Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-410/2022-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-43/2022. od 30. kolovoza 2022. ispravljene rješenjem od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023. i 23. kolovoza 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. B., te branitelja optuženika, odvjetnika V. G.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 30. kolovoza 2022., broj K-43/2022., ispravljenom rješenjem istog broja od 27. ožujka 2023., Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog A. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga je, na temelju članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godina. Nadalje, optuženiku je, na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11., opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-983/2021-2 od 5. svibnja 2021., pravomoćna 8. lipnja 2021., te mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je, na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11., optuženi A. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 19. siječnja 2022. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) oštećeni N. Š. s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od oko 1.000.000,00 kuna upućen je u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. optuženom A. B. naloženo je podmirenje troškova kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 4. u vezi s člankom 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi A. B. po branitelju odvjetniku V. G. s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno, zatražena je obavijest o održavanju sjednice vijeća.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis predmeta je, prethodno sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog A. B. putem audio-video veze iz Zatvora … i njegovog branitelja odvjetnika V. G., u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.
6. Naime, državni odvjetnik žalbom ne dovodi u pitanje utvrđenje okolnosti o postojanju kojih ovisi visina izrečene kazne (olakotne i otegotne okolnosti prema članku 47. KZ/11.), pa niti osnovu za ublažavanje kazne kako je istu obrazložio prvostupanjski sud (članak 48. stavak 1. KZ/11.), no, smatra da je taj sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a jednovremeno zanemario "upornost i bezobzirnost" koju je optuženik manifestirao prilikom počinjenja terećenog kaznenog djela pokušaja ubojstva. Stoga žalitelj tvrdi da je optuženiku trebalo izreći "kaznu zatvora u duljem trajanju za učin kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., te posljedično i izreći jedinstvenu kaznu u duljem trajanju…".
6.1. Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda, nakon što je potpuno i točno utvrdio sve okolnosti koje zakon propisuje kao relevantne prilikom određivanja mjere izrečene zatvorske kazne, ispravno je prvostupanjski sud primijenio odredbu o ublažavanju kazne za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., te je potom, nakon što je opozvao uvjetnu osudu iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-983/2021-2, i uzeo kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci izrečenu tom presudom kao utvrđenu, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 3 mjeseca.
6.2. Naime, polazeći od svrhe kažnjavanja kako je propisana odredbom članka 41. KZ/11. ispravno je prvostupanjski sud pošao od svih na raspravi utvrđenih olakšavajućih okolnosti, te je u pokušaju djela (članak 48. stavak 1. KZ/11.) i ukupnosti olakotnih okolnosti našao uporište za najveće zakonom dopušteno ublažavanje kazne. Naime, uz sve druge zakonom propisane kriterije, kazna kao takva mora biti i individualizirana, kako bi se ostvarila njezina svrha, prvenstveno svrha specijalne prevencije, ne zanemarujući pritom niti druge zahtjeve svrhe kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11. Stoga, po ocjeni ovog žalbenog suda, potpuno i iskreno priznanje počinjenog djela uz izraženo kajanje optuženika, motivacija počinjenja istog, sve u kontekstu optuženikove životne dobi, doista opravdavaju po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu. S tim u svezi neosnovan je žalbeni navod da bi počinjenje terećenog djela bilo praćeno "iznimnom upornošću i iznimnom bezobzirnošću koja u mnogome prevazilazi bezobzirnost inače svojstvenu ovom kaznenom djelu". Naime, uzimajući u obzir svu fenomenologiju i pojavnost terećenog kaznenog djela, nije prihvatljiva sugestija državnog odvjetnika da je poduzetim radnjama optuženik manifestirao "iznimnu upornost i bezobzirnost" jer je riječ o jednom produljenom vozačevom manevru, a ne više radnji. Protivno tome, i po zaključku ovog drugostupanjskog suda, optuženik je priznao i sud ga je našao krivim da je kritične prigode poduzeo radnje kojima su ispunjena obilježja terećenog kaznenog djela upravo u njegovom osnovnom obliku, pa utoliko nema osnove glede ocjene istih kao otežavajuće okolnosti.
6.3. Isto tako, ispravno je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu primijenio i odredbu članka 51. stavka 1. KZ/11. glede osude na jedinstvenu zatvorsku kaznu, jer je pritom ocijenio počiniteljevu ličnost i prirodu počinjenih djela u njihovoj ukupnosti.
7. Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći počinjenje niti jedne bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 476. stavak 1. - točka 1. ZKP/08.), trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 23. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
