REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-142/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice Ž.-S. G., iz P., V., koju zastupa opunomoćenica M. H., odvjetnica u Z.,I., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, radi preispitivanja prava na status za roditelja njegovatelja, 28. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 554-05/22-02/106, URBROJ: 524-11-02/2-22-3 od 4. siječnja 2023. godine.
II. Poništava se točka 2. rješenja Centra za socijalnu skrb Pula – Pola, KLASA: UP/I- 555-05/22-04/92, URBROJ: 2168-36-10-28-22-10 od 29. lipnja 2022. godine.
III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da tužiteljici Ž.-S. G. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.714,12 eura (tisuću sedam stotina četrnaest eura i dvanaest centi) / 12.915,04 kuna (dvanaest tisuća devet stotina petnaest kuna i četiri *
lipe) , u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 622,16 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula – Pola, KLASA: UP/I-555-05/22-04/92, URBROJ: 2168-36-10-28-22-10 od 29. lipnja 2022., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, tužiteljici se i nadalje priznaje pravo na status roditelja njegovatelja kćeri N. G. (t. 1. izreke rješenja), uz isplatu naknade u iznosu od 800% osnovice za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi, počevši od 17. veljače 2022. godine (t. 2.). Izreka rješenja sadržava i druge prateće odluke (t. 3.- 7.). U postupku je utvrđeno da kod tužiteljičine kćeri postoji tjelesno oštećenje (stupanj 4), poremećaj glasa, jezika i govora (stupanj 4), više vrsta teških oštećenja – tjelesno i osjetilno, teški invaliditet (IV. stupanj), trajna promjena u zdravstvenom stanju, potpuna nesposobnost za rad (trajno), trajna potreba pomoći i njege u punom opsegu,
te da je riječ o osobi s invaliditetom.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-554-05/22-02/106, URBROJ: 524-11- 02/2-22-3 od 4. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv točke 2. prvostupanjskog rješenja, izjavljena slijedom stajališta tužiteljice da su ispunjene pretpostavke za priznavanje naknade u iznosu od 900% osnovice za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da nije utvrđeno da se tužiteljičina kćer ne može uključiti u programe i usluge u zajednici zbog zdravstvenog stanja, pa nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22 i 46/22).
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu u iznosu od 900% osnovice. Nejasno je u koje se to programe i usluge kćer tužiteljice može uključiti. Tužiteljici je socijalno pravo smanjeno uslijed imaginarne, stvarno nepostojeće mogućnosti uključenja njezine kćeri u programe i usluge u zajednici. Stanje tužiteljičine kćeri je takvo da onemogućava bilo kakvo uključivanje u takve programe i usluge, što potvrđuje i njezin liječnik. Kod nje je Barthelov indeks nula, uz dijagnozu spastične tetraplegije. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje i točku 2. prvostupanjskog rješenja, te da sam riješi stvar priznavanjem tužiteljici pravo na naknadu kao roditelju njegovatelju kćeri N. G. u iznosu od 1200% osnovice (taj je iznos zatražen slijedom kasnijih izmjena
Zakona o socijalnoj skrbi, nap. Suda). Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.336,28 eura (PDV uključen).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i obrazlaže predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužiteljice, u ovome je sporu, na okolnost spornih stručno- medicinskih činjenica, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku prof. dr. sc. H. L., dr. med., specijalistu medicine rada i sporta u R., koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku,
te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 28. kolovoza 2023. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika,
utvrdio da je tužbeni zatjev osnovan.
7. Sud, ponajprije, naglašava da je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, prema onodobnom stanju stvari. Čak i da je Sud sam riješio stvar, ne bi pritom bio ovlašten odrediti naknadu u iznosu propisanom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 71/23), budući da to nije obuhvaćeno predmetom konkretne upravne stvari. Kasnije izmjene u zakonodavstvu ne mogu utjecati na odlučivanje u predmetu koji je u upravnom postupku riješen prije tih izmjena (osim ako dio dotičnih izmjena djeluje retroaktivno, što ovdje nije slučaj). Kasnije zakonodavne izmjene mogu činiti podlogu za osporavanje s time povezanog novog rješenja javnopravnog tijela, odnosno za podnošenje novog zahtjeva stranke, u oba slučaja u novome, zasebnom upravnom postupku.
8. Među strankama je sporno treba li u predmetnom slučaju tužiteljici, u svojstvu roditelja njegovatelja, naknadu odrediti prema odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, ili prema odredbi stavka 2. toga članka. Članak 65. stavci 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi glase:
„(1) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. ovoga Zakona ima pravo na naknadu u postotku od osnovice koji iznosi 800 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.
(2) Roditelj njegovatelj ili njegovatelj djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom iz članka 61. točke 1. ovoga Zakona koja se, zbog zdravstvenog stanja, ne može uključiti u programe i usluge u zajednici ima pravo na naknadu u iznosu od 900 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, prava iz mirovinskog osiguranja, obveznog zdravstvenog osiguranja i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.“
9. Ključan je, dakle, odgovor na pitanje je li se kćer tužiteljice, zbog svoga zdravstvenog stanja, u vrijeme rješavanja ove upravne stvari, mogla uključiti u programe i usluge u zajednici.
10. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L., zasad nije dokazano da se tužiteljičina kćer ne može uključiti u programe i usluge u zajednici. Prema raspoloživoj dokumentaciji, kćer tužiteljice je svjesna i komunicira očima. Potrebna je dodatna detaljna obrada neurologa, psihologa i defektologa, radi ispitivanja njezinih preostalih kognitivnih sposobnosti. Takvom dodatnom obradom bi se zasad nedokazana mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici vjerojatno pokazala neostvarivom, ali to je, prije provedbe obrade, ipak u domeni spekulacije.
11. Na raspravi sudski vještak prof. dr. sc. H. L. ustraje pri potrebi dodatne obrade tužiteljičine kćeri. Pojašnjava da Barthelov indeks nula sâm po sebi ne isključuje mogućnost uključivanja u programe i usluge u zajednici, imajući na umu mogućnosti naprednih tehnologija. Ne smatra da potvrda izabranog liječnika opće prakse čini dovoljan temelj za zaključak da ne postoji mogućnost navedenog uključivanja.
12. Tužiteljica osporava relevantnost specijalizacije sudskog vještaka. Njegov nalaz i mišljenje smatra spekulativnim i nestručnim.
13. Tuženik nije iznio primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
14. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L., sagledan u cjelini pisanog materijala i raspravnog izlaganja, Sud ocjenjuje koherentnim i razložnim, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnoga posebnog zakonodavstva na ovome upravnom području. Općenito na upravnom području socijalnog prava traži se odgovarajuća medicinska i srodna obrada za utvrđivanje odlučnih stručno-medicinskih činjenica, što je i srž nalaza te mišljenja sudskog vještaka.
15. Pritom upravo nalaz i mišljenje sudskog vještaka daje podlogu za usvajanje tužbenog zahtjeva. Naime, osporavane odluke javnopravnih tijela baziraju na nalazu i mišljenju institucionalnog tijela vještačenja od 22. listopada 2018. godine. Ovdje osporavana rješenja donesena su po službenoj dužnosti, u postupku preispitivanja prava, slijedom zakonodavnih izmjena, tj. donošenja Zakona o socijalnoj skrbi. Pri tome kriterij (ne)mogućnosti uključenja u programe i usluge u zajednici (propisan u čl. 65. st. 2. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi) nije bio sadržan u dotad važećim odredbama o utvrđivanju naknade roditelju njegovatelju (čl. 67. prijašnjeg Zakona o socijalnoj skrbi, „Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20). Stajalište je Suda da u takvoj situaciji javnopravna tijela nisu bila ovlaštena svoju odluku utemeljiti na četiri godine starom nalazu i mišljenju institucionalnog tijela vještačenja, pri čijem sastavljanju nije ni ocjenjivan kriterij (ne)mogućnosti uključenja u programe i usluge u zajednici, a naročito ne kada je tužiteljica u žalbi prigovorila spornom načinu utvrđivanja stručno-medicinskih činjenica odlučnih za određivanje novog iznosa naknade. U upravnom postupku u kojem su donesena ovdje osporavana rješenja nije provedene novo institucionalno vještačenja.
Istodobno, sudski je vještak uvjerljivo zaključio da je, prije nove ocjene, potrebno provesti dodatnu obradu po neurologu, psihologu i defektologu. Uzgredno, ova presuda ne implicira dužnost opće provedbe novih institucionalnih vještačenja u postupcima preispitivanja prava nakon legislativnih promjena, već sadržava stajalište zbog čega je to bilo potrebno učiniti u okolnostima predmetnog slučaja, ako ne po službenoj dužnosti, onda barem povodom žalbe stranke, kako bi postupak preispitivanja bio proveden suštinski, a ne formalistički.
16. Iz dosad iznesenog proizlazi da se zasad ne može utvrditi da su činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari utvrđene potpuno i pravilno. Javnopravna tijela, na štetu tužiteljice, nisu, dakle, u cijelosti ispunila svoje dužnosti propisane člankom 8. i člankom 47. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).
17. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko rješenje i točku 2. prvostupanjskog rješenja (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Uzevši u obzir prirodu stvari, predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
18. U izvršenju ove presude prvostupanjsko će tijelo odrediti provedbu institucionalnog vještačenja prema propisima mjerodavnima za područje socijalne skrbi, radi utvrđivanja činjenice je li tužiteljičina kćer u vrijeme konkretnog preispitivanja prava mogla biti uključena u programe i usluge u zajednici. Pri tome će u obzir uzeti i nalaz i mišljenje sudskog vještaka o obradama koje je potrebno provesti za konačan odgovor na to pitanje, prema stanju stvari u vrijeme preispitivanja prava. Nakon toga će prvostupanjsko tijelo donijeti dopunsko rješenje uz neponišteni dio rješenja od 29. lipnja 2022., kojim dopunskim rješenjem će odrediti iznos tužiteljičine naknade s danom s kojim je to učinilo i poništenom točkom 2. prvostupanjskog rješenja, prema tada važećim odredbama članka 65. Zakona o socijalnoj skrbi.
19. U ponovnom su postupku javnopravna tijela vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).
20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
21. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (497,71 eura), te pristup na ročište za raspravu (497,71 eura), tj. usve 995,42 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.244,28 eura. Tomu je potrebno pridodati trošak sudskog vještačenja (469,84 eura), što ukupno iznosi 1.714,12 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a). Naposljetku, navode sadržane u podnesku od
6. srpnja 2023. tužiteljica je mogla iznijeti i na raspravi (za pristup na koju joj je priznata naknada troška). Naknada za sastav tog podneska stoga ne čini opravdan izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora.
U Rijeci 28. kolovoza 2023.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I.-III. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a). Žalba je dopuštena u odnosu na točke IV. i V. izreke presude, te se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
