REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2081/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AFIRMACIJA KARLOVAC d.o.o. (sada SUPERNOVA KARLOVAC d.o.o.), Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 62, OIB:44734581304, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Grad Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB:25654647153, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin, Dario Banić i Tomislav Horački u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-574/2016-2 od 29. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1598/14 od 4. prosinca 2015., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-574/2016-2 od 29. siječnja 2019. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1598/14 od 4. prosinca 2015. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.678,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži platiti iznos od 3.732.400,30 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 143.928,75 kuna (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova drugostupanjskog postupka kao neosnovan (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu oduku preinačiti, podredno iste ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj, kao investitor, na temelju rješenja tuženikova Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo od 3. prosinca 2008. trebao platiti komunalni doprinos u iznosu od 12.179.698,51 kuna, a što je i učinio 24. prosinca 2008.,
- da je naknadno došlo do izmjene glavnog projekta radi čega je tužitelj trebao platiti manji komunalni doprinos i to u iznosu od 7.195.624,85 kuna radi čega su stranke 17. prosinca 2009. sklopile Sporazum prema kojem je tuženik trebao preplaćeni iznos komunalnog doprinosa od 4.984.073,69 kuna isplatiti tužitelju u četiri rate, od čega je platio tužitelju samo prvu ratu, tako da duguje tužitelju iznos od 3.738.073,69 kuna kojeg tužitelj u ovom sporu potražuje po pravilima o stjecanju bez osnove,
- da su tužitelj i tuženik 27. travnja 2010. sklopili Sporazum kojim se tužitelj obvezao izvesti određene radove naveden u čl. 2. i 3. tog Sporazuma, a u slučaju ako to ne učini prije otvaranja trgovačkog centra Supernova odnosno najkasnije do 1. srpnja 2011. tužitelj se obvezao uplatiti tuženiku iznose od 2.000.000,00 kuna i 3.000.000,00 kuna,
- da dio radova po čl.2. Sporazuma i cjelokupne radove po čl. 3. Sporazuma tužitelj nije izveo,
- da je tuženik dao više izjava o kompenzaciji kojima je prebio utuženo potraživanje s tuženikovim potraživanjem prema tužitelju i to u ukupnom iznosu od 3.732.400,30 kuna,
- da su stranke čl. 8. Sporazuma ugovorile da „Sporazum stupa na snagu po ovjeri potpisa sporazumnih strana po javnom bilježniku“,
- da je samo tužitelj po javnom bilježniku ovjerio svoj potpis na tom Sporazumu.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 290. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), te da sama činjenica što tuženik nije ovjerio potpis sukladno čl. 8. Sporazuma ne utječe na valjanost Sporazuma. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da sama ovjera potpisa stranaka po javnom bilježniku ne utječe na njegovu valjanost, nego su time stranke ugovorile odgodu njegova stupanja na snagu, te da je cilj ugovaranja tog Sporazuma u obliku javne isprave isključivo u tome da stranke osiguraju dokaz postojanja ugovora. Nižestupanjski sudovi nadalje zaključuju da je Sporazum stupio na snagu najkasnije u trenutku kad je tuženik uputio tužitelju izjave o prijeboju, te obzirom su obje tražbine (tužiteljeva prema tuženiku i tuženikova prema tužitelju) istovrsne, dospjele i uzajamne da je utuženo potraživanje u iznosu od 3.732.400,30 kuna prestalo građanskopravnim prijebojem.
9. Revident u reviziji osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
10. Sukladno odredbi čl. 2. ZOO sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
11. Sukladno odredbi čl. 290. st. 2. ZOO ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku nema pravni učinak ako su strane valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom.
12. U našem pravnom sustavu vrijedi načelo autonomije, pod čime se razumijeva sloboda suugovaratelja koji samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li zasnovati određeni obveznopravni odnos (članak 2. ZOO).
13. U konkretnoj pravnoj situaciji stranke su stupanje na snagu predmetnog Sporazuma, te time i trenutak nastanka prava i obveza iz tog Sporazuma, uvjetovale ovjerom potpisa sporazumnih strana po javnom bilježniku.
14. Time je ovjera potpisa stranaka postala pretpostavka nastanka, ali ujedno i valjanosti predmetnog Sporazuma u smislu odredbe čl. 290. st. 2. ZOO.
15. Navedeno je razumljivo stoga što se navedena okolnost trenutka stupanja Sporazuma na snagu htjela zasebno specificirati te time ugovoriti kao pretpostavka nastanka i valjanosti predmetnog Sporazuma.
16. Naime, u pravu je revident kada navodi da se ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da je cilj odredbe čl. 8. predmetnog Sporazuma bio isključivo u tome da stranke osiguraju dokaz postojanja ugovora jer činjenica potpisanog pisanog oblika predmetnog Sporazuma ima dostatnu dokaznu snagu postojanja samog ugovora.
17. Obzirom u konkretnom slučaju Sporazum nije ovjeren od jedne strane, taj ugovor nema pravni učinak u smislu čl. 290. st. 2. ZOO, a posljedice su izjednačene s posljedicama ništetnog ugovora. To znači da za stranke iz takvog ugovora nisu nastale nikakve obveze, pa ni obveza isplate ugovorenih iznosa. Svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
18. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju nije moglo doći do prijeboja sukladno odredbama čl. 195. i 196. ZOO, jer potraživanje tuženika prema tužitelju nije niti nastalo.
19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
20. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 29. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
