REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 195/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu, protiv tuženice Erste & Steirmarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici IGI i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1054/2021-2 od 30. rujna 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-281/2020-37 od 25. svibnja 2021., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102022969 od dana 23. kolovoza 2004., potvrđen kod Javnog bilježnika Mirjane Brčić iz Ogulina 30. kolovoza 2004. pod brojem OU-186/2004, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87.798,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude, pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženu zakonsku kamatu na pojedine iznose (anuitete) koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do isplate umjesto od dana uplate tužitelja, a pod točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 10.798,03 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako je to pobliže navedeno u točki IV. izreke prvostupanjske presude. Nadalje, pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.955,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženice djelomično je uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. izreke, u točki IV., V. i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 85.249,83 kuna sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedeno u točki I. izreke drugostupanjske presude, a preinačena je u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 2.548,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako je pobliže navedeno u točki I. izreke drugostupanjske presude. Pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1656/2022-2 od 5. listopada 2022., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1054/2021-2 od 30. rujna 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja-potrošača za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u švicarskim francima zaključenog između stranaka 2004. kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi primjenom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“, broj 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14), čl. 87. stavak 1. („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje u tekstu: ZZP/03, odnosno u smislu čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje u tekstu: ZZP/07) zaključivši da su navedene odredbe ugovora o kreditu nepoštene i ništetne te je primjenom odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91) odnosno odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05) te čl. 1111. ZOO/05 i čl. 1115. ZOO/05 odredivši povrat preplaćenog.

10. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. st. 4. ZZP-a, pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo.

11. Članak 81. ZZP- a glasi:

(1). Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je kako se u pojedinačnim parnicama tužitelji mogu pozivati na pravno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite.

13. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku, odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

14. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem „za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog, pojedinačnog interesa.“ „Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banaka u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće…“.

15. Prema navedenom, predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega i nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka.

16. U ovom postupku, tuženica je predlagala dokaze na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja Ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokazi su trebali biti izvedeni jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi utjecali na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nesumnjivo nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

17. Prema navedenom, stajalište je ovoga suda da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je prema ovome sudu tuženica mogla tvrditi da joj je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja u ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

18. Naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda podudarno je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda Broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.

19. U postupku koji je prethodio reviziji u dokaznom postupku prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i saslušanjem dva svjedoka- djelatnica tuženice (DG i ŠG) koje je predložila tuženica kao i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplate u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate kredita.

20. Kao svjedoci saslušane su djelatnice banke koje su sudjelovale u zaključenju ugovora o kreditu s tužiteljem. Prvostupanjski sud je odbio dokaz za saslušanje svjedoka - djelatnice tuženice NG s obrazloženjem da taj svjedok nema neposredna saznanja o sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljem, jer s njime nije ni pregovarala kod sklapanja tog ugovora. Drugostupanjski sud je prihvatio navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda.

21. Prema tome, iz navedenog proizlazi da je provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka koje je predložila sama tuženica, tuženici bilo u ovom postupku omogućeno dokazivanje činjenica da je u postupku sklapanja ovog konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze.

22. Odredbom čl. 220. st. 2. ZPP propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga time što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženice za saslušanje svjedoka NG, za što su sudovi dali jasne, razumljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud, nije tuženici onemogućeno dokazivanje činjenica niti je time propušteno provesti kontradiktoran postupak.

23. U odnosu na revizijske navode tuženice da su razlozi odbijanja saslušanja predloženog svjedoka-djelatnice tuženika obrazloženi paušalno čime da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP valja reći da revizija nije dopuštena zbog pravnog pitanja koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (iako tuženica nije precizirala na koju točno bitnu povredu misli, iz sadržaja revizijskih navoda bi proizlazilo da je riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) pa sud ovakve revizijske navode nije niti mogao razmatrati sukladno čl. 391. st. 1. ZPP prema kojem se revizija ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

24. Nadalje, iz istih razloga nije moguće podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na što ukazuje tuženica kada navodi da je sud propustio utvrditi i izvesti pravilan zaključak da je tužitelj bio dovoljno informiran i svjestan rizika prilikom podizanja kredita u CHF.

25. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić