REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 340/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 226948577747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupa Mislav Biočić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, koga zastupa punomoćnica Divna Savić, mag. iur., i tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, koju zastupa Domenica Vulin, mag. iur., radi isplate, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2737/2021-2 od 27. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1717/2017 od 1. listopada 2020., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaćaju se revizije tuženika, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2737/2021-2 od 27. srpnja 2021. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 9.000,00 kn / 1.194,50 EUR, kao i zahtjev za naknadu troška postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn /499,71 EUR.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tuženicima je naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 9.000,00 kn / 1.194,50 EUR, te naknaditi troškove postupka u iznosu 9.293,76 kn / 1.233,49 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4930/2021-2 od 16. siječnja 2023. tuženicima dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Odgovara li pravna osoba koja upravlja cestom trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje ili uzročnosti?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženici podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti (oba tuženika), ili da je ukine (tuženik Croatia osiguranje d.d.).

5. Na revizije nije odgovoreno.

6. Revizije su osnovane.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja koji je svom osiguraniku iz kasko osiguranja naknadio štetu nastalu naletom na srnu na Autocesti Rijeka - Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., kao pravne osobe koja gospodari tom cestom, te protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelja prvotuženika.

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

9. Tuženici naznačenim pitanjem osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), te čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11,18/13, 22713, 148/13 i 92714 - dalje: ZC).

10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio da je tuženik dokazao da nije bilo propusta prvotuženika u održavanju ceste te da nije odgovoran za dolazak divljači na kolnik.

11. Drugostupanjski sud izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o presumiranoj odgovornosti prvotuženika ocijenio je neosnovanim izrazivši pritom shvaćanje iz kojeg bi se moglo zaključiti da je, u situaciji kad se divljač našla na prostoru u koji nije mogla ući da je cesta pravilno projektirana i pravilno održavana, odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o. objektivna.

12. Osnovana je tvrdnja revidenata da je drugostupanjski sud, zaključivši o objektivnoj odgovornosti tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Po ocjeni ovog suda, shvaćanje drugostupanjskog suda da djelatnost Hrvatske autoceste d.o.o., „čija je svrha omogućavanje sigurnog i nesmetanog prometa opasnih stvari javnom cestom po samoj logici stvari predstavlja opasnu djelatnost“, je pogrešno. Naime, sama djelatnost upravljanja cestom, pa ni autocestom, neovisno o tome što se cestom kreću vozila koja s obzirom na svoja svojstva predstavljaju opasnu stvar, nije opasna djelatnost. Stoga osobe koje upravljaju cestom ne odgovaraju po objektivnoj odgovornosti (čl. 1045. st. 3. ZOO-a), već po pretpostavljenoj krivnji prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a).

14. I odredbom čl. 50. ZC-a, kao posebnog propisa važećeg u vrijeme štetnog događaja, regulirana je odgovornost za štetu pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom, za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač, kao pretpostavljena odgovornost, i to zbog propusta u označavanju ceste.

15. Stoga odgovor na naznačeno pitanje, o kojem postoji ustaljena praksa ovog suda, glasi:

Pravna osoba koja upravlja cestom trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

16. Drugo je, međutim, pitanje mogućnosti dokazivanja nepostojanja propusta pravne osobe koja gospodari autocestom za nastanak štete zbog zadržavanja divljači na autocesti, jer doista po logici stvari, kako to zaključuje i drugostupanjski sud, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana divljač se ne bi mogla zateći na autocesti.

17. Budući, da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava, nema uvjeta za preinaku drugostupanjske presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić

Broj zapisa: 9-3085b-f8766

Kontrolni broj: 03310-fe460-0894b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marina Paulić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.