od 212,80 kn od 11.05.2009. god. do isplate

- na iznos od 193,14 kn od 10.06.2009. god. do isplate

- na iznos od 278,67 kn od 10.07.2009. god. do isplate

- na iznos od 278,66 kn od 10.08.2009. god. do isplate

- na iznos od 278,33 kn od 10.09.2009. god. do isplate

- na iznos od 275,51 kn od 10.10.2009. god. do isplate

- na iznos od 275,92 kn od 10.11.2009. god. do isplate

- na iznos od 276,35 kn od 10.12.2009. god. do isplate

- na iznos od 276,83 kn od 11.01.2010. god. do isplate

- na iznos od 277,96 kn od 10.02.2010. god. do isplate

- na iznos od 284,59 kn od 12.03.2010. god. do isplate

- na iznos od 269,86 kn od 07.05.2010. god. do isplate

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (Narodne novine 35/05) za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.687,50 kuna u roku od 15 dana sa zateznom zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 19.112,50 kuna."

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 1700/2020-2 od 13. listopada 2020. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-997/2018-2 od 13. veljače 2020. zbog pravnih pitanja:

"1. Mogu li se odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. primijeniti u postupku u kojem se odlučuje o ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti?"

2. Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti?".

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske odluke i odbiti tužbeni zahtjevu cijelosti, a tužiteljicu obvezati da tuženici nadoknadi troškove postupka.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženice iznesene u reviziji i preložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija tuženice je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest ništetnost odredbe članka 3.3. Ugovora o kreditu broj 051227066492 SJ (dalje: ugovor o kreditu), kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor 27. prosinca 2005., kojom su ugovorili da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Predmet spora jest i zahtjev za povrat 4.579,78 kuna koliko je tužiteljica platila tuženici na temelju navedene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je sporna odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP) i ništetna u skladu s čl. 87. ZZP. Na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) i čl. 241. ZOO, tuženici je naloženo vratiti tužiteljici iznos razlike između kamate obračunate po početnoj kamatnoj stopi naznačenoj u ugovoru o kreditu i kamate koja se kasnije mijenjala odlukom tuženice i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana plaćanja u skladu s čl. 1115. ZOO i čl. 29. ZOO. Pritom se sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi podnesenoj protiv više tuženika, međutim ostalim i tuženice, te je pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorene odredbe.

9. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP.

10. U revizijskom stadiju postupka je sporno, je li odredba čl. 3.3. ugovora o kreditu od 27. prosinca 2005. ništetna i bez pravnog učinka za ugovorne stranke, odnosno je li sud u individualnoj parnici koju pokrene potrošač, pozivajući se pri tom na presude donesene u kolektivnom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude, te može li se odredba čl. 502.c ZPP primijeniti u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Iz spisa proizlazi da su se sudovi u nižestupanjskim odlukama, kao i tužiteljica tijekom postupka, pozvali na presudu i rješenje Vrhovnog suda, broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koje odluke su donesene u postupku pokrenutom povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Predmet spora u tom postupku bila je zaštita kolektivnih interesa potrošača, u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim ugovornim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva jednostranom odlukom kreditora. U tom postupku je pravomoćno utvrđeno da su tužene banke, među kojima i tuženica iz ovog postupka, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorene odredbe.

12. U ovom predmetu sporna je ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, promjenjivoj jednostranom odlukom banke, u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima.

13. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, izraženom u odluci broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP.

14. Stoga tuženica u podnesenoj reviziji osnovano navodi da se utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, donesenih u kolektivnom sporu pokrenutom po tužbi Udruge "Franak", ne mogu primijeniti u odnosu na ugovore o kreditu u eurima jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima.

15. Međutim iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi, da ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi nisu utemeljili isključivo na presudama donesenim u navedenom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, pokrenutom po tužbi udruge "Franak", premda su se na odluke donesene u tom sporu pozvali. Sudovi su u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva, raspravili primjenom mjerodavnih odredaba ZZP i ZOO, te primjenom tih odredbi utvrdili pravno odlučne činjenice, da je sporna ugovorna odredba sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je tuženica unaprijed sastavila, da se o toj odredbi s tužiteljicom kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, te da tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj na njezin sadržaj. Naime, sud prvog stupnja je u dokaznom postupku, među ostalim, proveo dokaz saslušanjem službenice banke i dokaz saslušanjem tužiteljice, na okolnost pojedinačnog pregovaranja tuženice i tužiteljice, prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog je, pravilnom primjenom odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, čl. 87. ZZP, te čl. 241. ZOO u vezi s čl. 225. ZOO i čl. 1111. ZOO u vezi s čl. 29. ZOO, odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Prema ocjeni vijeća, pobijana drugostupanjska odluka donesena je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz odluke, broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., jer je o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku odlučeno na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, a ne na temelju pravnih shvaćanja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Stoga okolnost što su se sudovi, uz utvrđenje svih činjenica odlučnih za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, pozvali i na pravna shvaćanja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, revizija tuženice je odbijena i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Igor Periša, v.r.