Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-1373/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. c. c. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. u Z., protiv tuženice T. M., iz J., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv- 177/2021-46 od 10. studenog 2022., dana 28. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-177/2021-46 od 10. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud održi je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. broj Ovrv-3672/19 od 5. listopada 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.266,56 kuna sa pripadajućim kamatama od 1. rujna 2022. kao i zahtjev za naknadu troškova postupka sa zatraženim zateznim kamatama (točka I izreke). Nadalje naloženo je tužitelju da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 754,87 kn/100,19 eura (točka II izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači u smislu žalbenih navoda i prihvati tužbeni zahtjev a podredno istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Među strankama tijekom postupka nije sporno da je da je tuženica u ugovornom odnosu sa tužiteljem te korisnica D. C. kartice, da se tuženica obvezala snositi sve troškove i dugovanja nastala korištenjem navedene kartice međutim da ista zbog svoje financijske situacije nije podmirila sve troškove učinjene po navedenoj kartici pravovremeno. Nije sporno niti koliki je bio početni dug tužene, niti visina uplata koje je tijekom postupka izvršila s naslova predmetnog duga.

5. Pošavši od utvrđenja utemeljenih na nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji je u cijelosti prihvatio ocijenivši ga stručnim i objektivnim, koji je obračun dugovanja tuženice izvršio na način da je uplate tuženice uračunavao sukladno odredbi čl. 172. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) i to tako da je nesporne uplate tuženice do 27. srpnja 2020. uračunavao za podmirenje duga s naslova zateznih kamata, a od 27. srpnja 2020. kada je tuženica izjavila da uplatama vraća glavnicu, daljnje uplate oduzimao od duga glavnice, a ne od duga za zatezne kamate na dospjelu glavnicu dok uplate nisu bile dovoljne da se namiri cjelokupno dugovanje (i glavnica i kamate), da je tako utvrdio da je na dan 27. listopada 2021. dug po glavnici iznosio 8.387,69 kn a da je tužena uplatila u razdoblju od 25. kolovoza 2020. do 31. kolovoza 2022. ukupno iznos od 8.413,31 kn odnosno da je tuženica u cijelosti isplatila glavnicu. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da iako navedenim uplatama tužena nije platila kamatu na dospjelu i kasnije plaćenu glavnicu s obzirom da tužitelj nije u spis dostavio obračun kamata odnosno dostavio visinu iste sud prvog stupnja, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja koji je (da dokaže visinu svojeg potraživanja) na tužitelju, njegov zahtjev da se održi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi koji se odnosi na potraživanje zateznih kamata ocijenio neosnovanim te posljedično isti odbio.

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

7. Na žalbene navode tužitelja u tom smislu valja reći da je točno da je tužitelj u podnesku od 28. rujna 2022. predložio da, ukoliko tužena osporava visinu njegovog potraživanja po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, on predlaže provesti dopunsko financijsko vještačenje, međutim s obzirom da je na ročištu održanom 29. rujna 2022., nakon tvrdnje tuženice da je cjelokupno dugovanje namirila i da nema saznanja odakle tužitelj izvlači postojanje daljnjeg duga s naslova kamata, tužitelj po svom punomoćniku, izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga bez inzistiranja na provođenju dopunskog financijskog vještačenja, nakon čega je sud glavnu raspravu i zaključio, nije točno da bi sud prvog stupnja kada je u obrazloženju svoje presude utvrdio da tužitelj nije dostavio obračun kamata koje potražuje (što žalbom tužitelj niti ne osporava), a niti predložio provođenje dopunskog financijskog vještačenja s obzirom da je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, kako je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga bez da je isticao da ostaje kod svog prijedloga za provođenje dopunskog vještačenja time je osnovano sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj od prije predloženog dokaznog prijedloga (za provođenje vještačenja) odustao te u presudi utvrdio da u tom smislu nije predlagao provođenje dokaza.

8. U odnosu na daljnje žalbene navode valja reći da se u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbi iz čl. 458. st. 1. ZPP, radi o sporu male vrijednosti, pa se presuda kojom se završava spor na temelju odredbe iz čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode tužitelja kojima osporava utvrđenje suda o nedokazanoj visini tužbenog zahtjeva s naslova zateznih kamata, a koji navodi svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao visinu svog preostalog potraživanja pravilno je isti primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja na ime nepodmirenih zateznih kamata zbog nepravovremenog plaćanja predmetnog dugovanja tužene tužitelju. Naime, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja, a kako nije dokazao visinu istog njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite valjalo je odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanje u konkretnom slučaju teret dokaza o visini preostale tražbine tužitelja s naslova zateznih kamata bio je na tužitelju koji nije u spis dostavio obračun nepodmirenih preostalih zateznih kamata iz kojeg bi sud mogao utvrditi visinu istih a na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

10. Tužitelj žalbom neosnovano pobija i odluku o troškovima postupka. Smatra da je pobijana odluka u tom dijelu neobrazložena i donesena na njegovu štetu jer je u odnosu na osnovu novčanog zahtjeva uspio u omjeru od 95 % s obzirom da je tužena tijekom postupka udovoljila njegovom zahtjevu u tom omjeru.

11. Međutim, s obzirom da je odbijen konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj konačno u sporu nije uspio dok je tuženica u sporu uspjela, pa je, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u cijelosti odbio a zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu prihvatio.

12. Pri tome valja reći da okolnosti na koje se tužitelj u svojoj žalbi poziva (da je postupak započet podnošenjem prijedloga za ovrhu i to radi isplate iznosa od 40.487,69 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, da je tuženica tijekom cijelog parničnog postupka vršila uplate s naslova vračanja utuženog potraživanja, da je tuženica nesporno podmirila cijelu utuženu glavnicu i veći dio kamata i time udovoljila većem dijelu zahtjeva tužitelja (95%) s time da je tužitelj tijekom postupka podmirivao troškove vještačenja a vezano za dokazivanje visine preostalog dugovanja) nisu dovele u pitanje pravilnost odluke o troškovima postupka. Naime, za zaključak da bi uz naprijed navedene okolnosti odlukom o trošku došlo do povrede prava tužitelja na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske odnosno prava na pristup sudu u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda tužitelj bi plaćanjem dosuđenog troška morao snositi nerazmjerno veliki financijski teret, što se u konkretnom slučaju nije ostvarilo imajući u vidu visinu dosuđenog troška tuženici od 754,87 kn/100,19 eura.

13. Zbog svega navedenog valjalo je prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi.

U Zagrebu 28. kolovoza 2023.

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.