REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 301/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d. u R., protiv tuženice L. R. d.d. R., OIB: ..., zastupane po ZOU A. V. i dr. u R., radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1389/2021-2 od 25. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-67/2019-36 od 28. srpnja 2021., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. prosinca 2018. i na vraćanje tužitelja na rad (toč. I. izreke), te je tužitelj obvezan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog svih razloga iz odredbe čl. 386. ZPP, s prijedlogom da se nižestupanjske odluke preinače podredno, ukinu.

3.1. Ujedno podnosi i reviziju iz odredbe čl. 382. ZPP uz tvrdnju da odluka u sporu ovisi o rješavanju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o reviziji iz odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP jer se radi o sporu o prestanku radnog odnosa. Stoga, nema pretpostavki za odlučivanje o podnesenoj reviziji pozivom na odredbu čl. 382. ZPP.

7. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

9. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

10. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženica sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme 13. ožujka 2015. za radno mjesto 4.01.4.05 RTS 4,

- da je Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. prosinca 2018. tužitelju otkazan navedeni ugovor zbog osobito teške povrede radne obveze - izazivanja nereda zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, uz obrazloženje da je drugog radnika tuženika - Z. J., za vrijeme stanke a ispred upravne zgrade tuženika, tužitelj verbalno napao, udario po glavi i pljunuo u lice,

- da je tužitelj 27. ožujka 2018. bio suspendiran na tri dana zbog napuštanja radnog mjesta prije isteka radnog vremena a u vrijeme kada se provodila redovita kontrola prisustva alkohola u krvi zaposlenika,

- da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane te da je pravilno provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem,

- da je Kolektivnim ugovorom za radnike tuženika (dalje: KU) određeno da osobito tešku povredu radne obveze zbog koje se može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu predstavlja, među ostalim, i izazivanje nereda ili tučnjave na radu,

- da je Pravilnikom o radu tuženika određeno da se težim povredama obveze iz radnog odnosa smatra i sudjelovanje u neredu odnosno tučnjavi,

- da tuženik kao poslodavac teži nultoj toleranciji na agresiju, fizičke ispade i međusobnu netoleranciju zaposlenika.

11. Prvostupanjski je sud, a što prihvaća i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11.1. Budući je tijekom postupka našao utvrđenim da je tužitelj za vrijeme radnog vremena verbalno i fizički napao drugog radnika tuženika, koji incident predstavlja ponižavanje i grubo kršenje dostojanstva radnika, zaključio je da navedeni čin predstavlja povredu radne obveze - izazivanje nereda na radnom mjestu, što je posljedično opravdano dovelo do izvanrednog otkaza ugovora o radu, a tužitelj je već bio suspendiran zbog kršenja radnih obveza.

12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je od strane nižestupanjskog suda primijenjeno materijalno pravo.

12.1. Imajući u vidu utvrđeno ponašanje tužitelja, proizlazi da je isti prekršio svoje radne obveze, jer svaki radnik mora biti siguran na svom radnom mjestu, odnosno za vrijeme radnog vremena, i poslodavac mora osigurati sigurno i dostojanstveno radno okruženje za sve radnike.

13. Revizijski navodi tužitelja da je KU predviđena kao teška povreda radne obveze „izazivanje nereda ili tučnjave na radu“, a da je ugovor o radu izvanredno otkazan zbog „izazivanja nereda na radu“, nisu relevantni jer način na koji je opisana predmetna povreda ne predstavlja sintagmu, pa je za pravnu posljedicu u vidu otkaza ugovora o radu dovoljno da je radnik ili izazivao nered na radu ili izazivao tučnjavu na radu ili kumulativno oboje. Pritom je pravno neodlučno je li zbog toga radnik prijavljen policiji, kao i je li prekršajno kažnjen ili ne, slijedom čega proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

14. Dio revizijskih navoda kojima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije mogao ispitivati jer, prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Zbog svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.