REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1447/2019-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT Dubrovnik d.o.o. iz Dubrovnika, Marka Marojice 5, OIB: 99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o., OIB: 58914751045, iz Dubrovnika, Vukovarska 17, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 19, OIB: 21712494719, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 8881/15-3 od 9. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku br. Povrv-1126/14 od 13. listopada 2015., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8881/15-3 od 9. studenoga 2018. u dijelu pod toč. I., III. i V. izreke, te se u tim dijelovima predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika br. Ovrv-4968/13 od 22. studenoga 2013., te je odbijen zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 313.400,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od za račun br. 1149/1149 od 30. rujna 2013. na iznos od 313.400,00 kn od 21. listopada 2013. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 831,00 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, te u toč. II. izreke na način da je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-4966/13 od 22. studenoga 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 313.400,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 21. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.605,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 22. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (toč. I.1.). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 831,00 kn (toč. I.2.). Odbijene su žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog iz rješenja ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-4966/13 od 22. studenoga 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju zatezne kamate na iznos od 313.400,00 kn od 21. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi preko stope koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu plati zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.605,00 kn koje teku na navedeni iznos od 22. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi preko stope koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (toč. II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 32.014,50 kn (toč. III.), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.819,00 kn odbijen (toč. IV.). Isto tako odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 7.992,00 kn (toč. V.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode tuženika, ističe da je revizija neosnovana, odnosno nedopuštena.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP i to u pogledu toč. I. izreke drugostupanjske presude. Obzirom na tu činjenicu dopuštena je revizija iz čl. 382. st 1. toč. 3. ZPP, dakle tzv. redovna revizija, neovisno o tome što je tuženik podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i održao na snazi plati nalog u dijelu u kojem je tuženik obvezan tužitelju isplatiti iznos od 313.400,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, te u dijelu gdje su suđeni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 10.605,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

9. Naime, drugostupanjski sud je unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP od strane prvostupanjskog suda preinačio prvostupanjsku presudu jer je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, primjenjujući odredbu čl. 373.a ZPP.

10. U postupku je od strane drugostupanjskog suda utvrđeno:

- da je gradonačelnik Grada Dubrovnik donio Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima 24. travnja 2013. (dalje Naputak/13), kao i da je sporni naputak gradonačelnik donio na temelju čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12 – dalje: ZLPS), čl. 42. Statuta Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 4/09, 3/11, 14/12), te čl. 13. Odluke te na temelju Zaključka Gradskog poglavarstva klasa: 340/01/06-01/27, urbroj: 2117/01-08-06-4 i 2117/01-08-07-11,

- da među strankama nije sporno da je Naputak objavljen u „Službenom glasniku Grada Dubrovnika“,

- da iz stanja spisa ne proizlazi da bi sporni Naputak bio poništen, ukinut ili na drugi način stavljen izvan snage,

- da je visina potraživanja tužitelja utvrđena na temelju nespornih podataka o evidentiranom zaustavljanju vozila i visini naknade koja je propisana Naputkom.

11. Obzirom na takva činjenična utvrđena drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost spornog Naputka, jer su to ovlašteni činiti samo sudovi u upravnom sporu sukladno čl. 12. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS). Prema shvaćanju drugostupanjskog suda gradonačelnik je bio ovlašten donijeti navedeni naputak, radi čega je djelomično udovoljeno zahtjevu tužitelja.

12. Tuženik je tijekom postupka, a sada isto ponavlja i u reviziji, osporavao tužitelju pravo naplaćivati naknadu na temelju čl. 3. i 4. Naputka/13 tvrdeći da Naputak/13 nije donesen u skladu s Odlukom o uređenju prometa, jer tada odluka nije predviđala pravo naplate naknada za zaustavljanje vozila. Također se tvrdi da gradonačelnik nije bio ovlašten donijeti Naputak jer to ovlaštenje nije bilo propisano mjerodavnim ZLPS, a ni Statutom Grada Dubrovnika. Također se tvrdi da drugostupanjski sud nije odlučujući o žalbi tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo kada nije odlučio o istaknutom prigovoru tuženika u podnesku od 16. lipnja 2015. kada tvrdi da su mjesta predviđena za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa suprotna čl. 82. st. 1. i čl. 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz sigurnosnih razloga, te je za utvrđivanje tih činjenica tuženik predložio dokaze i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-125/12-6 od 30. svibnja 2014. ukinuta Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 12/09) u upravnom sporu za ocjenu zakonitosti općeg akta zbog izostanka prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova za donošenje takve odluke.

14. Obrazloženje odluke drugostupanjskog suda u bitnom se svodi na ocjenu da sporni Naputak donijelo nadležno tijelo, pri čemu se drugostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 19. ZPLS, važeću u vrijeme donošenja naputka, kojom je propisano da općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljanju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, uz ostalo, i poslove koji se odnose na promet na svom području. Prema odredbama čl. 27. i 39. ZLPS predstavničko tijelo grada je gradsko vijeće, dok je izvršno tijelo gradonačelnik koji je bio ovlašten donijeti sporne naputke u okviru svojih ovlasti propisanih čl. 48. i 74. ZLPS.

15. Pri tome drugostupanjski sud nije ocijenio zakonitost tih akata u odnosu na odredbe čl. 5. st. 1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 3. ZUS.

16. Osnovano tuženik u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati.

17. Naime, drugostupanjski sud je bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na nezakonitost podzakonskog propisa – Naputka, koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu („Narodne novine“ br. 99/99, 29/02) prema kojemu, ako sud u postupku utvrdi da neki propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe u Ustavom i zakonom (navedeno shvaćanje revizijski sud je izrazio u odluku Rev- 1042/05).

18. Slijedom navedenog drugostupanjski sud je bio i ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti u Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku pred sudom osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu čl. 125. podstavka 2. Ustava, ocijeniti je li prigovor osnovan, u kojem slučaju je sud bio dužan obavijestiti Visoki upravni sud o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. U slučaju ako bi sud ocijenio takav prigovor neosnovanim, isti je dužan u obrazloženju svoje odluke iznijeti dostatne i pravne relevantne razloge za svoju ocjenu. Stoga se drugostupanjski sud nije mogao zadovoljiti konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer na taj način nije odlučeno o prigovorima tuženika.

19. U odnosu na eventualni propust stranke da sama sukladno čl. 83. ZUS inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je neodvojivo povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st. 1. ZUS ili prijedloga u smislu čl. 38. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (odluka Ustavnog suda br. U-III-4024/2019).

20. Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti odluku drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i glede odluke o troškovima postupka, te u tim dijelovima predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug