Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1074/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., OIB: …, iz B., …, zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika O. S., OIB: …,iz B…, zastupanog po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-380/2020-29 od 23. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja D. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-380/2020-29 od 23. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja D. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-380/2020-29 od 23. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

''Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Tuženi O. S. iz B., …, OIB:…, dužan je tužitelju D. S. iz B., …, OIB:…, predati u posjed slobodan od stvari i osoba dio nekretnine oznake kat. čest. 364/3 k.o. B. na skici lica mjesta sačinjenoj od strane mag. ing. geod. I. G. od dana 19. listopada 2021., označen točkama A-B-C-D-E-F-G-A i narančastom bojom koji u naravi predstavlja dio gusterne i dio vrta sa dvije masline i lovorom u površini od 22 m2 koja skica čini sastavni dio ove presuda, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3,11 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''Nalaže se tužitelju da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna sve u roku od 15 dana.''

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje preinače na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja te tužitelju naknadi trošak postupka, podredno da se ista presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Unatoč činjenici da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi kako tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik spornog dijela koji tuženik drži u posjedu, a niti je utvrdio tko bi, ako već nije tužitelj, bio vlasnik tog spornog dijela i kako je taj dio stekao. Narušene osobne odnose između stranaka potvrdili su svi saslušani svjedoci, kao i činjenicu da ni jedan od saslušanih svjedoka ne razgovara sa tužiteljem. Nadalje, u pobijanoj presudi sud prvog stupnja nije utvrđivao važnu činjenicu i to koja je službena katastarska izmjera za k.o. B. uzimajući u obzir skicu premjeravanja U. za katastar Z. i diobu zemljišta od 17. listopada 1988., te skicu lica mjesta sačinjenu po vještaku mjerniku od 19. listopada 2021. jasno je da dioba prema urbanističkim uvjetima nikad ne bi mogla biti provedena da se stranke nisu o tome sporazumjele. Iz navedenih skica jasno proizlazi da su granice nekretnine kako te 1988., tako i danas identične, iz čega se nesporno može izvući zaključak da je tužitelj u potpunosti poštujući dogovor iz 1988. uknjižio svoje pravo vlasništva, koje kao tako egzistira i danas. Sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice na koji način je tuženik uveden u posjed predmetnog dijela nekretnine, a u posjed je ušao potajno i upotrebom sile na način da je sazidao sporni zid u jedan dan koristeći njegovu odsutnost od kuće, kao i odsutnost njegove supruge. Predmet spora je površina od 22 m2 pa nije za očekivati da o takvoj maloj površini itko iz mjesta B. ima ikakvih saznanja, jer to nije životno ni logično te je jasno da su samo članovi obitelji mogli znati što su međusobno dogovorili i što je među njima sporno. Stoga svjedočki iskazi K. B., N. G. i M. B. nisu objektivni, jer ni jedan od njih nije okolnosan ni detaljan zapravo nemaju konkretnih saznanja o predmetnom sporu. Ističe kako postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, što se očituje u proturječju kod iskaza saslušanih svjedoka, čije iskaze sud prvog stupnja uopće nije analizirao već je samo generalno zaključio da imaju neposrednih saznanja o predmetu spora. Dakle, nije proveo savjesnu i brižljivu analizu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, čime je povrijedio čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Uzgred napominje kako se tuženik tijekom postupka pozivao da je u diobi od 1988. dobio oko 40 m2 manje površine od tužitelja i da je to opravdan razlog za samovoljno zauzimanje zemljišta.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22).

7. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužitelja da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi određeno ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja postavljen sukladno odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) da se naloži tuženiku predati mu u posjed slobodan od stvari i osoba dio nekretnine oznake čest. zem. 364/3 k.o. B. na skici lica mjesta sačinjenoj po vještaku mjerniku I. G., mag. ing. geod., od 19. listopada 2021. označen točkama A- B-C-D-E-F-G-A i narančastom bojom, koja u naravi predstavlja dio gusterne i dio vrta sa dvije masline i lovorom u površini od 22 m2.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako su tužitelj i tuženik 80-ih godina prošlog stoljeća izvršili sporazumnu diobu kompleksa nekretnina koje su kupili od tadašnjeg nadležnog upravnog tijela na način kako je to i danas vidljivo na licu mjesta, da iz iskaza saslušanih u postupku proizlazi da je sporni zid izgrađen nekoliko godina nakon kupoprodaje nekretnina gdje su kuća i okućnica stranaka te da između njih nikada nije bilo ništa sporno niti prilikom gradnje spornog zida niti kasnije, slijedom čega zaključuje kako je takva dioba bila sporazumna, te stranke nesmetano drže u posjedu svoje nekretnine onako kako je i danas vidljivo i utvrđeno na licu mjesta. Kako smatra da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik spornog dijela predmetne nekretnine koji tuženik drži u posjedu u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP, to je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Odredbom čl. 161. st. 1. ZVDSP propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, s tim da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik u smislu odredbe čl. 162. st. 1. istoga Zakona mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

13. Tužitelj tvrdi da je vlasnik čest. zem. 364/3 k.o. B., da sporna površina predstavlja dio te čestice, te da se nalazi u posjedu tuženika.

14. Tuženik tvrdi da je uz znanje i suglasnost tužitelja izgradio zid na dijelu nekretnine koji ga je u diobi iz 1988. pripao, poziciju zida da je dogovorio sa tužiteljem, s tim da tužitelj do 2020. nije reagirao na stanje na terenu te smatra kako je realiziranim sporazumom između stranaka sporni dio njegovo vlasništvo.

15. Posjednik u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

16. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi kako su tužitelj i tuženik 1988. zajedno kupili predmetne parcele i to svaki za ½ dijela, na kojim parcelama su izgradili kuće, a nakon nekog vremena pred Domovinski rat je tuženik izgradio sporni zid, kojim je ogradio sporni dio, što proizlazi iz iskaza svih saslušanih u postupku, pa i samog tužitelja koji ne osporava da je gradnja zida izvršena, ali smatra da je time tuženik samovoljno, bez njegove dozvole zauzeo spornu površinu. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako tužitelj protiv tuženika nakon izgradnje zida nije pokretao nikakve postupke s tim u vezi, te da koliko im je poznato između njih nije bilo nikakvih problema, a činjenicu da nije pokretao nikakve postupke u odnosu na izgrađeni zid ne osporava ni sam tužitelj, osim što iskazuje da od tada ne priča sa bratom.

17. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je sporazumom između stranaka dogovoreno koja nekretnina pripada kojem od njih, koji dogovor je i realiziran sukladno stvarnom stanju na terenu, i to još od kraja 80.-ih početkom 90.-ih godina prošlog stoljeća, iz čega nedvojbeno proizlazi kako je tuženik na temelju usmenog pravnog posla (sporazuma zaključenog sa tužiteljem) stekao posjed sporne nekretnine.

18. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je dioba između stranaka provedena 1988., kako je to vidljivo iz skice premjeravanja U. za katastar Z. od 17. listopada 1988., na temelju koje je tužitelj i uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, valja reći kako je iz provedenih dokaza, pa i iz iskaza samog tužitelja, nedvojbeno utvrđeno kako je sporni zid izgrađen 2 do 3 godine nakon te diobe, da se tužitelj tome ni na koji način nije protivio kako prilikom izgradnje zida, tako i do podnošenja predmetne tužbe 2020., što upućuje na zaključak o naknadno postignutom sporazumu između stranaka u pogledu gradnje zida, kojim sporazumom je dogovoreno drugačije stanje na terenu od onog ranijeg utvrđenog diobom iz 1988., a koji pravni posao je izgradnjom zida i stupanjem tuženika u posjed spornog dijela i realiziran.

19. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

20. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, a temeljem čl. 380. toč. 2. istoga Zakona odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 29. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.