REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1102/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. K. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Z. ž., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicama iz Z. o. u. A. K.-N. i N. K. iz Z., radi proglašenja odluke o otkazu nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-173/2021-3 od 11. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-142/19 od 28. siječnja 2021., ispravljena rješenjem broj Pr-142/19 od 8. veljače 2021. u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

"I Utvrđuje se da je tužitelj M. E. u radnom odnosu kod tuženika Zavod za hitnu medicinu Z. ž. na neodređeno vrijeme.

II Utvrđuje se da tužitelju M. E. nije prestao radni odnos kod tuženika Zavoda za hitnu medicinu Z. ž. s danom 3. lipnja 2019. godine.

III Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Z. ž. da tužitelja M. E. vrati na posao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa, a počevši od 3. lipnja 2019. godine i to na radno mjesto zamjenika ravnatelja odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno stručnoj spremi i zvanju tužitelja, sve u roku od 8 ( osam) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka od 3. lipnja 2019. godine, Ur. broj: 01-3422/2018, a kojom odlukom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu, kao i da radni odnos tužitelju nije prestao."

"Utvrđuje se da je prestanak radnog odnosa tužitelja M. E. kod tuženika Zavoda za hitnu medicinu Z. ž. s danom 3. lipnja 2019. godine, nezakonit."

"V Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-142/19 od 28. siječnja 2021. u točkama I., II., III. i V. izreke, ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-142/19 od 8. veljače 2021.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška žalbenog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio prvi ugovor o radu na određeno vrijeme 17. veljače 2014. za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Odjela općeg i ekonomsko-financijskog poslovanja, s trajanjem ugovora do 17. travnja 2014., da je potom sklopljen prvi Anex tog Ugovora o radu gdje je trajanje ugovora određeno do povratka radnika s bolovanja, a potom je drugim Anexom ugovora o radu određeno trajanje tog ugovora za razdoblje od 5. srpnja 2014. do 14. srpnja 2015. te je tužitelj raspoređen na poslove stručnog suradnika zaštite na radu i održavanje vozila,

- da je 23. ožujka 2015. između stranaka sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 23. ožujka 2015. do izbora ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije te da je čl. 9. tog Ugovora ugovoreno da će nakon isteka mandata ako radnik ne bude ponovno imenovan, poslodavac tužitelja rasporediti na drugo radno mjesto odgovarajuće stručne spreme,

- da je odlukom Upravnog vijeća tuženika od 3. lipnja 2015. tužitelj imenovan na dužnost zamjenika ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu, Zadarske županije,

- da je ravnatelj tuženika odlukom od 3. lipnja 2019. tužitelja odjavio sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja zbog isteka mandata,

- da je protiv ove odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je Upravno vijeće tuženika na sjednici održanoj 26. rujna 2019 usvojilo zahtjev za zaštitu prava te je naloženo ravnatelju tuženika vratiti tužitelja na rad i rasporediti na odgovarajuće radno mjesto najkasnije u roku od 60 dana od donošenja te odluke,

- da tužitelj nije raspoređen na neko drugo radno mjesto, već je odlukom Upravnog vijeća tuženika od 30. siječnja 2020. stavljena izvan snage odluka istog tijela od 26. rujna 2019., uz obrazloženje da ova potonja odluka nije konzumirana u roku određenom u toj odluci,

- da nakon sklapanja Ugovora o radu 23. ožujka 2015. stranke nisu sklapale neki drugi ugovor niti je tuženik donio odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja pa tako ni eventualno odluku o otkazu ugovora o radu.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdili da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika 3. lipnja 2019., te naložili tuženiku da tužitelja vrati na posao te prizna sva prava iz radnog odnosa, počevši od 3. lipnja 2019. i to na radno mjesto zamjenika ravnatelja odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i izvanju tužitelja.

12. Odredbom čl. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) u st. 1. propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, dok je st. 3. propisano da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Nadalje u st. 7. propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

13. Obzirom da iz činjeničnog utvrđenja proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na određeno vrijeme duže od tri godine, odnosno od 17. veljače 2014. do 3. lipnja 2019., da je tužitelj nastavio raditi kod tuženika na istim poslovima i nakon isteka vremena za koje je ugovor o radu na određeno vrijeme bio sklopljen, a između stranaka nije sklopljen novi ugovor o radu na određeno vrijeme, pravilno sudovi ocjenjuju da su ostvarene pretpostavke iz čl. 12. st. 7. ZR te da je ugovor o radu od 23. ožujka 2015. sklopljen na neodređeno vrijeme. Prema navedenom ugovoru tužitelj je trebao raditi na radnom mjestu vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika do izbora ravnatelja, pa iako je ravnatelj imenovan u lipnju 2015., tužitelj je nastavio raditi, bez sklapanja novog ugovora o radu. Pritom je neodlučno što je Odlukom Upravnog vijeća od 3. lipnja 2015. imenovan na dužnost zamjenika ravnatelja, budući da prema Statutu tuženika, zamjenika ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće na prijedlog ravnatelja, a zamjenik ravnatelja je u radnom odnosu kod tuženika te u okviru tuženika ostvaruje svoja prava i obveze iz radnog odnosa (čl. 32. i 33. Statuta). To znači da je s tuženikom trebao biti sklopljen novi ugovor o radu, što mu tuženik evidentno nije ponudio pa se ima smatrati da je nastavio raditi kod tuženika nakon isteka vremena za koje je ugovor o radu od 23. ožujka 2015. sklopljen.

13.1. Tuženik je tužitelja 3. lipnja 2019. odjavio sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te ga o tome obavijestio, te je povodom zahtjeva za zaštitu prava tužitelja upravno vijeće tuženika odlukom zahtjev prihvatilo i naložilo ravnatelju vratiti tužitelja na rad. Stoga donošenjem Odluke ravnatelja od 3. lipnja 2019. nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika te su se ostvarile pretpostavke iz čl. 12. st. 7. ZR-a, što znači da postoji presumpcija da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

14. Odredbom čl. 124. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika sa 3. lipnja 2019. te naložili tuženiku da tužitelja vrati na posao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa od 3. lipnja 2019. i to na radno mjesto zamjenika ravnatelja odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i zvanju tužitelja.

15. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.