REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1017/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-850/2020-2 od 31. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1813/20-9 od 24. rujna 2020., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-850/2020-2 od 31. svibnja 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1813/20-9 od 24. rujna 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 41.852,95 kuna sa zateznim kamatama od 1. veljače 2020. do isplate u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4486/2021-2 od 13. travnja 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-850/2020-2 od 31. svibnja 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Da li tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu u slučaju kada njegov osiguranik ispuni uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, može od osobe odgovorne za štetu odnosno od osiguravatelja potraživati i dalje isplaćeni iznos invalidske mirovine ili je potrebno po prigovoru osiguratelja (tuženika) utvrditi stvarnu štetu odnosno utvrditi da li se isplaćivana invalidska mirovina razlikuje od potencijalne starosne mirovine, a sve provođenjem financijskog vještačenja na navedenu okolnost utvrđenja stvarne štete kao razlike između invalidske i potencijalne starosne mirovine?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguranici PM u razdoblju od 1. studenoga 2017. do 30. studenog 2019.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužiteljeva osiguranica PM stradala u prometnoj nesreći od 23. rujna 1993. za koju je u omjeru od 70% odgovoran osiguranik tuženika te da joj je zbog posljedica te nesreće priznato pravo na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje.

10. U postupku je bilo sporno predstavlja li utuženi iznos stvarnu štetu koja je tužitelju nastala s obzirom da je tužiteljeva osiguranica PM, navršivši 65 godina života, ostvarila pravo na starosnu mirovinu pa je u tom smislu sporno predstavlja li stvarnu štetu razlika između invalidske i starosne mirovine, ako bi invalidska mirovina bila veća te koje je pravo mjerodavno kod sukcesivnih mjesečnih isplata štete (invalidske mirovine).

11. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da se sporni pravni odnos treba razriješiti primjenom odredbi čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata mirovine tužiteljevoj osiguranici, kojim je propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, budući da je važećim ZOMO iznos stvarne štete koju tužitelj ima pravo potraživati od tuženika određen kao novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, neosnovani su navodi tuženika da je stvarna šteta eventualna razlika između invalidske i starosne mirovine na koju osiguranik tužitelja ima pravo kad navrši 65 godina života. Nadalje, prema shvaćanju prvostupanjskog suda koje je prihvatio i drugostupanjski sud tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu zbog čega nije bilo potrebe za provođenje financijskog vještačenja.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama primjerice Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Revizijski sud, naime, ocjenjuje da je s tim u vezi važno imati na umu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.

13. U skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u spomenutoj odluci, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP, u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

14. Prema daljnjem shvaćanju ovog suda izraženog u spomenutom rješenju poslovni broj Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, kojima je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

15. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja (tako i u Rev-850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

16. Slijedom iznesenoga, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podstavka 1. ZPP.

17. Stoga je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, zbog čega nema uvjeta za preinačenje presuda nižih sudova te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

18. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić