REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2550/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB:99080716453, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Liszt & Posavec d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika MSC KRSTARENJA d.o.o., Dubrovnik, Sv. Križa 3, OIB:71377151383, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, kojeg zastupa punomoćnik ĐM, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8157/16-2 od 13. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj Povrv-304/16 od 19. listopada 2016., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8157/16-2 od 13. ožujka 2019. u točkama I. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuju se dopune revizije tuženika od 20. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. kao nepravodobne.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br. Ovrv-4647/13 od 17. listopada 2013. te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže ovršeniku platiti ovrhovoditelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.161.900,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 63.725,00 kuna (toč. II.), te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 13.900,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. i II. izreke na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Luce Bronzan u Dubrovniku poslovni broj Ovrv-4647/13 od 17. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.161.900,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznosa kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, trošak ovršnog postupka u iznosu od 20.848,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presuda suda drugog stupnja, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 91.256,25 kuna (toč. I.). Odbijene su žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je odbijan kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-4647/13 od 17. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 1.161.900,00 kuna teku od dospijeća pojedinačno određenih iznosa do 31. srpnja 2015. u iznosu koji premašuje iznos eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatezne kamatne koje na trošak ovršnog postupka u iznosu od 20.848,75 kuna teku od 17. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. u iznosu koji premašuje iznos kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 17.025,00 kuna kao neosnovan (toč. III.).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik je podnio i podneske 20. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. s kojima je postupljeno kao s dopunama revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana, dok su dopune revizije od 20. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. nepravodobne.

7. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.161.900,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima tijekom 2013. godine.

9. U postupku prvostupanjskog suda utvrđeno je da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to na temelju Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012., Klasa:363-01/12-09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012. i Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa.363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013., koje je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika, te da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa:340-01/00- 01/08, Urbroj:2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000. (Službeni glasnik Grada Dubrovnika).

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da su Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. i Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nezakoniti, jer je protivno odredbama čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 19/13, 137/15 i 123/17 - dalje: ZLPS) te akte donijelo nenadležno tijelo i jer protivno odredbama čl. 49. st. 1. i čl. 54. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) predmetna zona posebnog prometnog režima nije svrstana u kategoriju autobusnih stajališta, niti tuženik prekomjerno rabi cestu, s obzirom na djelatnost koju obavlja.

11. Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja i prihvatio tužbeni zahtjev, osim djelomično za zatezne kamate, ocjenjujući da je sporne naputke donijelo nadležno tijelo pozivajući se pri tome na odredbu čl. 19. st.1. ZLPS, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja spornih Naputaka, kojom je propisano da općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, uz ostalo, i poslove koji se odnose na promet na svom području te prema odredbama čl. 27. i 39. ZLPS. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da su Naputci bili objavljeni u „Službenom glasniku Grada Dubrovnika“, a gradonačelnik je u izvršavanju općih akata gradskog vijeća kao predstavničkog tijela donošenjem spornih Naputaka postupio na način i u postupku koji je propisan Statutom Grada Dubrovnika.

Drugostupanjski sud odbio je ocijeniti zakonitost tih akata u odnosu na odredbe čl. 5. st.1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) kojom je propisano da su ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu, te ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, predmet upravnog spora, a upravne sporove prema odredbi čl. 12 ZUS rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da su sporni Naputci bili poništeni, ukinuti ili na drugi način stavljeni izvan snage, po shvaćanju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati njegovu zakonitost, a to nije učinio ni drugostupanjski sud.

12. Tuženik je revizijom osporio stajalište drugostupanjskog suda prema kojem prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost Naputaka koje je donosio Gradonačelnik, iako takvo pravo i dužnost suda proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Također je naveo da se u osporenoj drugostupanjskoj presudi sud propustio očitovati da bi sporni Naputak bio u suprotnosti s mjerodavnim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik vidi i u tome što je drugostupanjski sud, suprotno stanju spisa, utvrdio da tuženik nije osporio sadržaj isprava na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, iako je tuženik osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva.

13. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. Naime, drugostupanjski sud je kao parnični sud bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na navodnu nezakonitost podzakonskog propisa (Naputka), koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st.1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02) prema kojemu, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

15. Iz navedene odredbe slijedi zaključak da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineje 2. Ustava i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. U slučaju kada parnični sud ocijeni prigovor neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne i pravno relevantne razloge za svoju ocjenu. Sud se nije smio zadovoljiti pukom konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer time nije odgovorio na odlučne prigovore tuženika.

16. U odnosu na eventualni propust stranke da sama, u skladu sa čl. 83. ZUS inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud RH je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je nedovoljno povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st. 1. istog zakona ili prijedloga u smislu čl. 38. st.1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Ustavni sud RH U-III-4024/2019).

17. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

18. Pri ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

19. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.

20. Iz spisa proizlazi da je tuženiku pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 5. travnja 2019., pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika, bio 6. svibnja 2019. (ponedjeljak).

21. S obzirom da tuženik dopune revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka, to su dopune revizije nepravovremene u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

22. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopune revizije tuženika od 20. svibnja 2021. i 17. siječnja 2022. odbačene kao nepravovremena te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

23. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug