1              Poslovni broj: Gž -167/2024-2

                                                                 Poslovni broj: Gž-167/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                     R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz K., OIB:…., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz K., protiv tužene E.&S. bank d.d. R., OIB:……, zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku iz O. društva M., K. & P. iz Z.,radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj:19 P-397/2023 od 8. prosinca 2023., 5. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj:19 P-397/2023 od 8. prosinca 2023.

    Obrazloženje

              1.Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

              2.Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP)

3.Žalba tuženika je neosnovan.

4. U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi. U rješenju su navedeni razlozi te se isto može ispitati.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 6. ZPP-a te tuženiku nije onemogućeno raspravljanje vezano uz ispitivanje ništetnosti među strankama ugovorene prorogacijske klauzule ovo iz razloga jer je tuženik bio pozvan te prisutan na pripremnom ročištu na kojem je sud izveo dokaz saslušanjem tužiteljice radi donošenja odluke o po tuženiku istaknutom  prigovoru mjesne nenadležnosti.

6. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nadležnosti utvrđujući da je između  stranka sklopljen Ugovor o kreditu od 15. prosinca 2004. kojim je u odredbi čl. 14. ugovorena u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, da  je tužiteljica kao potrošač s tuženikom ugovor sklopila u poslovnici tuženika u K., da je sadržaj ugovora bio unaprijed sastavljen po tuženiku te da se o odredbi čl. 14. među strankama sklopljenog Ugovora nije pregovaralo, da tužiteljica  samohrani roditelj s prebivalištem u K. a sjedište tuženika u R. pa slijedom takvih utvrđenja zaključuje da odredba čl. 14. među strankama sklopljenog Ugovora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer bi radi ostvarenja svojih prava putem sudskog postupka tužiteljica bila u obvezi putovati u R., a što bi s obzirom na njezino prebivalište u K., osim neravnoteže u smislu utrošenog vremena, između stranaka uzrokovalo i značajnu financijsku neravnotežu imajući na umu trošak putovanja tužiteljice iz mjesta stanovanja u R. i natrag, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u R..

8. Takva odredba tužiteljici kao potrošaču da nameće dodatne troškove kojima nije izložen i tuženik, a koji dodatni troškovi, s obzirom na duljinu puta između K. i R. i materijalno stanje tužiteljice koja otplaćuje kredit i pozajmicu, te samostalno skrbi o djeci, predstavljaju okolnost koja može odvratiti tužiteljicu od ostvarenja zaštite svojih prava putem suda. Duljina puta između K. i R. također da predstavlja okolnost koja bi mogla odvratiti tužiteljicu od ostvarenja zaštite svojih prava putem suda i to iz razloga jer tužiteljica teško može organizirati skrb za djecu za potrebe eventualnog putovanja u R. radi davanja iskaza pred tim sudom. Stoga zaključuje da je odredba čl. 14. među strankama sklopljenog Ugovora o kojoj se nije pregovaralo te koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice kao potrošača nepoštena ugovorna odredbe te kao takva prema čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP) ništetna.

9. Kako je predmetna ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna te kako je osim opće mjesno nadležnog suda prema sjedištu tuženika temeljem odredbe  čl. 59. ZPP-a nadležan i Općinski sud u Koprivnici budući da je Ugovor o kreditu u ime tuženika sklopljen po djelatnicima njegove podružnice u K. to tužiteljica da ima pravo podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Koprivnici izabrati nadležnost tog suda što je konkretno i učinila pa kao neosnovan odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice te primijenio materijalno pravo te pravilno kao neosnovan odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

11. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava neispunjene pretpostavki da bi se navedena ugovorna odredba smatrala nepoštenom u smislu odredbi ZZP-a.

12. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu odstrane tuženika, pa na sadržaj prorogacijske klauzule, sadržane u istom Ugovoru, tužiteljica kao potrošač nije imala  utjecaja zbog čega se na temelju zakonske presumpcije (članak 81. stavak 2. ZZP) smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo a što je u konačnosti utvrđeno i na temelju sadržaja iskaza tužiteljice.

13. Uzimajući u obzir udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice koje je u K. do suda u R. čija je nadležnost ugovorena s obzirom da tuženik sjedište ima u R. ovaj sud prihvaća  razloge prvostupanjskog suda na temelju kojih je utvrdio nepoštenost navedene ugovorne odredbe.

14. Naime, prema ocjeni ovog suda, upravo uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta i time ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi, a sagledavajući pritom sve okolnosti sklapanja Ugovora, predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja i dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Iz navedenih je razloga pravilna ocjena prvostupanjskog suda da navedena odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu članka 87.stavak 1. ZZP-a, posljedično čemu u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

16. Prema odredbi članka 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

17. Kako su sve radnje vezano uz sklapanje Ugovora o kreditu poduzete u poslovnoj jedinici tuženika u K. s zaposlenicima koje je tužiteljica dogovarala sklapanje Ugovora u kojoj je i pripremljen te preuzet Ugovor kojeg je tužiteljica konačno u K. i potpisala to s obzirom na takve okolnosti  te obavljanje po tuženiku djelatnosti na području K. nisu od odlučnog značenja žalbeni navodi tuženika da se odredba čl. 59. ZPP-a  ne primjenjuje ako poslovna jedinica nije upisana u sudski registar.

18. Ovo iz razloga jer se po ocjeni ovoga suda "poslovne jedinice izvan sjedišta pravne osobe" iz odredbe čl. 59. ZPP-a treba široko tumačiti na način da obuhvaća svaku podružnicu, poslovnicu ili filijalu trgovca u kojoj isti obavlja djelatnost neovisno o činjenici  upisa u sudski registar. Utoliko je neosnovano pozivanje tuženika na odluke drugih županijskih sudova.

19. Budući da  je Ugovor o kreditu sklopljen u tuženikovoj poslovnoj jedinici u Koprivnici  i da je tužba u ovom predmetu podnesena Općinskom sudu u Koprivnici pravilno je prvostupanjski sud odlučio o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti kada ga je odbio jer je tužiteljica podnošenjem tužbe izabrala mjesno nadležan sud u okviru  naprijed citirane odredbe.

20. Slijedom svega navedenog žalba je tuženika odbijena prema odredbi čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a i rješenje suda prvog stupnja kao zakonito potvrđeno.

U Rijeci,  5. veljače 2024.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić, v.r.