REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1540/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Put Duilova 11., Split, OIB 90884993104, zastupanog po punomoćniku Ivanu Babiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. NŠŽN, [adresa], 2. NŠŽ, [adresa], 3. VŠŽ, [adresa], 4. ĆŠŽ, [adresa], 5. [adresa] NŠ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zoranu Miočinoviću, odvjetniku u Zagrebu, 6. VŠ pok. ABC, rođ. NŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Andriji Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, te umješača na strani tužitelja ĆŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Damjanoviću, odvjetniku u Solinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 593/2021-2 od 8. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3822/2018-28 od 5. srpnja 2019., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-593/2021-2 od 8. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3822/2018-28 od 5. srpnja 2019., postavljajući slijedeća pitanja:
"1. Može li se vlasništvo steći dosjelošću na temelju nepoštenog (nesavjesnog posjeda) suprotno čl. 18. i 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) (bez pravne osnove odnosno bez valjanog pravnog akta)?
2. Može li nepošteni graditelj građenjem na zemljištu poštenog vlasnika steći pravo vlasništva nad zemljištem suprotno čl. 152. i 154. ZVDSP -a?
3. Da li su nadležni savezni odnosno republički organi za vrijeme SFRJ, bili ovlašteni raspolagati vlasništvom sekvestrirane imovine koja nikad nije bila konfiscirana, odnosno, protiv čijeg vlasnika nije donesena odluka o konfiskaciji?
4. Može li se privremeni zastupnik dodijeliti osobama poznatog boravišta?
5. Može li se presuda temeljiti na postupku u kojem privremeni zastupnik uopće nije dolazio na rasprave (do preuzimanje parnice punomoćnika kojeg su imenovali tužitelji) čime im je onemogućeno predlaganje dokaza u prethodnom postupku?
6. Može li sud dodijeliti troškove umješaču koji nije naveden u izreci presude odnosno ako strana protiv koje je donesena presuda nije dužna umješaču ništa dati, činiti ili trpjeti?" (pitanja 1.-5. tuženika)
"1. Da li su nadležni organi SFRJ bili ovlašteni raspolagati vlasništvom sekvestrirane imovine koja nikad nije bila konfiscirana, odnosno, protiv čijeg vlasnika nije donesena odluka o konfiskaciji?
2. Da li je znanje zakonskog zastupnika pravne osobe o činjenici da je treća osoba uknjiženi vlasnik nekretnine u čijem je posjedu, tu pravnu osobu čini nepoštenim posjednikom?
3. Da li je osobe koje su vlasništvo nekretnine stekle upisom prava vlasništva na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, naspram eventualnog originarnog stjecatelja?" (pitanja 6. tuženice)
navodeći da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda i viših sudova pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 961/2014 od 18. rujna 2018., Rev 1009/1996 od 27. kolovoza 1997., Rev x-294/15 od 31. ožujka 2015., Revd 194/2021, Rev 320/2005, Rev 173/07 od 21. veljače 2007., Gzz 13/1994 od 11. svibnja 1994, Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-211/2017 od 22. svibnja 2018., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž 2455/2015 od 8. prosinca 2016., Gž-114/2020 od 10. ožujka 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-153/2016 od 16. listopada 2017., Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-2363/2016 (izdvojeno mišljenje) od 3. veljače 2021., te presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Republike Hrvatske).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. U odnosu na pitanja 1.-5. tuženika:
4.1. Prvim i drugim postavljenim pitanjem tuženici polaze od drugačijih činjeničnih navoda od utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda. Naime, sud je pobijanu presudu temeljio na ocjeni da je tužitelj pošten posjednik, a pobijana presuda se ne temelji na utvrđenju da bi tužitelj vlasništvo stekao građenjem. Stoga i odluke na koje se tuženici pozivaju u odnosu na ova postavljena pitanja ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
4.2. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje tuženici istim polaze od netočnih tvrdnji o propustima u postupanju suda u odnosu na dostavu tužbe i provjeru njihove adrese, jer je sud postupao prema podacima koji su bili predočeni u tužbi i prema podacima o adresama tuženika prema ZK izvatku koji je bio predan u spis (prema kojima nije proizlazilo boravište/prebivalište tuženika). Nadalje, sud je izvršio i provjeru putem MUP-a imaju li tuženici prijavljeno boravište u [adresa] i tek potom im je postavio privremenog zastupnika. Stoga odluke na koje se tuženici pozivaju u odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje ne koincidiraju u odnosu na konkretan predmet jer se odnose na procesnu situaciju koja se nije ostvarila.
4.3. U odnosu na peto i šesto postavljeno pitanje tuženici nisu iznijeli razloge važnosti, a ista su činjenične naravi i svojim sadržajem stoga ne ispunjavaju kriterije za ostvarivanje svrhe ujednačavanje sudske prakse od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pritom valja primijetiti da je ovaj parnični postupak počeo 2010. i nije zaključen prethodni postupak, pa stoga tuženici nisu niti mogli biti onemogućeni u predlaganju dokaza.
5. U odnosu na pitanja 6. tuženice:
5.1. Pitanja označena pod brojem 2. i 3. odnose se uglavnom na interpretaciju činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja i stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji se treba ostvariti da bi bile ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu ujednačavanja sudske prakse i odgovora koji bi se odnosio na buduće pravne situacije.
6. Prvo pitanje koje postavlja 6. tuženica svojim sadržajem odgovara trećem pitanju koje postavljaju 1.-5. tuženici.
6.1. Prema utvrđenjima na kojima se temelji pobijana presuda, tužitelju je od strane tadašnjih organa SFRJ bila dopušteno vršenje posjeda sporne nekretnine, te mu ista nije bila dodijeljena u vlasništvo, već je okolnost što je tužitelj vršio posjed sporne nekretnine bila od strane nižestupanjskih sudova ocijenjena na način da je utvrđeno da tužitelj nije imao razloga smatrati da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da je pošten posjednik. Stoga se i odluke na koje se tuženici pozivaju kao razloge važnosti u smislu drugačije prakse sudova ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 23. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
