REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1246/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića kbr. 1, (OIB: 61817894937), zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv 1. tuženice ČD iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Frani Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba i 2. tuženika ĆD iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi 1. protutužiteljice ČD iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Frani Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba i 2. protutužitelja ĆD iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), protiv protutuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića kbr. 1, (OIB: 61817894937), zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1. tuženice ujedno i 1. protutužiteljice da joj se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1773/2022-2 od 18. kolovoza 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-9144/1998- 188 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog 1. tuženice ujedno i 1. protutužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Tužitelju ujedno i protutuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba 1. tuženice ujedno i 1. protutužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog 1. tuženice ujedno i 1. protutužiteljice za ponavljanje postupka.
2. 1. tuženica ujedno i 1. protutužiteljica (dalje: tuženica) je pozivom na odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavila pitanja:
„1. Je li stranka koja je istovremeno jedinica lokalne ili regionalne samouprave a koja je u posjedu dokumentacije bitne za ishod spora, pri čemu tu dokumentaciju izdaje u okviru svog poslovanja i zakonskih ovlasti, istu dužna dostaviti tijekom postupka čak i ako joj konkretna dokumentacija ne ide u prilog?
2. Je li stranka koja je zakonski nasljednik ranije stranke prekludirana u podnošenju prijedloga za ponavljanje postupka ukoliko je za postojanje dokumentacije bitne za ishod spora, bez svoje krivnje, saznala tek nakon njegova pravomoćnog okončanja?
3. Moraju li sudovi, prilikom odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka, zauzeti stav o novim dokazima na kojima predlagatelj temelji svoj prijedlog za ponavljanje postupka neovisno o činjenici da prijedlog odbijaju s obrazloženjem da predlagatelj do tih dokaza nije došao svojom krivnjom?“,
sve uz navod da ta „pitanja postaju sve aktualnija u posljednje vrijeme jer je u Republici Hrvatskoj (...) u porastu utuženje jedinica lokalne i regionalne samouprave, s raznih osnova.“
3. Tužitelj ujedno i protutuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbije i podredno odbaci.
4. Prijedlog tuženice nije dopušten.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 18. kolovoza 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju „protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“ U ovome slučaju, gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava (konkretno: riječ je o rješenju kojim je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženice za ponavljanje postupka), to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (st. 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen.“, (st. 2.) „U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.“
6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima:
„Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije.
Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:
1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put,
3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
Prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza..., treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
U prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.“,
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi...“.
7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. Da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo isticanje tuženice da su pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a i za razvoj prava kroz sudsku praksu i da prijedlog podnosi zbog:
„a) postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je podnositelj zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsko rješenje (čl. 385. st. 2. ZPP-a)
b) postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koje su učinjene tek u drugostupanjskom postupku (čl. 385 st. 2. ZPP-a)
c) materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti a podnositelj je zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsko rješenje (čl. 385. st. 5. ZPP-a)“,
7.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja (po činjeničnom utvrđenju, koje ovaj sud nema ovlasti preispitivati - u smislu istih odredaba ZPP-a: da se iz dokaza na koje se tuženica poziva „ne može zaključiti da tuženica odnosno njezin prednik nije mogla bez svoje krivnje ranije predložiti izvođenje dokaza na okolnost postojanja dopisa iz 2013, dakle godine dana prije donošenja prvostupanjske odluke...“) postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),
7.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. i 389.a ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz toč. 7.1. i 7.2.) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),
7.4. da se, uostalom, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagateljica „vidi“, a odluke na koje se poziva u prijedlogu, one koje sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljeno osporeno rješenje - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno ne mogu uspoređivati sa osporenim rješenjem.
8. Prethodno navedeno pod toč. 7. treba sagledati uvažavajući da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, obzirom da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u „pretjerani formalizam“, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava.(...).jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).
11. Tužitelju ujedno i protutuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 29. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
