REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-5650/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja COMMODO VILLAS d.o.o. Buje, Momjanska ulica 12 B, OIB 79660835728, kojeg zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Bujama, protiv tuženika NAŠA FARMA d.o.o. Oprtalj, Golubići, Ravnica 8, OIB 95174099546, kojeg zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, radi isplate iznosa od 23.116,38 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-233/2019-29 od 9. rujna 2021., 29. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-233/2019-29 od 9. rujna 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Nazarević iz Buja, poslovni broj Ovrv-1/19-5 od 21. veljače 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 23.116,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.290,50 kn (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 290,50 kn (točka III. izreke). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da je tužitelj izvršio tuženiku uslugu čišćenja objekta, a tuženik nije izvršio isplatu naknade za izvršenu uslugu. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik za utuženu tražbinu koristio pravo na odbitak pretporeza pa se na temelju odredbe čl. 221.b. st. 1. Zakona o parničnom postupku smatra da tužiteljeva tražbina postoji, dok tuženik nije dokazao suprotno. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobijajući je u točkama I. i II. njene izreke. U bitnom je naveo da je pobijana odluka donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da sadrži proturječnosti koje ju čine nejasnom i nerazumljivom. Istaknuo je da je vršio određena plaćanja tužitelju te da dug postoji u iznosu od 20.179,37 kn, a ne u iznosu od 23.116,38 kn, a kako to proizlazi iz financijske kartice koju sud nije cijenio. Nadalje, sud nije proveo dokaze koje je tuženik istaknuo u prigovoru, te nije naveo razloge zbog čega predložene dokaze nije izveo. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu u od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, presuda se ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 3., 7., 12., 13. i 14. ZPP-a, te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, posebno povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

7. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.116,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime izvršene usluge – generalnog čišćenja kuće u Ravnicama, čišćenja nakon smjene gostiju u tri navrata, te pranja posteljine u sezoni 2017. Postojanje poslovnog odnosa tužitelj temelji na tvrdnji da je izvršio uslugu čišćenja i pranja posteljine pri čemu je izdao račune broj 017/ČIŠ/1 od 4. svibnja 2017., 036/ČIŠ/1 od 5. srpnja 2017. i 052/ČIŠ/1 od 16. kolovoza 2017.

8. U prigovoru i tijekom postupka tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja navodeći da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem već je otkazao suradnju jer je tužitelj nekvalitetno obavljao djelatnost čišćenja o čemu je telefonskim putem obavijestio tužitelja.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik za utuženu tražbinu koristio pravo na odbitak pretporeza pa se na temelju odredbe čl. 221.b. st. 1. ZPP-a smatra da tužiteljeva tražbina postoji, dok tuženik nije dokazao suprotno.

10. Takvi zaključci prvostupanjskog suda su pravilni i u skladu s cjelokupnom dokumentacijom u spisu. Naime, po pozivu suda, tuženik je dostavio u spis Knjigu primljenih (ulaznih) računa iz koje nesporno proizlazi da je za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema odredbi čl. 221.b st. 2. ZPP-a sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. toga članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kn. Odredbom čl. 221.b st. 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. toga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kn, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

12. Uzevši u obzir citiranu zakonsku odredbu, te je dovodeći u svezu s priloženim dokazima iz kojih nesporno proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, proizlazi da se u korist tužitelja ostvarila presumpcija da njegova tražbina postoji, čime je teret dokaza prebačen na tuženika koji je trebao dokazati protivno, odnosno da ne postoji tražbina tužitelja.

13. Iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi kako tuženik nije dokazao suprotno, a s obzirom na to da je proknjižio utuženi račun u svojim poslovnim knjigama, i koristio pravo na odbitak pretporeza, na temelju citirane zakonske odredbe, se ostvarila presumpcija da tužiteljeva tražbina postoji.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), te da je tužitelj izvršio za tuženika usluge čišćenje njegova objekta, dok tuženik nije platio naknadu za te usluge, pa je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe 451. st.

3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog za iznos od 23.116,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. U odnosu na tuženikov žalbeni navod kojim ističe da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog čega nije izveo dokaze koje je predložio tuženik, ističe se da takvi navodi nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke budući da je iz cjelokupnog dokaznog postupka i stanja spisa te obrazloženja pobijane odluke moguće ispitati iz kojeg razloga izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno. Nadalje, visina tražbine proizlazi iz cjelokupne dokumentacije u spisu, te je neosnovan tuženikov žalbeni navod da postoji njegovo dugovanje prema tužitelju u manjem iznosu.

16. Preostalim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a žalitelj određeno ne pobija pojedine stavke ni po osnovi ni po visini.

18. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i II. izreke

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Sutkinja

Kamelija Parać

Broj zapisa: eb304-708b6

Kontrolni broj: 0fc3d-d3dcb-02ace

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.