REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3023/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. J. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica T. M. P., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob- 1152/2016-3 od 15. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6436/2014- 46 od 13. svibnja 2016., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika podnesena protiv odluke iz stavka II izreke drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika podnesena protiv odluke iz stavka I izreke drugostupanjske presude temeljem odredaba čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I izreke, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke, u odluci koja glasi: "I Utvrđuje se da 136,36/1000 dijela nekretnine kuća i dvor ukupne površine 438 m (i to kuća površine 178 m[2] , a dvor površine 260 m sagrađeno na kč.br. 1196/4 /nova izmjera/ što odgovara čestici broj 384/3 /stara izmjera/ k.o. S. F. J., sve upisano u zk.ul.br. 113 te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana na II katu, označenog brojem C1, ukupne površine 55,55 m[2] , a koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone i kuhinje sa dnevnim boravkom i pripadno parkirno mjesto broj P6 u izvanknjižnom vlasništvu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice (...) i tuženika (...) u 24/100 dijela, odnosno svakog u 12/100 dijela."

- u stavku II izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II izreke, u odluci kojom nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da 136,36/1000 dijela iste nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika preko 24/100 dijela do 40,78 dijela, odnosno svakog preko 12/100 dijela do 20,39/100 dijela, tako da je odlučeno: "Utvrđuje se da 136,36/1000 dijela nekretnine kuća i dvor ukupne površine 438 m[2] (i to kuća površine 178 m[2] , a dvor površine 260 m sagrađeno na kč.br. 1196/4 /nova izmjera/ što odgovara čestici broj 384/3 /stara izmjera/ k.o. S. F. J., sve upisano u zk.ul.br. 113 te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana na II katu, označenog brojem C1, ukupne površine 55,55 m[2] , a koji se sastoji od 2 sobe, hodnika, kupaone i kuhinje sa dnevnim boravkom i pripadno parkirno mjesto broj P6 u izvanknjižnom vlasništvu tuženika, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice (...) i tuženika (...) u daljnjih 16,78/100 dijela, odnosno svakog u daljnjih 8,39/100 dijela."

- u stavku III izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III izreke, u odluci kojom je prihvaćen zahtjev tuženika za "naknadom troška parničnog postupka preko 937,50 kn" tako da je odbijen zahtjev tuženika "za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 937,50 kn do iznosa od 2.734,38 kn (za iznos od 1.796,88 kn)".

- u stavku IV izreke, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju: u odnosu na odluku iz njezina stavka II izreke pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, a u odnosu na odluku iz njezina stavka I izreke temeljem odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se osporena presuda preinači "u skladu sa navodima revizije".

3. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

4. Revizija tuženika podnesena protiv odluke iz stavka II izreke drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a nije osnovana dok revizija tuženika podnesena protiv odluke iz stavka I izreke drugostupanjske presude temeljem odredaba čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a nije dopuštena.

5. Prema odredbama čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - u ovoj odluci: ZPP-a), a koje se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) te odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) primjenjuju na ovaj spor (to budući da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 15. siječnja 2019.), stranke mogu izjaviti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a.

Odredbama čl. 373.a ZPP-a propisano je: (stavak I.) "Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.", (stavak II.) "Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.", (stavak III.) "U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona".

Odredbama čl. 373.b ZPP-a uređeno je pitanje donošenja drugostupanjske odluke u situaciji kada drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u raspravi i sjednici vijeća.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Obzirom na naznačeni tužbeni zahtjev - sada prijeporan, koji se "ne odnosi na novčanu svotu", u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije u konkretnom slučaju mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a) - a prema toj vrijednosti (naznačenoj u tužbi na 101.000,00 kn) ovdje ne postoje zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost revizije kao redovne po vrijednosnom kriteriju jer ova ne prelazi 200.000,00 kn.

7. O reviziji tuženika protiv osporene presude u odluci iz njezina stavka I izreke, a kojom je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

7.1. U tome je dijelu ta revizija podnesena pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, kao tzv. izvanredna - i u njoj je tuženik postavio pitanje:

"Da li je drugostupanjski sud dužan u obrazloženju presude sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a ocijeniti sve žalbene navode bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, unatoč tome što presudom odbija žalbu i prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom i primjenu materijalnog prava."

7.2. Reviziju tuženika u tome dijelu valja sagledati u svijetlu shvaćanja da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji, da bi bila dopuštena, određeno formuliranog pravnog (a ne činjeničnog) pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - na koje bi se mogao dati jasan i konkretan odgovor te odgovor koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i koji ne bi ovisio o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, te naznaku različite ili nesigurne sudske prakse ili one koju bi trebalo promijeniti - ili razloge zbog kojih bi trebalo očekivati nesigurnu praksu, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom te novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse ili postoje razlozi da se ona promijeni - odnosno ako se očekuje nesigurna praksa) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu ("zbog jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni") - te time ispuniti svrhu izvanredne revizije.

7.3. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost izvanredne revizije zbog njezine specifičnosti - u kojoj se razlikuje od redovne revizije, a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju revizije: revident mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo izvanredne revizije - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima je temelji, odnosno on mora uvjeriti sud (upravo određeno formuliranim pitanjem te, ovdje odlučno, određenim razlozima važnosti pitanja) u potrebu da sudi o njegovoj izvanrednoj reviziji - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

7.4. Od toga polazeći, iako je revident u reviziji naznačio pitanje - i odluku revizijskog suda iz sudske prakse koju nalazi usporedivom sa osporenom presudom, ovdje je odlučnim za dopuštenost te revizije za prihvatiti:

- da po njemu u reviziji postavljeno pitanje nije važno niti za odluku o konkretnom pravnom odnosu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: u reviziji nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti navodi revidenta kojima sugerira prihvatiti samo ono što bi on htio, ocjenu dokaza koju samo on drži pravilnom i činjenice koje samo on nalazi istinitim, samo njegovo poimanje predmeta spora i kako bi o njemu trebalo odlučiti,

- da razloge potrebne za dopuštenost izvanredne revizije ne mogu nadomjestiti niti prigovori revidenta o postupovnim povredama učinjenim (kako samo on drži) u postupanju nižestupanjskih sudova kao niti njegov navod da je u revizijskoj odluci koju naznačuje, u (kako nastoji prihvatiti) istoj ili sličnoj situaciji, odlučeno drugačije i na temelju shvaćanja koje je u suprotnosti sa onim na kojemu je temeljena osporena presuda: ta odluka u ničemu nije usporediva sa ovdje osporenom,

- odnosno, da revizija tuženika u svezi postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: da o njemu u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja zaista i postoji (na čemu revident temelji reviziju) neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

- da postavljenim pitanjem (formulacijom kojeg je ograničio svoju reviziju i revizijski sud u ovlastima ispitivanja osporene presude) tuženik u biti traži samo ono što je svojstveno redovnoj reviziji: da mu se odgovori je li ovdje, prema okolnostima ovoga slučaja - ali kako ih on "vidi" ili sigurira prihvatiti (pogotovo glede relevantnih činjenica), pravilno odlučeno o po tužiteljici postavljenom zahtjevu.

7.5. Revizijski sud u svezi s izvanrednom revizijom tuženika još ukazuje:

- da osporenu presudu po takvoj reviziji može preispitivati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga (uz ostalo, prema sadržaju odluke koju revident uspoređuje sa ovdje osporenom) kojima ga revident obrazlaže (u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose."), pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može u svezi u reviziji postavljenog pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava - i postoji li druga odluka nekog suda koja bi se mogla uspoređivati u pravnom shvaćanju sa osporenom presudom),

- da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta - i da time pogoduje jednoj stranki.

7.6. Sukladno tome za zaključiti je i daljnje (budući da to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje sadržaja izvanredne revizije da bi bila dopuštena): da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost.

7.7. Stoga je reviziju tuženika podnesenu kao izvanrednu i zbog u njoj postavljenog pitanja valjalo (obzirom da je izvanredna revizija dopuštena, uz ostalo, samo "ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja ..." iz revizije, a što ovdje nije slučaj, sve u svezi s odredbom čl. 392.b st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "Vijeće iz stavka 1. ovoga članka će reviziju iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem odbaciti kao nedopuštenu i ako ...u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni." - te odredbom čl. 392.b st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vijeće iz stavka 1. ovoga članka će reviziju iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.") odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja.

8. O reviziji tuženika protiv osporene presude u odluci iz njezina stavka II izreke, a kojom je prvostupanjska presuda preinačena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a.

8.1. U tome je dijelu ta revizija podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (kao redovna).

8.2. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu u toj odluci ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8.3. Suprotno tvrdnji revidenta da je osporena presuda bez ikakvog ili valjanog obrazloženja (sud "ne daje valjane razloge ...", sama njezina izreka je "nerazumljiva i proturječna", ne može se ispitati):

- osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve predočene mu žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tuženik poziva (ona je jasna i određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega), tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju opisno revident ukazuje.

8.4. Navodi kojima revident osporava ili problematizira činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda, sve uz tvrdnje da sud uopće nije "podveo sudskoj i logičnoj analizi provedene dokaze", da dokaze nije cijenio "na valjan način", da nije dao "jasne razloge zašto prihvaća iskaz tužiteljice" - iako je dala "kontradiktorne i proturječne iskaze" ("nelogične, neživotne i nejasne": to obzirom i da je "sasvim životno i logično“ da su mu njegovi roditelji i rodbina posudili novac i za isplatu prijeporne razlike kupovnine), u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima on iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a), revizijski sud te prigovore ne može razmatrati u okvirima revizijskog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8.5. Valja kod toga imati na umu:

- da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revident ocjenom dokaza (pa i utvrđenjem iz te ocjene: o stvarnom sadržaju i tumačenju dokazne vrijednosti ugovora o kupoprodaji br. … zaključenog 14. kolovoza 2002., kao ugovora kojim su stranke ugovora utvrdile odnos vrijednosti zemljišta i sporne nekretnine, na istome zemljištu sagrađenog apartmana), nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenta,

- da je i tuženiku omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njegovo shvaćanje o dokaznoj vrijednosti pojedinih dokaza i ocjeni provedenih dokaza (pogotovo sadržaja i stvarnog dosega ugovora o kupoprodaji br. … od 14. kolovoza 2002.) - a sve jer provedeni dokazi (pa i iskaz tužiteljice) nisu ocijenjeni onako kako bi on htio, ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju.

8.6. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

8.7. Predmetom spora zahtjev je na utvrđenje da prijeporna nekretnina (136,36/1000 dijela nekretnine kuća i dvor ukupne površine 438 m[2] , kuća površine 178 m , a dvor površine 260 m[2] - sve sagrađeno na kč.br. 1196/4 u novoj izmjeri ili na kč.br. 384/3 u staroj izmjeri, iz zk.ul.br. 113 k.o. S. F. J., povezanim vlasništvom posebnog dijela - apartmana na II katu, označenog brojem C1, ukupne površine 55,55 m[2] ) čini bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika u dijelu kako je to naznačeno u izreci osporene presude.

8.8. Sporno je pitanje ovoga predmeta, glede osporene presude u dijelu o kojemu je ovdje riječ, predstavlja li bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika prijeporna nekretnina u "daljnjih 16,78/100 dijela, odnosno svakog u daljnjih 8,39/100 dijela."

8.9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da su parnične stranke sada već bivši bračni drugovi: brak su zaključili .. 1991., a razveli ga .. 2009.,

- da je 1989., dakle - prije zaključenja braka, tuženik kupio zemljište u S. F. i J.: kupoprodajni ugovor između Rimokatoličke župe S. M. u F. J., kao prodavatelja, te tuženika, kao kupca, zaključen je 27. listopada 1989. - a tim je ugovorom tuženik kupio parcelu broj 2 površine 432 m[2] kao dio parcele broj 1196 k.o. F. J. za kupoprodajnu cijenu od 60.000,00 DEM,

- da je potom - 6. listopada 2000., između istih stranaka ugovora sklopljen novi kupoprodajni ugovor: njime je samo zamijenjen navedeni "interni kupoprodajni ugovor" sklopljen 27. listopada 1989. tako da je u njemu "točno naznačena parcela nove izmjere broj 1196/4 površine 438m[2] koja parcela u staroj izmjeri odgovara čest. zem. 376/6 i 384/3 k.o. F. i J." - te utvrđeno "da je kupac isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu, te stupio u posjed i vlasništvo kupljene nekretnine",

- da su 22. rujna 2001. tuženik i P. T. zaključili Sporazum prema kojemu "tuženik ustupa tj. prodaje građevinsko zemljište u S. F. J. (150 DEM/m[2] ) za novoizgrađeni apartman cca 52-58 m[2] (1600 DEM/m sa PDV) na istom zemljištu". Rok izgradnje apartmana, kao i rok primopredaje istog određen je za 1. lipnja 2002. - a tuženik se obvezao u trenutku uknjižbe isplatiti razliku u vrijednosti apartmana kojeg kupuje i zemljišta kojeg prodaje,

- da su sukladno tome Sporazumu tuženik i P. T. 26. rujna 2001. zaključili kupoprodajni ugovor te 1. ožujka 2006. aneks kupoprodajnom ugovoru, a iz kojih proizlazi da tuženik prodaje parcelu "nove izmjere broj 1196/4 površine 438m[2] koja parcela u staroj izmjeri odgovara čest. zem. 376/6 i 384/3 k.o. F. i J.",

- da iz izjave sačinjene 14. kolovoza 2002. proizlazi da je na ime razlike duga tuženik isplatio P. T. 21.000,00 DEM (11.500,00 EUR-a): istoga dana T. P. d.o.o., zastupan po T. P., kao prodavatelj, te tuženik, kao kupac, sklopili su i ugovor o kupoprodaji sadržajem kojeg je prodavatelj zajamčio "da je stvarni i jedini vlasnik nekretnine koja je sagrađena na k.č. br. 1196/4 (nova izmjera) što odgovara čestici br. 284/3 (stara izmjera) iz k.o. S. F. i J., a upisana je u z.k.ul. broj 113" - a ugovorne stranke su se suglasile da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 136,36/1000 dijela nekretnine - zemljišta i zgrade, na kojem je suvlasničkom dijelu "uspostavljeno i sa njime povezano vlasništvo posebnog dijela - apartmana, na II katu označenog brojem C1, ukupne površine 55,55m[2] , a koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaone i kuhinje s dnevnim boravkom. Za opisani je apartman rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave od 12. rujna 2002. utvrđena i osnovica poreza na promet nekretnina",

- da je Ugovorom o darovanju od 7. srpnja 2007. tuženik darovao apartman u S. F. J. majci R. J.,

- da je Ugovorom o kreditu broj … od 16. srpnja 2002., zaključenim između S. b. kao davatelju kredita i tužiteljice, kao korisnice kredita, tužiteljici odobren kredit od 22.046,28 kn, "što predstavlja protuvrijednost od 3.000,00 Eura, i to na rok otplate od 24 mjeseca": "iz internog naloga S. b. od 16. srpnja 2002. razvidno je da je tužiteljici isplaćena gotovina u iznosu od 22.046,28 kn dana 16. srpnja 2002.",

- da je tužiteljica 1. kolovoza 2002. podigla kod S. b. 19.000,00 kn,

- da su stranke ugovorom o kupoprodaji br. … zaključenim 14. kolovoza 2002., a istoga dana i ovjerenim kod Javnog bilježnika J. K.-R., ugovorili konačnu kupoprodajnu cijenu zemljišta i apartmana, čime su stavili izvan snage sve dotadašnje ugovorene cijene predmetnih nekretnina: tim je ugovorom vrijednost sporne nekretnine utvrđena na 253.308,00 kn, a vrijednost zemljišta na 58.260,84 kn - da razlika između vrijednosti zemljišta i apartmana predstavlja bračnu stečevinu stranaka,

- da, konkretno, budući da je kupoprodajna cijena apartmana iznosila 253.308,00 kn, razlika u vrijednosti između zemljišta kojeg je tuženik bio vlasnik prije sklapanja braka i novo izgrađenog apartmana iznosi 195.047,16 kn - tako da vlastitu imovinu tuženika čini prijeporna nekretnina sa vrijednošću od 58.260,84 kn: slijedom toga nekretnina sa vrijednošću od 195.047,16 kn (u vidu razlike između vrijednosti zemljišta i apartmana) predstavlja bračnu stečevinu stranaka (ili: posebnu imovinu tuženika predstavlja 23% predmetne nekretnine, dok su stranke s naslova bračne stečevine stekle 77% predmetne nekretnine, odnosno svaka stranka stekla je 38,5% ove, a što predstavlja suvlasništvo svakog u 38,5/100 dijela).

8.10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, istinitost kojeg revizijski sud nema ovlasti preispitivati (obzirom da je vezan ograničenjima iz odredaba čl. 385. ZPP-a), drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice u ovdje osporenom dijelu ocijenio osnovanim i (djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude) prihvatio - i time je pravilno primijenio materijalno pravo.

8.11. Shvaćanje drugostupanjskog suda, na kojemu je taj sud temeljio svoju odluku, revizijski sud nalazi pravilnim.

8.12. Stoga je reviziju tuženika u tome dijelu valjalo odbiti odlukom iz izreke, presudom (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

8.13. U odnosu na razloge revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) "Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda" i (stavak 2.) "U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva", upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge drugostupanjske presude iz njezina obrazloženja - koje u cijelosti prihvaća.

8.14. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-1152/2016-3 od 15. siječnja 2019.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.