REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-760/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. E. iz V., … , OIB: … , zastupanog po

punomoćniku M. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. L.

d.o.o. za leasing nekretnina, vozila i strojeva sa sjedištem u Z., … ,

OIB: … , zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku iz

Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-254/2022 od 30. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-254/2022 od 30. ožujka 2023. na način da ista, sada preinačena, glasi:

„I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za naplatu primljenog 20.4.2022. u 07,30 sati u Financijskoj agenciji S., podnesenog od strane tuženika M. L. D..O.O. ZA LEASING NEKRETNINA, VOZILA I STROJEVA, Z., … , OIB: … , protiv tužitelja N. E.,

…, V., OIB: … , temeljem Rješenja o ovrsi

javnog bilježnika Z. F., Z., posl. br. Ovrv 7036/06 od 10.10.2006., proglašava se nedopuštenim u dijelu koji prelazi iznos od … kune/

eura (½ dijela glavnice novčane tražbine navedene u ovršnoj ispravi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos“.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalomu dijelu koji glasi:

„Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za naplatu primljenog 20.4.2022. u 07,30 sati u Financijskoj agenciji S., podnesenog od strane tuženika M. L. D..O.O. ZA LEASING NEKRETNINA, VOZILA I STROJEVA, Z., … . OIB: … , protiv tužitelja

N. E., … , V., OIB: … ,

temeljem Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z. F., Z., posl. br. Ovrv 7036/06 od 10.10.2006., proglašava se nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na ½ dijela novčane tražbine navedene u ovršnoj ispravi – iznos od … kune (…eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj

iznos“.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za naplatu primljenog 20.4.2022. u 07,30 sati u Financijskoj agenciji S., podnesenog od strane tuženika M. L. D..O.O. ZA LEASING NEKRETNINA, VOZILA I STROJEVA,

Z., … , OIB: … , protiv tužitelja N. E.,

…, V., OIB: … , temeljem Rješenja o ovrsi

javnog bilježnika Z. F., Z., posl. br. Ovrv 7036/06 od 10.10.2006.,

proglašava se nedopuštenom.

2.Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak, a sve ovo u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu … EUR.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da iako je prvostupanjski sud osnovano odbio po njemu istaknuti prigovor zastare da je prvostupanjska presuda pogrešna u dijelu u kojemu se deklarira solidarnost obveze tužitelja kao obrtnika; da je on na nedostatak solidarne obveze u prijedlogu za ovrhu, odnosno kasnije rješenju u ovrsi jasno ukazao u svomu prijedlogu ističući: „Ovršna isprava na temelju koje je pokrenut postupak prisilne naplate je rješenje o ovrsi u kojemu su naznačena dva ovršenika, a njihova obveza iz ovršne isprave nije solidarna, tako da dug treba podijeliti na dva ovršenika, odnosno, ovdje i u ovom ovršnom postupka glavnicu i kamate treba razdijeliti na dva jednaka dijela“; da iako on kao ovršenik nije upućen u parnicu iz ovoga žalbenog razloga, on zbog toga ne može snositi štetne posljedice, jer je u svomu prijedlogu ukazao na nezakonitost ovrhe i u tomu dijelu te stoga ne može snositi odgovornost za činjenicu propusta suda prvog stupnja u pogledu upućivanja u parnicu samo osnovom žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ); da bez obzira što je u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelj naznačio dva ovršenika kao obrtnika, solidarnost obveze ovršenika ne proizlazi iz rješenja o ovrsi, koje je Financijska agencija zaprimila i kao takva izvršila blokadu samo jednog ovršenika, ovdje tužitelja, a u pogledu čega pobijana presuda nije dala razloge pa je činjenično stanje u tomu dijelu ostalo neutvrđeno.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, ali ne i njegov žalbeni prijedlog.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se u cijelosti proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos njegovih novčanih sredstava proveden temeljem zahtjeva ovrhovoditelja M. L. d.o.o. za leasing nekretnina, vozila i strojeva sa sjedištem u Z. (ranije M.-B. L. H. d.o.o.), u postupku

prisilne naplate kod Financijske agencije, a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. F. iz Z. poslovni broj: Ovrv-

7036/06 od 10. listopada 2006., temeljeći svoj zahtjev na činjenici da je u konkretnomu slučaju nastupila zastara tuženikove (ovrhovoditeljeve) novčane tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (članak 50. stavak 1. točka 11. u svezi članka 210. OZ) i da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu cjelokupne tražbine navedene u ovršnoj ispravi (članak 50. stavak 1. točka 7. u svezi članka 210. OZ), jer iz sadržaja predmetne ovršne isprave ne proizlazi solidarnost obveze u istoj naznačenih ovršenika.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenih dokaza u cijelosti odbio kao neosnovan takav tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnomu: da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare (članak 241. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) podnošenjem predmetne ovršne isprave na naplatu Financijskoj agenciji od strane ranijeg vjerovnika ove novčane tražbine 28. srpnja 2011., koja je potom ponovno počela teći 4. kolovoza 2018., nakon što je predmetna ovršna isprava isknjižena iz postupka naplate zbog nemogućnosti njene naplate na računima tužitelja, kao dužnika, da je potom ponovno došlo do prekida zastare podnošenjem novog prijedloga za izravnu naplatu tuženika, kao ovrhovoditelja 20. travnja 2022. tako da, posljedično tomu, nije protekao desetogodišnji rok zastare, radi čega je u cijelosti odbio kao neosnovan ovaj po tužitelju istaknuti prigovor zastare; da je na pripremnom ročištu tužitelj istaknuo i „prigovor nepostojanja solidarnosti ovršenika“, a koji je prigovor prethodno bio istaknuo i u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pa stoga tužitelj ne može snositi štetne posljedice u pogledu tako zatražene pravne zaštite samo iz razloga što propustom suda prvog stupnja nije upućen na pokretanje parnice i iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točka 7. u svezi članka 210. OZ, uzimljući u obzir da prema aktualnoj sudskoj praksi nije bitna formalna odluka – ovršni zaključak o upućivanju u parnicu već sadržajno pravo ovršenika; da tužitelj pogrešno smatra da nije solidarno odgovoran jer sukladno Zakonu o obrtu postoji solidarna odgovornost po propisima o obveznim odnosima glede ortaštva, a koji pak propisuju solidarnu odgovornost sukladno tada važećem (u vrijeme nastanka ovršne obveze) članka 35.a. stavka 2. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 49/03, 68/07 i 79/07), a suprotno tužitelj nije dokazao u ovomu postupku.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su ostvarene pretpostavke za djelomično prihvaćanje tužiteljeve žalbe kao djelomično osnovane i preinačenje prvostupanjske presude na temelju odredbe članka 373.a ZPP stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP.

9. Prema sadržaju žalbenih navoda tužitelja („iako je prvostupanjski sud osnovano odbio prigovor zastare istaknut po tužitelju“) u ovomu postupku više nije sporno da u konkretnomu slučaju nije nastupila zastara tuženikove (ovrhovoditeljeve) novčane tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (članak 50. stavak 1. točka 11. u svezi članka 210. OZ).

9.1. Sporno je samo je li ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ovlašten tražiti izravnu naplatu cjelokupne tražbine navedene u ovršnoj ispravi (članak 50. stavak 1. točka 7. u svezi članka 210. OZ), obzirom na po ovršeniku (ovdje tužitelj) istaknuti prigovor da iz sadržaja predmetne ovršne isprave, osnovom koje je Financijska agencija „izvršila blokadu iznosa od 25.05,00 kuna (glavnica) te iznosa od … kuna (kamata)“

ne proizlazi solidarnost obveze u istoj naznačenih dvojice ovršenika tako da, posljedično tomu, „glavnicu duga i kamate treba razdijeliti na dva jednaka dijela“.

10. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda u tomu dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, uzimljući u obzir da sud prvog stupnja uopće nije dao valjane razloge o spornoj odlučnoj činjenici – da li iz sadržaja predmetne ovršne isprave, (osnovom koje je Financijska agencija „izvršila blokadu iznosa od … . . kuna na ime glavnice te iznosa od … kuna na ime uglavničene kamate) proizlazi solidarnost obveze u istoj naznačenih dvojice ovršenika i posljedično tomu, njihova obveza plaćanja cjelokupnog iznosa duga navedenog u istoj (kako to smatra tuženik) ili, pak, u ovršnoj ispravi navedenu „glavnicu duga i kamate treba razdijeliti na dva jednaka dijela“, „jer njihova obveza iz ovršne isprave nije solidarna“ (kako to tvrdi tuženik), obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio niti pokušao utvrditi da li iz sadržaja predmetne ovršne isprave uopće proizlazi solidarnost obveze u istoj naznačenih dvojice ovršenika već je, s tim u svezi, samo zaključio da u konkretnomu slučaju postoji opstojnost pravne osnove solidarne odgovornosti ovršenika (ovdje tužitelja) u pogledu obveze plaćanja cjelokupnog iznosa duga pa stoga „tužitelj ipak pogrešno smatra da nije solidarno odgovoran jer sukladno Zakonu o obrtu postoji solidarna odgovornost po propisima o obveznim odnosima glede ortaštva, a koji pak propisuju solidarnu odgovornost sukladno tada vrijedećem (u vrijeme nastanka ovršne obveze) čl. 35.a.st.2. Zakona o obrtu "NN"br. 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 49/03, 68/07 i 79/07, a suprotno tužitelj nije dokazao u ovom postupku“.

11. Naime, iz sadržaja predmetnog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave zaprimljenog kod javnog bilježnika 10. listopada 2006., a koji je sud prvog stupnja propustio u cijelosti ocijeniti, proizlazi: da je u istomu kao ovrhovoditelj naznačen pravni prednik aktualnog ovrhovoditelja (ovdje tuženika) D. C.

L. H. d.o.o., dok su kao „ovršenik“ naznačeni A. E. i N.

E. (ovdje tužitelj), kao vlasnici Z. obrta E. sa sjedištem u V.,

…; da je na temelju vlastite mjenice izdane od ovršenika 30. kolovoza 2004.

„ovršenik“ dužan ovrhovoditelju iznos od … kuna, a koja je mjenična obveza dospjela na naplatu 27. rujna 2006. te je istu ovrhovoditelj dostavio na naplatu poslovnoj banci ovršenika, ali se ista vratila nenaplećena, jer na žiro računu ovršenika nije bilo sredstava; da stoga ovrhovoditelj predlaže da na temelju vjerodostojne isprave – vlastite mjenice, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od … kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 28. rujna 2006. do dana plaćanja, „nalaže se ovršeniku da u roku od tri dana namiri ovrhovoditeljevu tražbinu zajedno s odmjerenim troškom“, a radi namirenja te tražbine predloženo je određivanje ovrhe na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini koja pripada „ovršeniku“; da je postupajući po tomu prijedlogu javni bilježnik Z. F. iz Z. nastavno donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-7036/06 od 10. listopada 2006., osnovom kojeg je naloženo ovršeniku da u roku od 3 dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (točka 1. izreke) te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina (točka 2. izreke), a troškovi postupka određeni su u iznosu od 2.132,51 kunu (točka 3. izreke), a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 28. listopada 2006. (članak 373.a ZPP stavak 1. točka 2. ZPP).

12. Dakle, predmetnom ovršnom ispravom nije određeno da predmetna obveza „tereti“ tužitelja (ovršenika) kao solidarnog dužnika, a kako se radi o djeljivoj obvezi to onda pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 41. ZOO dužnika, žalitelja N. E. tereti „samo“ ½ dijela te obveze, tj. iznosa od …

kune (a što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 „daje“ iznos od … eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na taj iznos (članak 373.a ZPP stavak 1. točka 2. ZPP).

13. Posljedično tomu, treba zaključiti i kako ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu cjelokupne tražbine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na temelju te ovršne isprave, a kako je to zatražio u predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu od 20. travnja 2022. već „samo“ ½ dijela iste pa stoga tužitelj (ovršenik) u tomu dijelu osnovano zahtijeva proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate - pljenidbe i prijenosa sredstava (članak 210. stavak 1. OZ), dok je u preostalomu dijelu njegov zahtjev neosnovan.

14. Stoga je, slijedom navedenog, valjalo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 373.a ZPP stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti i presuditi kao u izreci pod točkom I ove presude, dok je u preostalom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe presuditi kao u izreci pod točkom II ove presude.

15. Obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom i da je, posljedično tomu, pobijana presuda djelomično preinačena, temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka i to na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članak 154. stavak 4. ZPP), uzimljući pri tomu u obzir podjednak uspjeh stranaka u postupku.

U Puli – Pola 28. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan

Broj zapisa: 9-3085c-6c7b7

Kontrolni broj: 06a69-9a118-d1cbe

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirna-Nada Terlević Sebastijan, O=ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Puli - Pola potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.