- 1 -              Poslovni broj: Usž-586/23-3

                                                                               Poslovni broj: Usž-586/23-3

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz Z.1, kojeg zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u Z.1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z.2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o. Z.2, radi uvida u spis predmeta građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-882/22 od 12. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-882/22 od 12. rujna 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-361-03/22-02/30, urbroj: 531-07-01-03/07-22-3 od 24. veljače 2022. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Z.2, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo klasa: UP/I-361-03/196-01/000368, urbroj: 2198/01-05-21-21 od 6. prosinca 2021. (točka 1. izreke) te odbijen zahtjev ovdje tužitelja za uvid u spis predmeta građevinske dozvole klasa: UP/I-361-03/91-01/000368, urbroj: 2198/01-5-21-0012 od 8. rujna 2021. koja je izdana po zahtjevu investitora Hrvatske ceste d.o.o. Z.2, ovdje zainteresirane osobe. Navedenim prvostupanjskim rješenjem poništenim od strane tuženika zbog nejasne izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za uvid u spis predmeta iste građevinske dozvole.

2.               Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Opširno obrazlaže iz kojih razloga smatra da je stav prvostupanjskog suda kako tužitelj nije stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole pogrešan te se poziva na članak 47/1. Povelje EU, Rezoluciju (77)31, članak 16/2. i članak 6. Europskog Kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, članak 8. Preporuke CM/REC (2007)7. Navodi da su nacionalni sudovi dužni postupati po članku 6. Europske konvencije te smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku. Kad se uzme u obzir činjenica da je tužitelj osoba čije nekretnine neposredno graniče sa nekretninama koje su predmet obuhvata građevinske dozvole, da se radi o osobi koja sudjeluje kao stranka u postupku izvlaštenja radi izdavanja iste te građevinske dozvole smatra apsurdnim tvrditi da mu ne pripada pravo da izvrši uvid u istu dozvolu povodom koje se vodi postupak izvlaštenja, a u kojem postupku mu je priznato svojstvo stranke. Presuda kojom je tražio da se utvrdi – deklarira vlasnikom nekretnina odnosno da je vlasništvo stekao i ranije prvostupanjski sud je pogrešno uzeo kao da se radi o konstitutivnoj sudskoj presudi. Poziva se na članka 4. Zakona o općem upravnom postupku, članak 16., 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da je sud odbio dokaz saslušanja G. S. koji je imao saznanja da je tužitelju najprije odobren uvid u spis, a zatim uskraćen. Predlaže da sud uvaži žalbu.

3.              U odgovoru na žalbu zainteresirana osoba smatra žalbene navode neosnovanima te predlaže da sud žalbu odbije.

4.              Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

7.              Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi, usmjerene na neprovođenje predloženog dokaza i nedostatno obrazloženje presude, jer je prema podacima spisa predmeta, prvostupanjski sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu. Ovo iz razloga jer sud u smislu odredbe članka 33. stavak 3. navedenog Zakona nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u smislu članka 60. stavak 4. istog Zakona u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženog dokaza saslušanjem svjedoka, na okolnost pristupa javnopravnom tijelu u svrhu ostvarenja uvida u spis, nalazeći predloženi dokaz suvišnim obzirom na sve utvrđene relevantne činjenice za predmetnu upravnu stvar. I Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka naveo da zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, te da je stoga odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima. Članak 29. Ustava nameće sudovima obvezu ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele u sudskim postupcima. Međutim, ni članak 29. Ustava, ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.), ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Ovaj Sud ne nalazi da je u postupku prije donošenja prvostupanjske presude tužitelju uskraćena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze. Također Sud ukazuje i na odredbu članka 8. Zakona o upravnim sporovima, sukladno kojoj će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku. Nadalje, u odnosu na prigovor nedostatnog obrazloženja Sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, jer je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio, ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

8.              Naime, prvostupanjski sud je i prema mišljenju ovoga Suda osnovano potvrdio zakonitost rješenja tuženika donesenog pravilnom primjenom i tumačenjem odredbi članka 115. stavak 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13. i 20/17.), kao mjerodavnog materijalnog propisa za predmetnu upravnu stvar, a u vezi članka 36. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.) budući je u postupku neprijeporno utvrđeno da tužitelj nije vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola kojom je odobreno građenje građevine od interesa za Republiku Hrvatsku, niti je nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, slijedom čega je osnovano tuženik osporenim rješenjem, temeljem članka 118. stavak 2. Zakona o gradnji odbio zahtjev tužitelja za uvid u spis predmeta, jer nije dokazao svojstvo stranke u smislu naprijed navedene odredbe istog Zakona.

9.              Pri tome pravilno prvostupanjski sud u odnosu na prigovor tužitelja vezan uz nepravomoćnu presudu kojom je tužitelj utvrđen suvlasnikom čestica  koje su, između ostalih, predmetom građevinske dozvole, a koje prigovore tužitelj ponavlja i u žalbi, ukazao na mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.) kojima je propisan način stjecanja prava vlasništva i iz kojih nedvojbeno proizlazi da se stjecanje prava vlasništva na temelju sudske odluke veže uz nastup pravomoćnosti iste. Nadalje, pravilno je obrazloženje prvostupanjskog suda i u odnosu na odredbu članka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), na koju upućuje tužitelj, da prava i pravni interesi u smislu navedene odredbe proizlaze iz propisa kojima se uređuju pojedine upravne materije, odnosno materijalnog propisa relevantnog za predmetnu upravnu stvar. U konkretnom slučaju to je Zakon o gradnji, kojim je izričito propisano tko ima položaj stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole za građevinu u interesu Republike Hrvatske, pa imajući u vidu i mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu neosnovano tužitelj smatra da je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Pri tome nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari priznavanje svojstva stranke tužitelju u postupku izvlaštenja predmetnih nekretnina.

10.               Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

11.              Imajući u vidu sve navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.