Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-39/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog I. B. i optuženog R. M. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-27/2023-6 (K-Us-12/2023.) od 27. srpnja 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog I. B. i optuženog R. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-Us-27/2023-6 (K-Us-12/2023.) od 27. srpnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optužnog I. B., optuženog R. M. i drugih, zbog počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv optuženog I. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i optuženog R. M. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je optuženom I. B. i optuženom R. M. uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. svibnja 2022. pa nadalje.

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja određeno je da žalba protiv pobijanog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja (članak 134. stavak 2. ZKP/08.).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. M. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog "pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano prvostupanjsko rješenje poslovni broj: Kv I-Us-27/20213-6 (K-Us-12/2023) od 27. srpnja 2023., te da se protiv V-optuženika ukine istražni zatvor koji traje skoro punih petnaest mjeseci".

2.1. Žalbu je podnio i optuženi I. B. po branitelju, odvjetniku T. F., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao i zbog "nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvoji žalbu i žalbene navode, te ukine žalbeno rješenje i III. okr. pusti da se brani sa slobode u daljnjem tijeku postupka."

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. B. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i protiv optuženog R. M. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv obojice optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 5.1. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe optuženi I. B. kada navodi da se pobijano rješenje ne može ispitati jer isto nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i nerazumljivi, te dijelom proturječni sami sebi.

5.2. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica (navedeno u točki 8. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je su li optuženici počinili terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati, među ostalim, i jesu li ostvarena sva potrebna obilježja kaznenog djela. Imajući u vidu da je optužnica potvrđena, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju isticanjem žalbenog prigovora optuženog I. B. da se nisu ostvarila obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. s obzirom na nedostatak potrebnog svojstva počinitelja, jer će se i o navedenom raspravljati u za to predviđenom kontradiktornom postupku.

6. Protivno žalbenim navodima optuženika R. M., prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega na strani optuženog R. M. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin R. H., nema na njezinom teritoriju prijavljeno prebivalište i boravište niti je osobnim, obiteljskim ili poslovnim vezama vezan za područje R. H., već je vezan za područje R. S., čiji je ujedno i državljanin. Stoga, imajući u vidu kako optuženik nije vezan za područje R. H., kao i težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te, neovisno o postojanju bilateralnog sporazuma o izručenju između R. H. i R. S., postati nedostupan pravosuđu R. H. i tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega kod optuženika je takve razine da se i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ne može prevenirati određivanjem blažih mjera, a kako to u žalbi sugerira žalitelj.

6.1. Navedeno nije dovedeno u pitanje isticanjem žalbenog navoda optuženog R. M. o postojanju potpisanog sporazuma o izručenju između R. H. i R. S., jer istaknuta okolnost ne umanjuje utvrđenu i realnu opasnost od bijega tog optuženika, te se žalitelju skreće pozornost da je pretpostavka za izručenje iz druge države prethodno određivanje istražnog zatvora po istoj istražnozatvorskoj osnovi.

7. U odnosu na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ista proizlazi iz okolnosti i načina počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja za koja su optuženi R. M. i I. B. osnovano sumnjivi, koje se ogledaju upravo u duljini inkriminacije, iskazanom visokom stupnju upornosti, kriminalne volje i njihovoj organiziranosti u protupravnom djelovanju unutar zločinačkog udruženja, a koju karakterizira međusobna povezanost unutar udruženja s razrađenim ulogama svakog pojedinog od njih, a sve u cilju uzgoja i proizvodnje droge marihuane te daljnjeg plasmana iste na ilegalno narko tržište radi zarade, a pri čemu je kod njih i pronađeno 11,11 kg težine navedene droge. S obzirom na navedeno, s pravom je prvostupanjski sud odredio istražni zatvor protiv optuženog R. M., unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti, i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer izložene okolnosti upućuju na realnu i izvjesnu opasnost od ponavljanja sličnih ili isto tako teških kaznenih djela koja se može prevenirati jedino primjenom mjere istražnog zatvora, a nikako blažim mjerama.

7.1. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako nije razmatrao mogućnost primjene jamstva u odnosu na ovog optuženika, budući da istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i po kojoj je određen istražni zatvor, tu mogućnost isključuje. Kraj ovakvog stanja stvari žalbom istaknute okolnosti u vidu dosadašnje kaznene i prekršajne neosuđivanosti optuženog I. B. su samo neke od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no iste u konkretnom slučaju zbog razloga navedenih pod točkom 7. ovog rješenja nisu odlučne.

7.2. U odnosu na optuženog I. B. za istaknuti je da se njemu dodatno stavljaju na teret još i kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 257. stavka 1. KZ/11. u vidu prenošenja 60 kg sitno rezanog duhana i 3000 komada ručno izrađenih cigareta u više navrata preko graničnog prijelaza između B. i H. i R. H., sve u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi, kao i pod točkom 3. optužnice kazneno djelo poticanja na zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u svezi članka 37. KZ/11.

7.3. Isto tako, uzimajući u obzir da je optuženi I. B. višekratno osuđivana osoba u razdoblju od 2008. do 2021., zbog kaznenih djela povezanih s nasiljem (napad na službenu osobu iz članka 318. stavka 1. KZ/11. i teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11.), kao i zbog kaznenih djela motiviranih koristoljubljem (prijevara iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97., iznuda u pokušaju iz članka 243. stavka 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., računalna prijevara iz članka 271. stavka 1. KZ/11.), kako na uvjetne tako i bezuvjetne kazne zatvora (list 789-790 spisa), a koje sankcije očigledno nisu polučile svoju svrhu da se kloni kažnjivog ponašanja, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potpunosti je promašeni žalbeni navod optuženog I. B. da "nije realno očekivati da bi okrivljenik na slobodi ponovio isto kazneno djelo ili nastavio sa počinjenjem kaznenog djela".

8. Također, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane odluke niti isticanjem žalbenog prigovora optuženog I. B. o utjecaju njegovog dosadašnjeg višemjesečnog boravka u istražnom zatvoru, jer se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na njegovoj strani nije umanjila, a još manje njegovim žalbenim prigovorom kojim ističe priznanje jednog kaznenog djela.

9. Nadalje, neprihvatljiv je i žalbeni navodi optuženog I. B. da se, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, odnosno da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te da se istražni zatvor već pretvara u kaznu. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

10. Bez značaja su i žalbeni navodi optuženog I. B. kojima ističe da se produljenjem istražnog zatvora pokušava pritiskom ishoditi priznanje svih kaznenih djela, pa da je time došlo i do povrede prava na pošteno suđenje, te se ponavlja optuženiku da nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje tih njegovih ustavnih i konvencijskih prava, kao i da nije nađeno da mu je povrijeđeno pravo na presumpciju nedužnosti jer iz pobijanog rješenja nedvojbeno proizlazi da se odluka temelji na osnovanoj sumnji, a ne na utvrđenoj krivnji optuženika.

11. Isto tako, bez utjecaja je žalbeni navod optuženog I. B. kojim ističe da su "istekli maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora, a upitno je postojane osnovane sumnje da bi optuženi počinio bilo koje drugo kazneno djelo", s obzirom da je optužnica potvrđena za sva kaznena djela koja su mu se njome inicijalno i stavljala na teret. Naime, neovisno o tome što se optuženiku stavljaju na teret i neka kaznena djela sa zapriječenom kaznom zatvora do 5 godina, rokovi za trajanje istražnog zatvora se uvijek računaju prema najtežem kaznenom djelu koje se optužnicom ovlaštenog tužitelja optuženiku stavlja na teret, a u konkretnom slučaju to je kazneno djelo počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavkom 1. i 2. KZ/11. sa zapriječenom kaznom zatvora do 15 (petnaest) godina zatvora, pa sukladno navedenom nisu istekli maksimalni rokovi predviđeni odredbom članka 133. ZKP/08.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.