Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1284/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1040/19-32 od 18. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 1040/19-32 od 18. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4 Ugovora o kreditu, 5140030242- 26000053308/2005 na iznos od 140.000,00 CHF kojom se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjena odluke o kamatnim stopama, koji ugovor je sklopljen između tužitelja ĆŽ iz [adresa] i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 56, te stoga ista odredba ne proizvodi pravne učinke za ugovorene stranke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska avenija 56, Zagreb, isplatiti tužitelju ĆŽ iz [adresa], iznos od 61.964,91 kuna/8.224,16 eura, sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje za vrijeme do 31. prosinca 2007., za vrijeme od 1.siječnja 2008 do 30. lipnja 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena:

- 2. listopada 2007. na iznos od 339,31 kn

- 6. studenog 2007. na iznos od 351,13 kn

- 4. prosinca 2007. na iznos od 341,39 kn

- 3. siječnja 2008. na iznos od 352,77 kn

- 2. veljače 2008. na iznos od 357,44 kn

- 2. ožujka 2008. na iznos od 339,23 kn

- 2. travnja 2008. na iznos od 367,00 kn

- 3. svibnja 2008. na iznos od 344,53 kn

- 3. lipnja 2008. na iznos od 352,08 kn

- 2. srpnja 2008. na iznos od 345,07 kn

- 29. kolovoza 2008. na iznos od 350,66 kn

- 3. listopada 2008. na iznos od 354,59 kn

- 31. listopada 2008. na iznos od 374,19 kn

- 29. studenog 2008. na iznos od 362,96 kn

- 2. prosinca 2008. na iznos od 347,73 kn

- 2. siječnja 2009. na iznos od 710,37 kn

- 2. veljače 2009. na iznos od 717,94 kn

- 2. ožujka 2009. na iznos od 650,74 kn

- 2. travnja 2009. na iznos od 711,87 kn

- 5. svibnja 2009. na iznos od 687,27 kn

- 2. lipnja 2009. na iznos od 1.093,91 kn

- 2. srpnja 2009. na iznos od 1.042,41 kn

- 4. kolovoza 2009. na iznos od 1.081,60 kn

- 2. rujna 2009. na iznos od 1.092,61 kn

- 2. listopada 2009. na iznos od 1.050,07 kn

- 3. studenog 2009. na iznos od 1.077,34 kn

- 2. prosinca 2009. na iznos od 1.056,31 kn

- 5. siječnja 2010. na iznos od 1.104,52 kn

- 17.03.2010. na iznos od 1.120,59 kn

- 17.03.2010. na iznos od 1.011,31kn

- 4. svibnja 2010. na iznos od 1.130,45 kn

- 4. svibnja 2010. na iznos od 1.093,02 kn

- 2. lipnja 2010. na iznos od 1.140,74 kn

- 2. srpnja 2010. na iznos od 1.171,62 kn

- 19. kolovoza 2010. na iznos od 1.200,59 kn

- 2. rujna 2010. na iznos od 1.252,38 kn

- 13.10.2010. na iznos od 1.172,14 kn

- 3. studenog 2010. na iznos od 1.193,87 kn

- 25. prosinca 2010. na iznos od 1.270,50 kn

- 11. siječnja 2011. na iznos od 1.155,48 kn

- 26. veljače 2011. na iznos od 1.133,10 kn

- 22. ožujka 2011. na iznos od 1.021,14 kn

- 22. travnja 2011. na iznos od 1.105,03 kn

- 1. lipnja 2011. na iznos od 1.152,17 kn

- 2. lipnja 2011. na iznos od 1.177,52 kn

- 21. srpnja 2011. na iznos od 1.199,57 kn

- 20. kolovoza 2011. na iznos od 1.262,65 kn

- 21. rujna 2011. na iznos od 1.203,13 kn

- 8. listopada 2011. na iznos od 1.135,83 kn

- 12. studenog 2011. na iznos od 766,30 kn

- 30. prosinca 2011. na iznos od 753,46 kn

- 21. siječnja 2012. na iznos od 789,54 kn

- 14. veljače 2012. na iznos od 787,48 kn

- 2. ožujka 2012. na iznos od 737,81 kn

- 21. travnja 2012. na iznos od 779,97 kn

- 18. svibnja 2012. na iznos od 757,53 kn

- 21. lipnja 2012. na iznos od 783,13 kn

- 17. srpnja 2012. na iznos od 751,41kn

- 1. rujna 2012. na iznos od 774,24 kn

- 30. rujna 2012. na iznos od 764,13 kn

- 1. studenog 2012. na iznos od 747,27 kn

- 23. studenog 2012. na iznos od 774,26 kn

- 30. prosinca 2012. na iznos od 745,69 kn

- 1. veljače 2013. na iznos od 751,42 kn

- 1. ožujka 2013. na iznos od 767,03 kn

- 7. travnja 2013. na iznos od 694,82 kn

- 30. travnja 2013. na iznos od 759,65 kn

- 1. lipnja 2013. na iznos od 715,58 kn

- 30. lipnja 2013. na iznos od 737,41kn

- 1. kolovoza 2013.na iznos od 716,52 kn

- 1. rujna 2013. na iznos od 745,83 kn

- 1. listopada 2013. na iznos od 754,14 kn

- 1. studenog 2013. na iznos od 723,43 kn

- 1. prosinca 2013.na iznos od 749,38 kn

- 1. siječnja 2013. na iznos od 727,56 kn

- 26. siječnja 2014. na iznos od 750,05 kn

do konačne isplate u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 56, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 12.070,00 kn / 1.601,96 Eura u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 16. svibnja 2006., u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, te je ugovorena valutna klauzula u CHF, te isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa prednikom tuženika, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

6. Među strankama nije sporno da je između prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 2. svibnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, na temelju kojeg je prednik tuženika odobrio i isplatio tužitelju iznos od 140.000 CHF s rokom otplate od 23 godine u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da je ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 4,35% koja se tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja, da bi od 1. siječnja 2014. bila 3,23% kako je to bilo propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju /NN br. 143/13).

7. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika – Slavonsku banku. d.d. ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe, jer navedena banka nije bila stranka, odnosno tuženik u tom postupku, nisu osnovani iz razloga što je Slavonska banka d.d. u veljači 2009. bila pripojena Hypo Alpe-Adria bank d.d., koja je bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu. Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena tek 2012., Slavonska banka d.d. dakle nije niti mogla biti tuženica u tom postupku, već Hypo Alpe-Adria bank d.d., pod kojim nazivom je tuženica poslovala u vrijeme pokretanja spora.

8. Prvostupanjski sud se obrazloženju presude pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedena je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

9. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

10. U istoj odluci međutim navodi se međutim da je nelogičan zaključak suda o tome da podnositeljica nije dokazala da bi se o osporenim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, jer podnositeljici (banci) na tu okolnost ni nije bilo omogućeno dokazivanje niti je moralo biti s obzirom na to da je ta okolnost pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu. „Međutim, podnositeljici je trebalo biti omogućeno dokazivanje okolnosti da je potrošaču, ako ih već nije utvrdila samim ugovorom, njezina zaposlenica dala odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora kako je tvrdila u parničnom postupku i kako tvrdi u ustavnoj tužbi, a sudovi su propustili uočiti da je upravo na tu okolnost podnositeljica predložila saslušanje navedene svjedokinje. Stoga je također netočan i u suprotnosti s naprijed navedenom sudskom praksom i načelnim stajalištima Ustavnog suda o načelu jednakosti oružja u kolektivnom sporu i pojedinačnim potrošačkim sporovima (vidi točke 22. - 22.2. načelnih stajališta) zaključak sudova da su sve odlučne okolnosti predmetnog spora već utvrđene u kolektivnom sporu ili da se mogu utvrditi samo na temelju predočenih isprava, zbog čega nije trebalo saslušati zaposlenicu pravne prednice podnositeljice…“

11. U konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušanje djelatnika banke na okolnost da je zaposlenik tuženika s tužiteljem dogovorio sve uvjete Ugovora o kreditu te prošao sve stavke prije same solemnizacije kod javnog bilježnika, te da je tužitelj bio svjestan značenja uzimanja kredita kod banke, uvjeta i načina vraćanja te da je u svakom slučaju prije solemnizacije mogao odustati od istoga, i to svjedoka KŽ, Poslovnica Šibenik, Stjepana Radića 77a, zamolbenim putem.

12. Sud je u postupku na ročištu od 22. travnja 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak, rješenjem prihvatio navedeni prijedlog, da bi na ročištu od 11. listopada 2021., na kojem je glavna rasprava zaključena, stavio isto rješenje izvan snage te se u odluci obrazlaže da tuženik nije sudu dostavio dokaz da je baš predloženi svjedok bila ta koja je pregovarala sa tužiteljem, a i tužitelj je to osporio. 13. Iz iskaza tužitelja vidljivo je da je iskazao da mu je ona (KŽ) potpuno nepoznata, ne navodeći je li mu uopće poznato ime djelatnika tuženika koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a što iz same priložene dokumentacije u spisu predmeta, nije vidljivo.

14. Tuženik osnovano prigovara da ne postoji obveza stranaka prethodno dostaviti dokaze o tome, imaju li predloženi svjedoci saznanja o odlučnim činjenicama, radi utvrđenja kojih su predloženi u postupku.

15. Zato se osnovano u žalbi prigovara, da je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer odlučne činjenice, tj. jesu li zaposlenici banke dali tužitelju odgovarajuće obavijesti o rizicima kredita u švicarskom franku i s promjenjivim kamatama te je li tužitelj kao potrošač za sklapanje spornog ugovora mogao dati informirani pristanak, nisu utvrđene.

16. Pri tom na tuženikov prigovar zastare, odnosno navode da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača, valja reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 12. lipnja 2019. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

17. U nastavku postupka sud će odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika, te potom na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijeniti materijalno pravo a o svojoj odluci dati i valjane razloge.

18. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić