REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-2856/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KREŠE NIMCA iz Rijeke, Dr. Zdravka Kučića 3, OIB 00433872637, kojeg zastupa punomoćnik Damir Kralj-Anzel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika JADROLINIJA, društvo za linijski i pomorski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB 38453148181, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-776/2019-31 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-776/2019-31 od 13. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-776/2019-31 od 13. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 93.747,14 kuna sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.
2. Tužitelj je protiv te presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da se presuda ne može ispitati jer je tužbeni zahtjev zasnovan na službenim ispravama koje je tužitelju dostavio tuženik i na temelju kojih postoji dugovanje tuženika prema tužitelju za 2736 sati preraspodjele, a prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije prihvatio te isprave koje po Zakonu o radu predstavljaju ovršne isprave, kao i zato što je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da bi tužitelj imao pravo barem na 608 sati preraspodjele, sve kada bi se uzele u obzir greške i nevjerojatni propusti računovodstvenih službi tuženika, dok je tuženik tek naknadno priložio isprave iz kojih proizlazi da nema preraspodjele sati. Dalje u žalbi obrazlaže zašto bi se isprave koje je on dostavio uz tužbu trebale smatrati vjerodostojnim, odnosno zašto im se ne može oduzeti to svojstvo u odnosu na isprave koje je tijekom postupka dostavio tuženik, te predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uključujući i zahtjev za naknadu parničnih troškova ili da tu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode tuženika o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka i u bitnom navodi kako tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka i time priznao da isprave koje je on dostavio uz tužbu nisu istinite, jer te isprave i nalaz i mišljenje vještaka ne mogu koegzistirati. Smatra da nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi jer je pravilno utvrđeno da ne postoje odrađeni, a neisplaćeni sati preraspodjele rada, kao i da su isprave na koje se poziva tuženik neistinite, te da tužitelj nije dokazao ni djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je presuda i u tome dijelu pravilna i zakonita. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 93.747,14 kuna s kamatama za neiskorištene sate iz preraspodjele radnog vremena od 1. siječnja 2015. do odlaska u mirovinu 30. prosinca 2018. Riječ je o naknadi za 2726 sati preraspodjele za koje tužitelj tvrdi da mu ih tuženik nije platio prije odlaska u mirovinu.
7. Među strankama nije bilo prijeporno pitanje je li tužitelj, zbog prirode posla koji je obavljao kod tuženika do odlaska u mirovinu, imao pravo na preraspodjelu radnog vremena u skladu s odredbom članka 36. Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na putničkim brodovima i trajektima i slijedom toga pravo na plaćanje radnih sati koji nisu iskorišteni. Nakon ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da nema neplaćenih sati preraspodjele i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao razloge za takvu odluku te posebno obrazložio zašto je za pravilan i točan izračun sati preraspodjele bilo potrebno uzeti podatke od 1. siječnja 2010. i pri tome poći od činjenice da je na taj dan tužitelj imao sate preraspodjele u minusu za 627 sati. Pored toga, prvostupanjski sud je posebno cijenio i okolnost da u odlukama uprave tuženika u kojima su navedeni pomorci koji su imali preraspodjelu sati u razdoblju do zaključno 31. prosinca 2018. tužitelj nije naveden.
9. Iz sadržaja žalbe može se zaključiti da žalitelj zapravo prihvaća činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio ocjenom nalaza i mišljenja vještaka (u vezi s tim tuženik pravilno ukazuje na okolnost da tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka), nego i dalje smatra da je odluka suda trebala biti zasnovana na ispravama koje je on priložio uz tužbu zato što je riječ o službenim ispravama koje mu je tuženik predao.
10. Međutim, iz podataka u spisu, te posebno izjava svjedoka Snježane Rupčić i Nine Lušišić jasno proizlazi da je riječ o ispravama koje su naknadno predane tužitelju (izlistane iz tuženikovog informacijskog sustava) i da je tužitelj bio upozoren da je uočena sustavna pogreška prilikom naknadnog izdavanja obračuna plaća s naznačenim brojem sati preraspodjele. Upravo iz toga razloga su za vještačenje korištene isprave (obračuni plaća) koje je tuženik izdavao tužitelju svakog mjeseca u spornom razdoblju i samo su te isprave one za koje je člankom 93. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) propisano da su ovršne isprave. Kako je prema tim ispravama i konačnom obračunu sati preraspodjele prilikom odlaska tužitelja u mirovinu, utvrđeno da su svi preraspodijeljeni sati rada bili iskorišteni ili plaćeni, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen.
11. Zaključno treba dodati da nije riječ o naknadno predanim ispravama, nego onima koje su bile potrebne vještaku da može utvrditi bitne činjenice radi kojih je vještačenje bilo određeno. Uostalom, i sam tužitelj je mogao usporedbom naknadno predanih obračuna plaća i onih koje je dobivao tijekom spornog razdoblja uočiti pogreške u iskazivanju sati preraspodjele radnog vremena.
12. Prema tome, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Presuda nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa njenim donošenjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje ukazuje žalitelj. Nisu učinjene ni neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
Zagreb, 24. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća
Kristina Saganić
Broj zapisa: 9-3085b-bac29
Kontrolni broj: 06558-fd657-c0d92
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
