REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2208/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD-OSIJEK d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB 43654507669, protiv tuženika Heplast-pipe d.o.o. Prelog, Kralja Zvonimira 38, OIB 62190893410, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4998/2022-2 od 8. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-255/2020-115 od 12. listopada 2022., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4998/2022-2 od 8. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-255/2020-115 od 12. listopada 2022.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio da se prijedlog tužitelja odbaci, podredno odbije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prvim pitanjem tužitelj upućuje na nevjerodostojnost izvedenog dokaza vještačenjem jer da vještak nije postupio sukladno odredbi čl. 258. st. 1. ZPP. Pritom se tužitelj poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 4258/04 od 17. siječnja 2007. i Pž 7457/05 od 28. prosinca 2005., koje nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj u pravnoj situaciji (za razliku od predmeta u kojima su donesene navedene odluke, u konkretnom predmetu su vještaci jasno naveli i obrazložili razloge zbog kojih nisu preuzeli predmet vještačenja te su stručno i argumentirano obrazložili svoj nalaz i mišljenje). Stoga, obzirom da nema suprotnosti između navedene prakse Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i shvaćanja drugostupanjskog suda na kojemu se temelji pobijana odluka, to pitanje se ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Drugo i treće pitanje polaze od toga da drugostupanjski sud nije bio ovlašten pri donošenju drugostupanjske presude, nalaz i mišljenje vještaka ocijeniti vjerodostojnim suprotno ocjeni prvostupanjskog suda o njegovoj nevjerodostojnosti. Takvom ocjenom dokaza drugostupanjski sud nije odstupio od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog primjerice u odluci broj Rev 542/18 od 1. srpnja 2020., prema kojemu je drugostupanjski sud ovlašten preocijeniti u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze nezavisno od njihove prirode i načina njihova izvođenja (posredni ili neposredni dokazi, odnosno posredno ili neposredno izvedeni dokazi) primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP (koja je, što proizlazi iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude, u konkretnom slučaju primijenjena), radi čega se ta pitanja ne mogu smatrati važnima.
6. Četvrto pitanje upućuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Obzirom da su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1709/16 od 12. rujna 2017. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3538/2017 od 5. travnja 2017., na koje se tužitelj u prijedlogu poziva, donesene u procesnopravnoj situaciji koja nije usporediva konkretnom predmetu, to se navedeno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u toč. I. izreke.
8. U odnosu na istaknutu povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku navedena prava povrijeđena.
9. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Igor Periša
Broj zapisa: 9-3085b-df231
Kontrolni broj: 0de7b-3628b-6e447
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IGOR PERIŠA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
